Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-737/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari T. Č. /OIB:…/ iz J., …, kojeg zastupa H. L., odvjetnik iz Ž., protiv tuženika H. š. d.o.o. /OIB:…/ sa sjedištem u Z., …, koga zastupa J. M. i D. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-832/2020-41 od 27. svibnja 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-832/2020-41 od 27. svibnja 2024. pod stavkom I. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplati tužitelju bruto iznos od 14.392,49 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

99,80 eura od 16. kolovoza 2011.; 139,72 eura od 16. rujna 2011.; 179,64 eura od 16. listopada 2011.; 69,86 eura od 16. studenog 2011.; 69,86 eura od 16. prosinca 2011.;

120,33 eura od 16. siječnja 2012.; 219,55 eura od 16. veljače 2012.; 31,36 eura od 16. ožujka 2012.; 83,64 eura od 16. travnja 2012.; 62,73 eura od 16. svibnja 2012.; 177,73 eura od 16. lipnja 2012.; 125,46 eura od 16. srpnja 2012.; 73,18 eura od 16. kolovoza 2012.; 209,09 eura od 16. rujna 2012.; 115,00 eura od 16. listopada 2012.; 156,82 eura od 16. studenog 2012.; 156,82 eura od 16. prosinca 2012.; 73,18 eura od 16. siječnja 2013.; 125,45 eura od 16. veljače 2013.; 157,56 eura od 16. ožujka 2013.; 147,05 eura od 16. travnja 2013.; 136,55 eura od 16. svibnja 2013.; 178,56 eura od 16. lipnja 2013.; 147,05 eura od 16. srpnja 2013.; 199,57 eura od 16. kolovoza 2013.; 105,04 eura od 16. rujna 2013.; 199,57 eura od 16. listopada 2013.; 210,07 eura od 16. studenog 2013.; 168,06 eura od 16. prosinca 2013.; 126,04 eura od 16. siječnja 2014.; 94,53 eura od 16. veljače 2014.; 147,74 eura od 16. ožujka 2014.; 189,96 eura od 16. travnja 2014.; 168,85 eura od 16. svibnja 2014.; 200,51 eura od 16. lipnja 2014.; 147,74 eura od 16. srpnja 2014.; 137,19 eura od 16. kolovoza 2014.; 105,53 eura od 16. rujna 2014.; 52,77 eura od 16. listopada 2014.; 200,51 eura od 16. studenog 2014.; 211,06 eura od 16. prosinca 2014.; 168,85 eura od 16. siječnja 2015.; 147,74 eura od 16. veljače 2015.; 169,64 eura od 16. ožujka 2015.; 148,43 eura od 16. travnja 2015.; 190,84 eura od 16. svibnja 2015.; 148,43 eura od 16. lipnja 2015.; 148,43 eura od 16. srpnja 2015.; 233,25 eura od 16. kolovoza 2015.; 42,41 eura od 16. rujna 2015.; 127,23 eura od 16. listopada 2015.; 180,24 eura od 16. studenog 2015.; 222,65 eura od 16. prosinca 2015.; 180,24 eura od 16. siječnja 2016.; 53,01 eura od 16. veljače 2016.; 170,43 eura od 16. lipnja 2016.; 202,38 eura od 16. srpnja 2016.; 106,52 eura od 16. kolovoza 2016.; 138,47 eura od 16. listopada 2016.; 21,30 eura od 16. studenog 2016.; 202,38 eura od 16. prosinca 2016.;

170,43 eura od 16. siječnja 2017.; 74,56 eura od 16. veljače 2017.; 107,01 eura od 16. ožujka 2017.; 181,92 eura od 16. travnja 2017.; 181,92 eura od 16. svibnja 2017.; 224,72 eura od 16. lipnja 2017.; 192,62 eura od 16. srpnja 2017.; 107,01 eura od 16. kolovoza 2017.; 96,31 eura od 16. rujna 2017.; 203,32 eura od 16. listopada 2017.; 149,81 eura od 16. studenog 2017.; 74,91 eura od 16. prosinca 2017.; 139,75 eura od 16. ožujka 2018.; 199,34 eura od 16. travnja 2018.; 243,64 eura od 16. svibnja 2018.; 77,52 eura od 16. srpnja 2018.; 243,64 eura od 16. kolovoza 2018.; 155,05 eura od 16. rujna 2018.; 88,60 eura od 16. listopada 2018.; 287,94 eura od 16. studenog 2018.; 221,49 eura od 16. prosinca 2018.;

