REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-598/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R., iz S., B., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3460/2021-3 od 23. prosinca 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-130/2019-37 od 14. lipnja 2021., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3460/21-3 od 23. prosinca 2022. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-130/2019-37 od 14. lipnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB … zastupanoj po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u S., da tužitelju T. R., iz S., B., …, OIB …, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 8.250,00 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 1.050,00 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3.000,00 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3.150,00 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.050,00 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB … zastupanoj po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u S., da tužitelju T. R., iz S., B., …, OIB …, isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 7.625,00 kn, u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-130/2019-37 od 14. lipnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.250,00 kn/1.094,96 eur-a1 sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-1.050,00 kn/139,36 eur-a od 16. travnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3.000,00 kn/398,17 eur-a od 16. svibnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3.150,00 kn/418,08 eur-a od 16. lipnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te

- 1.050,00 kn/139,36 eur-a od 16. srpnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 7.625,00 kn/1.012,01 eur-a.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn/870,99 eur-a u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 468,50 kn/62,18 eur-a u roku od 15 dana.“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju, dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-3381/2023-2 od 22. studenoga 2023., podnio je tužitelj zbog pravnih pitanja koja glase:

„1.Može li se stalno mjesto rada smatrati mjesto rada gdje je državni službenik privremeno raspoređen ili se stalnim mjestom rada, unatoč tome rasporedu, smatra mjesto rada gdje je tužitelj stalno raspoređen na rad rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, a to je ustrojbena jedinica K. G..?

2. Mogu li se poslovi na koje je državni službenik privremeno raspoređen smatrati poslovima stalnog radnog mjesta tužitelja na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojbene jedinice u koje je raspoređen, utvrđenu u aktu u unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (čl. 56. st. 1. i 2. KU)?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu te naknade troškova postupka.

8. Sudovi su u postupku utvrdili:

-da je tužitelj zaposlen kod tuženice kao državni službenik Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, pravosudni policajac, službe u K. u G. te

-da je rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa od 4. ožujka 2016. privremeno premješten na rad u Zatvor u Z., na rok od tri mjeseca, počevši od 10. ožujka 2016.

9. Prvostupanjski sud primijenio je odredbu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s Dodacima I, II i III („Narodne novine“, broj: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12, 104/13, - dalje: KU) i čl. 31. st. 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“, broj: 128/99, 55/00, 59/00, 129/2000,59/01, 67/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, 98/19, - dalje: ZIKZ) i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj za vrijeme premještaja u Z. nije imao pravo na dodatak za rad na terenu jer se ovdje ne radi o terenskom radu u smislu propisa KU.

10. U odnosu na postavljena pitanja u reviziji tužitelja valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoje pravno shvaćanje u istovrsnom predmetu broj Rev- 1199/2022-2 od 13. ožujka 2024. te naveo:

„Citirana odredba članka 56. KU-a i Tumačenja Zajedničke komisije broj 12/56 od 12. svibnja 2015., pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuju uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak te je odlučno, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada, a nije odlučeno, je li doneseno rješenje o privremenom premještaju da bi od toga zavisilo pravo službenika na isplatu dodatka za rad na terenu.“.

11. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je tužitelj upućen na rad izvan svog stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka u Zatvor u Z. gdje je doista i radio, te da mu stoga pripada pravo na terenski dodatak.

12. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, te odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

13. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 3. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.