Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3640/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. (OIB:…) iz Z., kojega zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. V. (OIB:…) iz Z., kojega zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi donošenja presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-19/2023-102 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-19/2023-102 od 23. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj G. Š. stekao pravo koristiti u svojstvu zaštićenog najmoprimca stan površine 75,00 m2 koji se nalazi u prizemlju kuće na adresi … u Z., a koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, djevojačke sobice, kuhinje, kupaonice s WC-om i predsoblja, a što je tuženik S. V. dužan priznati i trpjeti.

2. Zamjenjuje se ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sljedećeg sadržaja:

„S. V. (OIB:…) iz Z., u svojstvu najmodavca s jedne strane, i G. Š. (OIB:…) iz Z., u svojstvu najmoprimca s druge strane, sklapaju

UGOVOR O NAJMU STANA SA ZAŠTIĆENOM NAJAMNINOM

Čl. 1.

Najmodavac S. V. daje zaštićenom najmoprimcu G. Š. u najam stan površine 75,00 m2 koji se nalazi u prizemlju kuće na adresi … u Z., a koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, djevojačke sobice, kuhinje, kupaonice s WC-om i predsoblja.

Čl. 2.

Najmoprimac ima pravo koristiti se zajedničkim prostorijama i uređajima zgrade, kao i zemljištem koje služi zgradi.

Čl. 3.

Ugovorne strane ugovaraju zaštićenu najamninu u iznosu od 29,98 EUR mjesečno, koju najamninu se najmoprimac obvezuje isplatiti najmodavcu najkasnije do svakog petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec, i to uplatom na bankovni račun najmodavca ili poštanskom uputnicom u korist najmodavca.

Čl. 4.

Najmoprimac se obvezuje plaćati sve režijske troškove vezano uz stanovanje u stanu opisanom u čl. 1. ovog ugovora.

Čl. 5.

Najmodavac daje najmoprimcu stan iz čl. 1. ovog ugovora u stanju u kojem se isti nalazi na dan sklapanja ovog ugovora. Najmoprimac je dužan održavati predmetni stan i snositi troškove manjih popravaka i hitnih intervencija na stanu nastalih kao posljedica redovne uporabe stana. Najmodavac je dužan održavati predmetni stan u stanju pogodnom za stanovanje te se kao vlasnik stana obvezuje održavati zajedničke dijelove i uređaje zgrade u kojoj se nalazi stan iz čl. 1. ovog ugovora (kao što su krov, fasada, oluci i odvodi itd.).

Čl. 6.

Ovaj ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme.

Čl. 7.

Otkaz odnosno raskid ugovora najmodavac može dati samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

Čl. 8.

Najmoprimac je dužan koristiti se stanom, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i zemljištem na način da ih čuva od oštećenja.

Čl. 9.

Na prava i obveze ugovornih strana koji nisu uređeni ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova.

3. Nalaže se tuženiku S. V. naknaditi tužitelju G. Š. troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana“.

II Nalaže se tužitelju G. Š. naknaditi tuženiku S. V. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.192,98 EUR u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žali se tužitelj, navodeći kako istu pobija prvenstveno iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, sadržajno presudu pobija i iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da sud neprovođenjem svih predloženih dokaza nije u potpunosti i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice.

3. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu uz naknadu troška žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je osporio žalbene navode te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi provedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8. Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj stekao svojstvo zaštićenog najmoprimca stana pobliže opisanog u t. 1. izreke pobijane presude kao i zahtjev na sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom sadržaja također kao u t. 2. izreke pobijane presude.

11. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

-da je djed tužitelja, sada pokojni L. Š. (umro …2007.) do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20. - dalje: ZNS) bio nositelj stanarskog prava na stanu u prizemlju kuće na adresi … u Z., koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, djevojačke sobice, kuhinje, kupaonice s WC-om i predsoblja, ukupne površine 75 m2,

-da je tuženik vlasnik predmetnog stana, koja činjenica proizlazi iz darovnog ugovora od 8.10.1960. (list 41-42 u priklopljenom spisu br. Ps-86/12) kojim su darodavci- vlasnici J. V. i R. V. darovali sinovima J. V. i ovdje tuženiku u vlasništvo svakom stan u gornjoj nekretnini i to tuženiku upravo stan u prizemlju koji predstavlja 1/3 dijela nekretnine.

-da je djed tužitelja L. Š. kao raniji nositelj stanarskog prava stupanjem na snagu ZNS u smislu odredbe čl. 30. st. 1. istoga stekao prava i obveze najmoprimca s pravom na sklapanje ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme s vlasnikom stana (čl. 31. st. 1. ZNS), međutim da do sklapanja ugovora nije došlo,

-da je pok. L. Š. u vrijeme stupanja na snagu ZNS bio suvlasnik u ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 1945 k. o. F., zk. č. br. 474 – zgrada površine 77 m2 i zk.č.br. 859/55 – dvorište površine 416 m2, u naravi kuća s dvorištem u V., …, a koji suvlasnički dio je ugovorom o doživotnom (pravilno dosmrtnom) uzdržavanju od 15.7.1997. ustupio kćerki N. Š.,

-da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka dipl. ing. Ž. Ž. proizlazi da procijenjena vrijednost ¼ dijela suvlasničkog dijela nekretnine pok. L. Š. iznosi 12.372,31 EUR, da je za utvrđivanje prosječne cijene 1 m2 useljive nekretnine na području Grada Z. na dan 5.11.1996. vještak koristio podatke Državnog zavoda za statistiku, Statističko izvješće br. 1934, Cijene prodanih stanova od 1990. do 2010. te sukladno tome mišljenja je kako je prosječna jedinična cijena prodanih novih stanova na području Grada Z. iznosila 7.720,00 kn, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 1.024,62 EUR,

-da tadašnji suvlasnički dio djeda tužitelja čija vrijednost je iznosila 12.372,31 EUR nije predstavljao vrijednost čijom prodajom bi isti eventualno mogao kupiti i steći vlasništvo druge useljive kuće ili stana (prosječna cijena 1 m2 useljive nekretnine na području Grada Z. 5.11.1996. iznosila je 1.024,62 EUR, što nastavno ukazuje da je za vrijednost suvlasničkog dijela mogao steći svega 12,08 m2 useljive nekretnine koja svakako ne predstavlja stan kako je definiran odredbom čl. 2. st. 1. ZNS-a), pa da suvlasništvo djeda tužitelja na nekretnini u V. nije predstavljalo zapreku njegovom pravu na sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom u smislu odredbe čl. 31. st. 1. al. 2. ZNS,

-da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju pok. oca tužitelja I. Š. (umro ...2008.) javnog bilježnika M. P. iz P. od 4.3.2008. br. O-74/08, UPP-OS-19/08 proizlazi kako je tužitelj kao nasljednik prvog nasljednog reda zajedno s N. Š. (supruga ostavitelja i majka tužitelja) bio pozvan na nasljeđivanje, no svojom nasljedničkom izjavom odrekao se nasljedstva, slijedom čega je ostavitelja u cijelosti naslijedila preostala nasljednica N. Š.,

-da se ostavinska imovina iza pok. I. Š. sastojala od nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Puli – poduložak br. 6646, zk.ul.br. 2167 k.o. P.¹, Zgrada u ulici … (sada K…), P.¹, sagrađena na čest. 3897, u naravi dvosobni stan br. 17 na 4. katu koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, ukupne površine 55,45 m2 i to u udjelu od ½, zatim zk.ul.br. 3631 k.o. P.² – k.č.br. 2/20, šuma u cijelosti te od pokretnina – tražbina prema HZMO u neutvrđenom iznosu s osnova neisplaćene mirovine, pravo korištenja telefonskog priključka u Puli te novčana sredstva kod O. B. H. d.d. na žiro računu bez salda i na tekućem računu u iznosu od tadašnjih 3.303,17 kn sada 438,41 EUR.

12. Na temelju prethodno utvrđenih činjenica koje su prihvaćene i od strane ovog drugostupanjskog suda kao pravilne, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da je na njegovoj strani postojala zapreka za sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom iz razloga jer je odricanjem od nasljedstva iza smrti svog oca zloupotrijebio pravo koje mu pripada (a to je nasljeđivanje na temelju zakona) u svrhu da mu se omogući sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, a ne slobodno ugovorenom najamninom.

13. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, pobijana presuda je pravilna i zakonita.

14. Navedeno iz razloga jer postupanje tužitelja odricanjem od nasljedstva u ostavinskom postupku iza svog oca predstavlja svakako zloupotrebu prava na nasljeđivanje upravo u svrhu omogućavanja sklapanja ugovora sa zaštićenom najamninom. Naime, iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo 2007., nakon smrti svog djeda, a da je otac tužitelja umro nakon pokretanja predmetnog postupka, 2008. Odricanje od nasljedstva je uslijedilo dakle, nakon podnošenja predmetne tužbe, slijedom čega je očito da je učinjeno sa svrhom omogućavanja sklapanja ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom. Navodi tužitelja da se nasljedstva odrekao kako bi izbjegao spor sa drugom nasljednicom, svojom majkom i suprugom pok. I. Š. koja je polagala pravo na dio te imovine s osnova bračne stečevine, u svim okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužitelj imao interes odreći se nasljedstva zbog ishoda predmetnog spora, ne mogu se prihvatiti kao logični i životno uvjerljivi.

15. Na žalbene navode tužitelja da je uputa sudu prvog stupnja u ukidnoj odluci poslovni broj Gž-225/2023-4 od 24. siječnja 2023. bila utvrditi vrijednost imovine pok. djeda tužitelja koje je on bio suvlasnik, a koja vrijednost je utvrđena iznosom od 12.372,31 EURO, što nije bila zapreka za sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, a da je u pobijanoj odluci naveden kao razlog odbijanju tužbenog zahtjeva odricanje tužitelja od nasljedstva, koja činjenica niti ranije nije bila sporna, valja kazati kako je činjenica odricanja od nasljedstva bila utvrđena i u ranijem prvostupanjskom postupku te suprotno žalbenim navodima tužitelja nije bilo zapreka da tu činjenicu sud u pobijanoj odluci ocijeni relevantnom za odbijanje tužbenog zahtjeva.

16. Okolnost da je u prethodno citiranoj odluci drugostupanjskog suda dana uputa utvrditi vrijednost imovine pok. djeda tužitelja nije zapreka da je tužbeni zahtjev odbijen iz drugog razloga jer je drugostupanjski sud u svojoj ranijoj odluci ispitivao pobijanu odluku po službenoj dužnosti i u okviru iznesenih žalbenih razloga, a to su konkretno bili i razlozi da nije utvrđena vrijednost imovine djeda tužitelja.

17. U okolnostima kada je tužitelj odrekao nasljedstva, on je već time zloupotrijebio svoje pravo na nasljedstvo u svrhu sklapanja ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, što nije dopušteno (tako i u odluci ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-296/10-2 od 17. siječnja 2012.). No, pored toga, tužitelj se odrekao imovine koja predstavlja dvosobni stan od 55 m2 u P.¹ i to nasljednog dijela u ½ te je realizacijom svog nasljednog dijela (prodajom stana ili isplatom vrijednosti svog nasljednog dijela) mogao sebi osigurati manji stan kojim bi zadovoljio svoje stambene potrebe. Do navedenog zaključka nije bilo potrebno doći na način da se provodi procjena vrijednosti stana, već je to mogao pravilno utvrditi i sam sud, što je i učinio i za svoje utvrđenje dao valjane razloge.

18. Prema tome, sud prvog stupnja je proveo sve potrebne dokaze radi utvrđivanja relevantnih činjenica, a okolnost da o neprovođenju dokaza nije odlučeno pismenim rješenjem suda prvog stupnja, nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP), tako i po visini odmjerenih troškova, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12), koju tuženik pobija samo posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu, a ne i određenim žalbenim razlozima.

20. Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

21. Odluka u t. II izreke se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP).

22. Odluka u t. III izreke se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Tužiteljev trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP), slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 3. rujan 2024.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović, v.r.