REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1077/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA LUTRIJA d.o.o., OIB 27905228158, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3377/2022-3 od 3. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-336/21 od 9. lipnja 2022., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 29.372,54 kn/3.898,41€ s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.898,00 kn/650 € (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4255/2023-3 od 13. ožujka 2024. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3377/2022-3 od 3. srpnja 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Da li se u slučaju isplate po polici osiguranja za osiguranje zakonske izvanugovorne ( javne ) odgovornosti prema djelatnicima osiguranika, radi o odnosu koji je proizišao iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovaca i osobe javnog prava ili se radi o ostalim odnosima, pa je i stopa zatezne kamate različita ovisno o vrsti odnosa o kojem se radi“?

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, a podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporila navode iz revizije i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine temeljem osiguranog slučaja razbojništava iz police osiguranja opće odgovornosti. Tužitelj je kao poslodavac isplatio naknadu imovinske i neimovinske štete svom radniku koji je pretrpio štetu na poslu, a na temelju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2390/2014 od 30. siječnja 2015. te u ovom sporu potražuje povrat plaćenog iznosa od tuženika kao osiguratelja.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj ugovaratelj osiguranja i osiguranik na temelju ugovora o osiguranju od opće odgovornosti, a da je tuženik osiguravatelj (kao pravni slijednik Sunca osiguranja d.d.), da je tuženik kao umješač sudjelovao u parnici povodom tužbe tužiteljevog radnika CI protiv ovdje tužitelja Hrvatske lutrije d.o.o. Zagreb radi isplate naknade neimovinske štete i da je ovdje tužitelj isplatio svom radniku CI naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 kn, naknadu imovinske štete u iznosu od 300,00 kn, naknadu troškova parničnog postupka od 9.012,50 kn, zakonske zatezne kamate na iznos imovinske i neimovinske štete i troškova parničnog postupka u iznosu od 7.260.04 kn te troškove sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1.800.00 kn, sveukupno 29.372,54 kn,

- da se u tužiteljevoj poslovnici 12. listopada 2013. u Zagrebu, Martićeva 70, dogodilo razbojništvo, a kojom prilikom je tužiteljev radnik CI pretrpio štetu,

- da je tužitelj izradio elaborat prosudbe ugroženosti i sigurnosti po ovlaštenom inženjeru, da je zahtjev podnio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske za davanje suglasnosti za prosudbu ugroženosti za predmetnu poslovnicu, u Zagrebu, Martićeva 70, da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske tužitelju dana suglasnost na prosudbu ugroženosti, da šteta nije nastupila namjerno, krajnjom ili grubom nepažnjom, a niti prijevarom od strane osiguranika ili ugovaratelja osiguranja, a zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za isključenje isplate osigurnine na temelju odredbe čl. 1. st. 1. toč. 1. tuženikovih Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (strana 49. do 65. spisa).

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primijenili odredbu čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) i naložili tuženiku isplatu utuženog iznosa osigurnine.

11. Drugostupanjski sud je zaključio da neosnovano tuženik osporava stopu zakonske zatezne kamate jer se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru sukladno odredbi čl. 14. st. 2. ZOO-a. Naime, tužitelj i tuženik obavljaju trgovačku djelatnosti, a pri čemu djelatnost osiguranja čini predmet poslovanja tuženika čime su ispunjene pretpostavke da se radi o trgovačkom ugovoru.

12. Sklapanje ugovora o osiguranju je obavljanje djelatnosti tuženika, a sukladno čl. 14. st. 2. ZOO trgovački ugovori su ugovori što ih sklapanju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti, što je ujedno i odgovor na naznačeno pitanje (tako i u Revt-23/2013 od 25. veljače 2015.).

13. S obzirom da je shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju niti trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer te postupovne radnja nisu bile potrebne za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

16. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić