Poslovni broj: K-1322/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Branke Crnogorac kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optužene ČŠ, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1244/23 od 20. rujna 2023., nakon održane javne rasprave 3. rujna 2024. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice OKDO-a u Zagrebu NŠ, optužene ČŠ te odvjetničke vježbenice sa položenim pravosudnim ispitom LŠ u zamjenu za branitelja odvjetnika Vladimira Rađenovića, dana 6. rujna 2024., objavio je, a 3. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-1322/23 od 27. listopada 2023.

II. Optužena TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], kći ĐŠ i IŠ, rođena **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanka Republike Srbije, njegovateljica, zaposlena u Domu " OŠ" u [adresa], sa završenom osnovnom školom, udana, majka jednog djeteta, lošeg imovnog stanja, neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se na slobodi

k r i v a j e

što je:

- tijekom 2022. u Zagrebu, nakon što je prethodno na točno neutvrđen način pribavila Diplomu o položenom završnom ispitu u stručnoj školi u Mješovitoj srednjoj školi u Prnjavoru, rednog broja matične knjige: 52-VII-I/96, sa stečenim zanimanjem kuhar, izdanu na njezino ime 22. lipnja 2000. iako svjesna da nije pohađala navedenu školu i stekla navedenu kvalifikaciju, kao i da navedena diploma nije izdana od strane Mješovite srednje škole u Prnjavoru koja je označena kao izdavatelj, u nakani priznavanja inozemne srednjoškolske strukovne kvalifikacije, predmetnu neoriginalnu diplomu 8. travnja 2022., predala Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Zagrebu, Garićgradska 18,

- dakle, lažnu ispravu nabavila radi uporabe i uporabila kao pravu, a kazneno djelo je počinio glede javne isprave,

- čime je počinila kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano po članku 278. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. KZ/11.

III. Na temelju članka 278. stavak 3. KZ/11 optužena TŠ

osuđuje se

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj se izriče

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optužena u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 oduzima se Diploma o položenom završnom ispitu u stručnoj školi u Mješovitoj srednjoj školi u Prnjavoru, rednog broja matične knjige: 52-VII-I/96, sa stečenim zanimanjem kuhar, izdana na ime TŠ **.**.2000., a koja je oduzeta od voditeljice Odsjeka za priznavanje inozemnih školskih kvalifikacija u Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke Službe organiziranog kriminaliteta ser. broj [serijski broj]. od 7. ožujka 2023.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljena je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura koje troškove je dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optužene ČŠ, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11.

2. Optužena TŠ pozvana da se očituje o optužbi je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je p reslik zahtjeva za priznavanje inozemne školske kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnom programu od 8. travnja 2022. koji je vlastoručno potpisan po EŠ (list 2-3 spisa), diploma o završenoj Mješovitoj srednjoj školi u Prnjavoru, rednog broja matične knjige: 52-VII-I/96, sa stečenim zanimanjem kuhar, izdanu na ime TŠ od 22. lipnja 2000. (list 4-9 spisa), preslik e-mail korespondencije između djelatnika Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje ostalih i djelatnika JU CSŠ "Ivo Andrić" Prnjavor (list 10-11 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 7. ožujka 2023. (list 28 spisa) i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 7. ožujka 2023. (list 29 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 81-84 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optužena je navela da je u Melnici završila osnovnu školu, s time da je njezin otac dugo godina radio u Njemačkoj te je upoznao osobu pod imenom RŠ, radi se o osobi iz BiH koji je živio u [adresa], međutim u inozemstvu i to u Njemačkoj i Austriji se bavio iznajmljivanjem stanova te ga je njezin otac upoznao preko posla, tako da je ta osoba došla po nju u Srbiju, te su zajedno otišli u [adresa] u jednu zgradu gdje je dobila skripte koje je trebala učiti kako bi dobila potrebnu kvalifikaciju za pomoćnog kuhara. Nekih tjedan dana je učila iz tih skripti te je potom došla u tu istu zgradu u [adresa] u kojoj je i dobila skripte. U toj zgradi su bila 3-4 čovjeka, to su bili članovi komisije pred kojima je polagala ispit, s time da se sada nije mogla izjasniti o nazivu te zgrade, ne zna da li je to bila škola ili nešto drugo, sjeća se samo da je bila velika zgrada, a u nju je također ušla sa RŠ. Ta komisija joj je postavila par pitanja na koja je odgovorila nakon čega su joj kazali da je to dovoljno što bi drugim riječima značilo da je prošla na ispitu, a potom se ponovno nakon tjedan dana sa RŠ vratila u tu istu zgradu, tu su ponovno bili isti članovi komisije koji su joj uručili diplomu. Njezin otac je platio iznos od 2.000 bosanskih maraka vezano za ovu diplomu, ali ne zna kome je platio, valjda je taj novac dao komisiji pred kojom je polagala ispit. Otac joj je bio jako strog tako da njega nije smjela ništa niti pitati, međutim njezin otac kao i RŠ su danas pokojni. Što se tiče pitanja koja su joj bila postavljena radilo se o pitanjima koja se odnose na spremanje puretine i piletine na razne načine, a to su bila jedina pitanja na ispitu, s time da nije polagala nikakav pisani dio ispita. Ovo polaganje pred komisijom je bilo 2000., a nakon što joj je od strane komisije uručena diploma istu je pogledala te je vidjela da se tu nalaze razni pečati i potpisi. Vidjela je da je u diplomi naznačena i ocjena pisanog rada kao i da je izradila i obranila maturalni rad te ocjena praktičnog rada, međutim ipak joj ništa nije bilo sumnjivo obzirom da joj je komisija kazala da je diploma valjana te zapravo nije niti znala da postoje krivotvorene diplome. Ovu diplomu nikada ranije nije upotrebljavala odnosno prvi put je istu podnijela Agenciji za strukovne obrazovanje i obrazovanje odraslih radi priznavanja inozemne diplome obzirom da je imala mogućnost zaposlena u jednom staračkom domu kao pomoćnog kuhara. Da je znala da je ova diploma krivotvorena nikada je ne bi podnosila Agenciji za strukovne obrazovanje i obrazovanje odraslih. Na posebno pitanje zastupnice optužbe je odgovorila da je za ovu školu saznala preko RŠ, a u toj školi nije podnosila nikakve zahtjeve niti molbe, s njima nije komunicirala niti pisanim putem niti telefonski. Nije slušala nikakva predavanja u toj školi, a na daljnje pitanje zašto joj je bila potrebna ta diploma, odgovorila je da je njezin otac htio da ima nešto završeno obzirom da je samo završila osnovu školu. Otac joj je kazao da je platio 2.000 bosanskih maraka za diplomu, on je rekao da je platio komisiji, ali ne zna na koji način, da li na neki račun ili na ruke. Tada nije znala da je potrebno odraditi neku praksu, u vrijeme polaganja pred komisijom je znala da postoji samo večernja škola, međutim sada kada je u Karlovcu polagala za njegovatelja shvatila je da je potrebno proći i praktični dio, a u Karlovcu je polagala za njegovatelja 2021. Na daljnje pitanje je odgovorila da je zahtjev za priznavanje inozemne srednjoškolske kvalifikacije kuhar podnijela nakon što je položila za njegovatelja u Karlovcu.

5. Naime, iz zahtjeva za priznavanje inozemne školske kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnom programu (list 2-9 spisa) proizlazi da je TŠ kao podnositelj zahtjeva **.**.2022. podnijela Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih zahtjev za priznavanje inozemne srednjoškolske strukovne kvalifikacije kuhar stečene dana 22. lipnja 2020. u ustanovi Mješovita srednja škola, Prnjavor, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina te je uz zahtjev priložila diplomu o položenom završnom ispitu u stručnoj školi „Mješovita srednja škola u Prnjavoru” broj djelovodnika 1024/2020, redni broj matične knjige 52- VII-I/96 zajedno sa ovjerenim prijevodom prethodno navedene diplome. U odnosu na naprijed navedene okolnosti treba kazati kako iste optužena tijekom postupka nije niti osporavala, s time da je u obrani navela kako ovu diplomu nikada ranije nije upotrebljavala odnosno prvi put je istu podnijela Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih radi priznavanja inozemne diplome obzirom da je imala mogućnost zaposlenja u jednom staračkom domu kao pomoćnog kuhara.

6. Po zaprimanju zahtjeva i diplome od strane optužene djelatnici Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih inicirali su postupak provjere vjerodostojnosti diplome koju je priložila optužena, a iz email korespondencije sa lista 10-11 spisa proizlazi kako je Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih 26. travnja 2022. od strane djelatnika JU CSŠ „Ivo Andrić”, Prnjavor PŠ obaviještena da diploma izdana na ime TŠ, djelovodni broj 1024/2020 nije vjerodostojna odnosno nije izdana u njihovoj školi.

7. Imajući u vidu naprijed navedenu email korespondenciju čiju vjerodostojnost nitko tijekom postupka nije osporavao sud je utvrdio da je Diploma o položenom završnom ispitu u stručnoj školi u Mješovitoj srednjoj školi u Prnjavoru, rednog broja matične knjige: 52-VII-I/96, sa stečenim zanimanjem kuhar, izdana na ime optužene 22. lipnja 2000. neoriginalna, odnosno da optužena nikada nije pohađala Mješovitu srednju školu u Prnjavoru, da u navedenoj školi nije stekla zanimanje kuhar, kao i da predmetna diploma nije izdana od strane Mješovite srednje škole u Prnjavoru.

8. Optužena je tijekom postupka iznoseći svoju obranu pokušala prikazati da je bila u zabludi vezano za valjanost diplome, odnosno da nije bila svjesna da se radi o lažnoj diplomi, međutim sud takvu obranu optužene nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu, obzirom da se radi o neživotnoj i nelogičnoj obrani usmjerenoj na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Naime, optužena se u svojoj obrani poziva na RŠ i svog oca kao osobe koje su na neki način „odgovorne” za predmetnu diplomu, međutim indikativno je da se poziva na osobe koje su prema njezinom kazivanju preminule, s time da je posve neživotna i nelogična dinamika zbivanja kako ju je opisala optužena u svojoj obrani o načinu na koji je došla do diplome, odnosno da ista 2000. godine, odnosno sa 33 godine odlazi sa RŠ u zgradu za koju ne zna da li se radi o školi, u toj zgradi dobiva skripte iz kojih uči tjedan dana, a onda pred komisijom odgovara na par pitanja, nakon čega joj za tjedan dana na temelju par odgovorenih pitanja ista ta komisija na istom mjestu uručuje diplomu u kojoj je navedena ocjena pismenog i praktičnog rada, usmene obrane rada, a istovremeno je njezin otac za takvu diplomu platio 2000 bosanskih maraka, a onda optužena unatoč tome što je njezin otac inzistirao da ima nešto završeno, osim osnovne škole tu istu diplomu koju je platio prema njezinom kazivanju 2000 bosanskih maraka, ali ne zna kome, ne koristi u daljnjem razdoblju od 22 godine, dok je nije 8. travnja 2022. priložila uz zahtjev za priznavanje inozemne školske kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnom programu. Međutim, čak i iz ovakve obrane optužene je razvidno da ista nije mogla biti u zabludi vezano za svoje školovanje i valjanost diplome, odnosno da je ispunila uvjete za njezino stjecanje. To posebno kada se uzme u obzir da optužena nije slušala nikakva predavanja u školi koja je u diplomi naznačena kao njezin izdavatelj, da u toj školi nije podnosila nikakve zahtjeve niti molbe za upis, s njima nije komunicirala niti pisanim putem niti telefonski, a u samoj diplomi su između ostalog navedeni podaci o ocjeni pismenog i praktičnog rada, kao i da je optužena izradila i obranila maturalni rad, a iz obrane optužene je s jedne strane razvidno kako ista nije odradila praksu, nije obranila maturalni rad te da nije polagala nikakav pisani dio ispita, dok je s druge strane bila upoznata sa sadržajem onoga što je navedeno u diplomi vezano za pisani i praktični dio ispita i obranu maturalnog rada, odnosno da je ista sve to odradila i za to dobila ocjenu. Sve naprijed navedeno jasno ukazuje da je ista prilikom podnošenja zahtjeva za priznavanje inozemne školske kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnom programu bila svjesna da nije pohađala Mješovitu srednju školu u Prnjavoru i da nije stekla kvalifikaciju kuhara, odnosno da predmetna diploma nije izdana od strane Mješovite srednje škole u Prnjavoru koja je označena kao izdavatelj. Optužena u svojoj obrani ne osporava da je predmetnu diplomu pribavila, međutim sud obranu optužene da je to bilo 2000. godine kako je naznačeno na samoj diplomi kao datum njezinog izdavanja nije prihvatio jer je ista navela da je razlog njezinog pribavljanja bio da ima završeno nešto drugo osim osnovnoškolskog obrazovanja, pa je onda neživotno i nelogično kako je naprijed navedeno, da ista tu diplomu nije koristila naredne 22 godine. Sud je utvrdio da je optužena diplomu pribavila na neutvrđeni način neposredno prije nego što je istu priložila uz zahtjev za priznavanje inozemne školske kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnom programu, odnosno tijekom 2022. kako je navedeno u činjeničnom opisu, a pribavila je istu upravo kako bi ishodila priznanje inozemne srednjoškolske strukovne kvalifikacije iz kojeg razloga je diplomu nakon što ju je pribavila i priložila uz već spomenuti zahtjev za priznavanje inozemne školske kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnom programu.

9. Stoga je sud nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovoj ukupnosti, našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optužene ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11. Naime, optužena je najprije na točno neutvrđen način pribavila neoriginalnu Diplomu o položenom završnom ispitu u stručnoj školi u Mješovitoj srednjoj školi u Prnjavoru, rednog broja matične knjige: 52-VII-I/96, sa stečenim zanimanjem kuhar, izdanu na njezino ime 22. lipnja 2000. te je predmetnu neoriginalnu diplomu 8. travnja 2022., predala Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Zagrebu, Garićgradska 18. Naime,lažna isprava je ona koja ne potječe od osobe koja na njoj označena kao izdavatelj. Lažnom je čini to što se pripisuje osobi koja je nije izdala i što se nastoji stvoriti uvjerenje da je upravo određena osoba njezin izdavatelj, iako je ona stvarno nije izdala. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je optužena predala Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Zagrebu neoriginalnu diplomu o položenom završnom ispitu u stručnoj školi u Mješovitoj srednjoj školi u Prnjavoru, rednog broja matične knjige: 52-VII-I/96, sa stečenim zanimanjem kuhar, izdanu na njezino ime 22. lipnja 2000. koja nije izdana od strane Mješovite srednje škole u Prnjavoru, a koju je na točno neutvrđeni način prethodno pribavila upravo kako bi ishodila priznavanje inozemne srednjoškolske strukovne kvalifikacije te istu nakon što ju je pribavila predala Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Zagrebu uz zahtjev za priznavanje inozemne školske kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnom programu, optužena je na taj način nabavila lažnu ispravu radi uporabe te lažnu ispravu uporabila kao pravu. Djelo je počinjeno glede javne isprave obzirom da se radi o diplomi koju u propisanoj formi i u granicama svojih ovlasti sastavlja i izdaje nadležno tijelo u obavljanju javnih ovlasti, u što spada srednjoškolsko obrazovanje, a u konkretnom slučaju je to Mješovita srednja škola u Prnjavoru.

10.Optužena je postupala s oblikom krivnje koji se zove izravna namjera, što znači da je bila svjesna svoga djela, te da je htjela radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Optužena je znajući da nije pohađala Mješovitu srednju školu u Prnjavoru i da u navedenoj školi nije stekla kvalifikaciju kuhar, na neutvrđeni način pribavila neoriginalnu Diplomu o položenom završnom ispitu u stručnoj školi u Mješovitoj srednjoj školi u Prnjavoru, rednog broja matične knjige: 52-VII-I/96, sa stečenim zanimanjem kuhar, izdanu na njezino ime, a sve kako bi ishodila priznavanje inozemne srednjoškolske strukovne kvalifikacije te je bila svjesna da pribavlja neoriginalnu diplomu kako bi istu uporabila kao pravu ispravu, a nakon što je istu pribavila radi uporabe, svjesna da se radi o neoriginalnoj diplomi koja nije izdana od strane Mješovite srednje škole u Prnjavoru obzirom da je znala da nije pohađala navedenu školu i da u istoj nije stekla navedenu kvalifikaciju, predmetnu diplomu je uporabila na način da je istu predala Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Zagreb kako bi ishodila priznanje inozemne srednjoškolske strukovne kvalifikacije.

11. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 za koje je oglašena krivom.

12. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

13. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, njezino korektno držanje pred sudom, da je zaposlena i ostvaruje redovita mjesečna primanja, dok otegotnih okolnosti sud nije pronašao. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optužene, odnosno da je ista kazneno djelo počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

14. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, ali je potom optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o optuženoj u dobi od 57 godina koja je kazneno i prekršajno neosuđivana, kako prije tako i nakon počinjenja djela, što ukazuje kako je njezin dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njezinom životu, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženoj. Također će optuženoj ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će joj biti omogućeno da pokaže da je shvatila ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optužene, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optužene da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na nju u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optužena ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istoj će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na nju doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je na vrijeme shvatila neprimjerenost takvog načina postupanja, te će imati priliku pokazati da ovakvo protupravno postupanje nije usvojila kao uobičajeni obrazac ponašanja, odnosno imati će priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će joj se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđena izvršiti.

15. Sukladno odredbi članka 79. stavak 2. KZ/11 oduzet je predmet koji je uporabljen za počinjenje kaznenog djela i to diploma o položenom završnom ispitu u stručnoj školi u Mješovitoj srednjoj školi u Prnjavoru, rednog broja matične knjige: 52- VII-I/96, sa stečenim zanimanjem kuhar, izdana na ime TŠ **.**.2000., a koja je oduzeta od voditeljice Odsjeka za priznavanje inozemnih školskih kvalifikacija u Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke Službe organiziranog kriminaliteta ser. broj [serijski broj]. od 7. ožujka 2023., a sve kako ista ne bi bila ponovno uporabljena za počinjenje kaznenog djela.

16. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 114/22, 114/23 i 36/24) nisu blaže za optuženu.

17. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženoj je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 100,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da optužena ostvaruje mjesečna primanja od 800,00 eura, kao i da je u ovom postupku angažirala izabranog branitelja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njezina osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 3. rujna 2024.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb broj KO-DO-1244/23 - uz zapisnik s rasprave od 3. rujna 2024.

2. optužena TŠ, Č, [adresa]

3. branitelj optužene odvjetnik Vladimir Rađenović - uz zapisnik s rasprave od 3. rujna 2024.