REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1127/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grahovac, Horvat, Žaper u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza Glumina banka d.d. u stečaju iz Zagreba, Strojarska cesta 20, OIB: 97579212723, zastupanog po Vlatki Nadramija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. u Zagrebu i ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji prvotuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1/2023-3 od 27. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3151/20-53 od 21. studenoga 2022., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija prvotuženice te se ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1/2023-3 od 27. travnja 2023. u dijelu u kojem je preinačena toč. I. izreke prvostupanjske presude i prihvaćen preostali tužbeni zahtjev tužiteljice te u odnosu na troškove parničnog postupka, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-1509/05 od 17. studenoga 2005. na nekretninama ovršenika drugotuženika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica [adresa] u [adresa] u površini od 16 čhv, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica [adresa] u [adresa] u površini od 45 čhv, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica [adresa] u [adresa] u površini od 36 čhv, te na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 32a, zgrada i dvorište u [adresa], u površini od 164 čhv u 2/3 dijela predmetnih nekretnina koje pripadaju tužiteljici. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici platiti prvotuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 39.300,00 kn/5.216,01 EUR.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke žalba tužiteljice je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično je uvažena pa je prvostupanjska presuda potvrđena u toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-1509/05 od 7. studenoga 2005. na nekretninama drugotuženika ĆP upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 425/9 u naravi oranica [adresa] u [adresa] u površini od 16 čhv, čk.br. 425/10 u naravi oranica [adresa] u [adresa] u površini od 45 čhv i čk.br. 426/3 u naravi oranica [adresa] u [adresa] u površini od 36 čhv u 2/3 dijela predmetnih nekretnina. Ujedno je preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen preostali tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u toč. II. izreke u odnosu na troškove parničnog postupka te je suđeno na način da se proglašava ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-1509/05 od 7. studenoga 2005. na nekretnina drugotuženika ĆP upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 425/7 u naravi kuća broj 32A, zgrada i dvorište u [adresa] u [adresa], u površini od 164 čhv nedopuštenom u 2/3 predmetnih nekretnina koje pripadaju tužiteljici TP, te je određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4113/2023-2 od 13. veljače 2024. dopustio prvotuženici izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:

"1. Uživa li pravo vlasništva bračnog druga stečenog na temelju zakona (u ovoj pravnoj stvari zajedničkog vlasništva) na imovini koja je bračna stečevina s upisanim pravom vlasništva u zemljišnim knjigama na drugog bračnog druga, jaču pravnu zaštitu i proizvodi pravne učinke erga omnes u odnosu na pravo ovrhovoditelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje, i koji je u dobroj vjeri ishodio zabilježbu ovrhe, kao i pravo na namirenje, na nekretnini dok još pravo bračnog druga nije bilo upisano?

2. Treba li u svakom konkretnom slučaju dopuštenost ovrhe pokrenute od strane trećih osoba na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama na ime samo jednog bračnog druga procjenjivati ovisno o ponašanju, dobroj vjeri i savjesnosti svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključivši i onog bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa, a koji je propustio svoje pravo vlasništva na imovini stečenoj u braku upisati u zemljišnim knjigama?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda i djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, reviziju je podnijela prvotuženica pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da se drugostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu i odbije žalba tužiteljice u tom dijelu kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda, a podredno da se u pobijanom dijelu ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene na nekretninama drugotuženika u 2/3 dijela.

9. U postupku je utvrđeno:

- da se ovrha pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem Ovr-1509/05 vodi na temelju pravomoćne i ovršne presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 5536/04 od 14. prosinca 2004.,

- da tražbina ovrhovoditelja prvotuženice potječe iz Ugovora o kratkoročnom kreditu od 16. veljače 1996. koji su s bankom sklopili Trgovina i industrija Palac d.o.o. iz Zagreba kao korisnik kredita te ovdje drugotuženik ĆP i UP kao solidarni dužnici,

- da je tužiteljica taj ugovor potpisala kao založni dužnik,

- da su tužiteljica i drugotuženik bračni drugovi od 1967. i da brak traje i u vrijeme ovog spora,

- da je kao samovlasnik svih spornih nekretnina u zemljišnoj knjizi upisan drugotuženik. 10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz razloga jer je prvotuženica prilikom sklapanja predmetnog ugovora bila savjesna, a drugotuženik nedvojbeno upisan u zemljišnim knjigama, dok tužiteljica tijekom postupka nije predočila niti predložila dokaze iz kojih bi proizlazilo da je prvotuženica znala, odnosno da je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da je ono što je upisano različito od izvanknjižnog stanja i da drugotuženik nije jedini vlasnik predmetne nekretnine. U biti prvostupanjski sud se poziva na primjenu čl. 122. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), odnosno na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

11. Drugostupanjski sud zaključuje u odnosu na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da tužiteljica nije dokazala da bi iste nekretnine predstavljale bračnu stečevinu između tužiteljice i drugotuženika, slijedom čega u tom dijelu potvrđuje prvostupanjsku presudu i prihvaća da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u tom dijelu. Međutim, u odnosu na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] drugostupanjski sud zaključuje da se radi o bračnoj stečevini između tužiteljice i drugotuženika, ali da se ne može primijeniti u odnosu na prvotuženicu načelo povjerenja u zemljišne knjige iz razloga jer se isto primjenjuje samo kad je neka osoba knjižno pravo stekla i upisala ga na temelju pravnog posla, a ne u ovršnom postupku odnosno kada je knjižno pravo stečeno upisom zabilježbe ovrhe na nekretnini. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica po osnovu bračne stečevine po samom zakonu stekla pravo suvlasništva u zatraženom omjeru na nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega drugostupanjski sud u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Prvotuženica u reviziji u bitnom navodi da je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se u ovoj pravnoj stvari ne može primijeniti načelo povjerenja u zemljišne knjige i da se ne može ocjenjivati savjesnost prvotuženika iz razloga jer se na povjerenje u zemljišne knjige u smislu čl. 122. ZVDSP može pozvati samo ona osoba koja je neko knjižno pravo na nekretnini stekla i upisala ga na temelju pravnog posla. Kod toga prvotuženica upućuje na odredbu čl. 57. st. 3. ZVDSP prema kojem ako je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti. Prvotuženica se također poziva na odredbu čl. 79. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04

– dalje: OZ) kao i na sudsku praksu ovoga suda iz odluke broj Rev 1548/10 od 3. ožujka 2011., kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. i broj U-III-4177/2010 od 31. siječnja 2013.

13. Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se samo kod stjecanja knjižnog prava na temelju pravnog posla stjecatelj može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Ovaj sud je na drugoj sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 22. veljače 2018. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Iz tako zauzetog pravnog shvaćanja proizlazi u biti da se i kod stjecanja založnog prava i kasnije u ovršnom postupku radi prodaje nekretnine na kojem je upisano založno pravo primjenjuje načelo povjerenja u zemljišne knjige. Slijedom navedenog, od značaja je utvrditi da li je ovrhovoditelj kod stjecanja svog prava na predmetu ovrhe bio savjestan, pošten i da nije zloupotrijebio svoje pravo, odnosno da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. To se odnosi i u odnosu na pravo vlasništva bračnog druga stečenog na temelju zakona. Navedeno pravno shvaćanje u skladu je i s odlukama ovoga suda broj Rev-1548/10 od 3. ožujka 2011. i Rev-1031/20 od 21. listopada 2020.

14. Stoga je odgovor na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena revizija slijedeći:

"1. Pravo vlasništva bračnog druga stečenog na temelju zakona (u ovoj pravnoj stvari zajedničkog vlasništva) na imovini koja je bračna stečevina s upisanim pravom vlasništva u zemljišnim knjigama na drugog bračnog druga, ne uživa jaču pravnu zaštitu i ne proizvodi pravne učinke erga omnes u odnosu na pravo ovrhovoditelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje, i koji je u dobroj vjeri ishodio zabilježbu ovrhe, kao i pravo na namirenje, na nekretnini dok još pravo bračnog druga nije bilo upisano.

2. U svakom konkretnom slučaju dopuštenost ovrhe pokrenute od strane trećih osoba na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama na ime samo jednog bračnog druga treba procjenjivati ovisno o ponašanju, dobroj vjeri i savjesnosti svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključivši i onog bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa, ako je propustio svoje pravo vlasništva na imovini stečenoj u braku upisati u zemljišnim knjigama s time da je primarno utvrditi je li ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da li je zloupotrijebio svoje pravo."

15. Obzirom da drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije ocijenio pretpostavke da tužiteljica kao predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe, valjalo je u pobijanom dijelu ukinuti drugostupanjsku odluku na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković