REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2877/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐHG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Ledić, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73/1, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui iz Zagreba, drugotuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik ĐH iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu i trećetuženika Dalekovod d.d., Zagreb, Marijana Čavića 4, OIB 47911242222, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu prvotuženika i drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-112/2024-2 od 13. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-80/2020-84 od 20. studenoga 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Drugotuženiku Euroherc osiguranje d.d. dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-112/2024-2 od 13. ožujka 2024. zbog pravnih pitanja koja glase:
„Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 365. i čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. 11. ZPP jer se u drugostupanjskoj presudi uopće nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tuženik osporavao pravilnost materijalnopravnog zaključka prvostupanjskog suda u pogledu dosude naknade štete s osnova izgubljene zarade pri tome ukazujući kako je utvrđenu izgubljenu zaradu po osnovi razlike pretpostavljene plaće i primljene mirovine trebalo umanjiti za isplaćenu otpremninu pa da li je osporena presuda u protivnosti sa pravnim stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-86/08-2 od 06.07.2010., Rev-x-1174/11-2 od 11.07.2012., Revr-383/06-2 od 27.06.2006.?,
Je li drugostupanjski sud dužan iznijeti razloge svoje odluke o parničnim troškovima postupka u odnosu na žalbene razloge s kojima stranka predlaže dosuditi joj parnični trošak sukladno vrijednosti predmeta spora povučenog tužbenog zahtjeva?,
Je li drugostupanjski sud dužan iznijeti razloge svoje odluke o parničnim troškovima postupka u odnosu na žalbene razloge s kojima stranka ističe nezakonitosti dosude parničnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja u odnosu na vrijednost boda za zastupanje nije bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji za koje je dosuđen parnični trošak protivnoj strani?“.
II. Prijedlog prvotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Prvotuženik i drugotuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-112/2024-2 od 13. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-80/2020-84 od 20. studenoga 2023.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika trećetuženik se priklonio navodima drugotuženika te je predložio dopustiti podnošenje revizije, dok tužiteljica nije odgovorila na prijedloge za dopuštenje.
U odnosu na prijedlog drugotuženika Euroherc osiguranje d.d.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da su pravna pitanja drugotuženika naznačena u izreci ovog rješenja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnim pitanjima (naznačenim u prijedlogu drugotuženika pod 5., 7. i 8.) o kojima pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda odnosno od odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revx-1174/11-2 od 11. srpnja 2012. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da je „drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je propustio iznijeti razloge i svoj stav u svojoj odluci u odnosu na konkretne prigovore i stajališta tuženika iznesene u žalbi, a koji proturječe stajalištima i činjeničnim utvrđenjima prvostupanjske presude“.
4. U odnosu na ostala pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije se prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
5. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na drugotuženika, to je na temelju odredbe čl. 389. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog prvotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje
6. Pitanja prvotuženika iz prijedloga za dopuštenje revizije nisu ocijenjena važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP iz razloga kako slijedi.
7. U odnosu na prvo pitanje prvotuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je sud značajno odstupio od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda s obzirom na to da se u konkretnom slučaju primjenjuju Orijentacijski kriterij Vrhovnog suda koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. (pravno shvaćanje izraženo u odluci revizijskog suda broj: Rev- 719/2024-2 od 21. svibnja 2024. i dr.) pa to pitanje nije važno.
8. Odgovor na drugo pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a odluka na koju se tuženik poziva i u kojoj je nasljednici izvorne oštećenice dosuđena naknada štete samo u iznosu od 10% utvrđenog iznosa, donesena je u drugačijim činjeničnim okolnostima od ovih u konkretnom slučaju. Naime, u odluci na koju se tuženik poziva izvorna oštećenica je nakon nesreće poživjela tek 1 godinu i 2 mjeseca i bila je u trajno vegetativnom stanju pri čemu vještaci nisu mogli sa sigurnošću niti utvrditi je li uopće bila svjesna svoga stanja, dok je u ovom konkretnom slučaju izvorni oštećenik poživio još 6 godina i 5 mjeseci nakon nesreće i bio je potpuno svjestan svih posljedica nesreće.
9. U odnosu na treće i četvrto pitanje valja reći da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je radni odnos izvornog oštećenika prestao na temelju Sporazuma o prestanku radnog odnosa, jer suprotno proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova tj. u konkretnom slučaju je radni odnos prestao osobno uvjetovanim otkazom ugovora o radu upravo zbog toga što zbog svog zdravstvenog stanja uzrokovanog ozljeđivanjem u prometnoj nesreći izvorni oštećenik nije mogao nastaviti raditi niti na novom radnom mjestu (točke 10. i 14.2. pobijane presude). Nadalje, odluke na koje se tuženik poziva donesene su u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, jer je tužiteljica u ovom postupku (za razliku od odluka na koje se prvotuženik poziva) dokazala da se njen prednik pokušao zaposliti na drugim poslovima nakon nesreće, ali u tome nije uspio (točka 14.2. pobijane presude) pa te odluke nisu primjenjive na konkretan slučaj.
10. U odnosu na preostala pitanja (5. -11. pitanje) prvotuženika, valja reći da prvotuženik, za razliku od drugotuženika, iz tih razloga nije pobijao prvostupanjsku presudu, odnosno nije u žalbi isticao da bi izgubljenu zaradu trebalo umanjiti za otpremninu niti je konkretizirao razloge zbog kojih presudu pobija u odnosu na parnični trošak (osim što je uopćeno naveo da je „sud donio nepravilnu i nezakonitu odluku kako u pogledu glavne stvari, tako i u pogledu odluke o troškovima postupka“) pa stoga u odnosu na prvotuženika ta pitanja nisu važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP niti mu je zbog tih razloga valjalo dopustiti podnošenje revizije zbog navedenih pitanja.
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženika i riješiti kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