33,22 eura od 16. siječnja 2019.; 166,12 eura od 16. veljače 2019.; 222,51 eura od 16. ožujka 2019.; 133,50 eura od 16. travnja 2019.; 222,51 eura od 16. svibnja 2019.; 144,63 eura od 16. lipnja 2019.; 200,26 eura od 16. srpnja 2019.; 89,00 eura od 16. kolovoza 2019.; 178,01 eura od 16. rujna 2019.; 133,50 eura od 16. listopada 2019.; 66,75 eura od 16. studenog 2019.; 178,01 eura od 16. prosinca 2019.; 189,13 eura od 16. siječnja 2020.; 77,88 eura od 16. veljače 2020.; 22,35 eura od 16. ožujka 2020.; 178,82 eura od 16. travnja 2020.; 11,18 eura od 16. svibnja 2020., sve do isplate (stavak I. izreke).

Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće iz stavaka I. izreke (stavak II. izreke).

Odbijen je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa 778,44 eura na ime razlike u plaćama sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 19,96 eura od 16. ožujka 2011.; 199,60 eura od 16. travnja 2011.; 189,62 eura od 16. svibnja 2011.; 199,60 eura od 16. lipnja 2011.; 169,66 eura od 16. srpnja 2011. sve do isplate do isplate (stavak III. izreke).

Nalaženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.948,17 eura sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2024. do isplate (stavak IV. izreke).

2. Protiv presude pod stavcima I. i IV. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže slijedom žalbenih navoda preinačiti ili ukinuti pobijani dio prvostupanjske presude i vratiti predmet na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak žalbe u iznosu 312,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 14.392,49 eura bruto na ime razlike u plaćama tužitelja od srpnja 2011. do zaključno sa travnjem 2020. po osnovi prekovremenog rada sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

6. Iz rezultata raspravljanja i stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- tužitelj (radnika) na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 2. ožujka 2011., a prije toga na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme, obavljao u Š. V. poslove radnog mjesta "š. r. s.";

- poslovi i radni zadaci radnog mjesta š. r. s. prema tuženikovom Pravilniku o sistematizaciji poslova i radnih zadataka iz 2011. su sječa i izrada drvnih sortimenata motornom pilom i uspostavljanje šumskog reda, primopredaja izrađenog drvnog materijala, zaštita izrađenog drvnog materijala od insekata i pucanja, povlačenje i krčenje drvnog materijala sa utovarom i istovarom, bušenje rupa ručnom, motornom i traktorskom pilom, izvršavanje zadataka u djelatnosti uzgoja šuma motornom pilom i ostalim alatima, zaštiti šume i uređivanju šume, lovstva i rasadničke proizvodnje, redovno održavanje sredstava rada uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom, poslovi na pripremi radilišta - izgradnja puteva, baraka, skladišta, kopanje i čišćenje kanala, prosijecanje prosjeka, osiguranje drvnog materijala od elementarnih nepogoda i ostalo po nalogu neposrednog rukovoditelja;

- radno vrijeme ugovoreno /određeno od 7:00 do 15:00, a u ljetnom periodu 6:00 do 14:00;

- tuženikova Podružnica V. Naputkom od 28. veljače 2007. poslove koji su do tada radili radnici zaposleni na radnom mjestu "oštrači motornih pila" prenijela na radnike sjekače (oštrenje i popravak lanaca, održavanje vodilice, zamjena prstena lančanika ili lančanika) uz zaduženje sa turpijama različitih promjera;

- u pravomoćno okončanim parnicama poslovni broj Pr-80/2016 (Gž R- 2205/2021) Pr-296/2020 (Gž R-2208/2022) vođenim po radnicima šumskim sjekačima iz Š. V., I. P. i M. M. utvrđeno da radnici sjekači na koje je prenesen posao oštrenja motornih pila (među kojima je bio i tužitelj) nisu prošli nikakvu obuku za oštrenje lanca motorne pile turpijom, da zbog složenosti radne operacija oštrenja lanca motorne pile (prepoznavanje razine istrošenosti vrha zuba, skidanje odgovarajuće količine materijala sa vrha zuba) radnici sjekači motornim pilima nisu mogli pravilno naoštriti lance motornih pila u terenskim uvjetima, turpijom kojom ih je zaduživao tuženik i za taj dan si osigurati sigurno sredstvo rada, da su sjekači motornim pilama poslove oštrenja i pripremanja najmanje dva lanca za idući radni dan obavljali izvan radnog vremena, kod kuće, na aparatima za oštrenje koje su kupili, a kupnju kojih im je osigurao tuženik /poslodavac/ nakon ukidanja baraka u kojima su do ukidanja radili "oštrači motornih pila", da je poslodavac svim sjekačima dopustio da samo zadužene lance motorne pile nose kući /ostala sredstva rada su ostavljana u skladištu tuženika/, da je za oštrenje dva lanca na aparatu potrebno minimalno 80 minuta, da su š. r. s., u organiziranom prijevozu po tuženiku, dolazili minimalno 40 minuta ranije na posao /prije početka ugovorenog i propisanog vremena rada/ radi zaduživanja opremom i sredstvima rada, da bi u 7:00 (ljeti u 6:00) bili u šumi;

- na temelju navedenih činjenicama istim radnicima sjekačima dosuđena razlika u plaćama po osnovi prekovremenog rada;

- nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke utemeljenog na evidenciji radnog vremena tužitelja od 1. veljače 2011. do 15. travnja 2020. koju je vodio tuženik i po dva sata prekovremenog rada za dane kad je tužitelj efektivno radio (80 minuta za oštrenje lanaca motorne pile kod kuće + 40 minuta prijevremeni dolazak na posao) je utvrđeno da je tužitelj u istom razdoblju odradio 2852 sata prekovremeno za koje mu prema tuženikovom Pravilniku o plaćama i ostalim materijalnim primanja radnika pripada pravo na povećanu plaću po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 15.170,93 eura (varijanta 2. nalaza i mišljenja K. S. dipl. oec.).

7. Na temelju u bitnom navedenog prvostupanjski je sud zaključio da tužitelju prema odredbi članka 94. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) pripada pravo na povećanu plaću po osnovi prekovremenog rada, i da je tuženik po toj osnovi dužan isplatiti tužitelju iznos od 14.392,49 eura bruto, odnosno razliku u plaćama od 16. kolovoza 2011. do zaključno sa travnjem 2020. (u odnosu na potraživanje plaća do 16. kolovoza 2011. osnovan prigovor zastare) sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos razlike tekućim od šesnaestog dana u mjesecu za potekli mjesec do isplate i odlučio kao pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude.

8. Žalbene razloge zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke tuženik veže uz tumačenje da je tužitelj sa motornom pilom efektivno radio 4 sata a ostatak redovnog radnog vremena da je koristio za pripremu alata za rad, da postoje dani u godini kad tužitelj ne može raditi primjerice zbog kiše, snijega ili sličnih vremenskih prilika kao i u slučaju korištenja bolovanja ili godišnjeg odmora, da je šumskim radnicima lakše koristiti organizirani prijevoz, da mu je uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku i povrijeđeno načelo neposrednosti obzirom da u predmetnom postupku nisu saslušani svjedoci, da nije isto je li tužitelj krenuo na posao u 6:00 ili ga je organizirani prijevoz pokupio ispred kuće u 6:30 / 6:45, da je zbog neizvođenja personalnih dokaza koje je predložio i vještačenja po šumarskom fakultetu došlo do "povrede ravnopravnosti oruđa tuženika i tužitelja", da je oštrenje lanca pile osnovno znanje koje se stiče prilikom obuke za rukovanje pilom, da je nemoguće da radnik koji dugo radi na tim poslovima ne zna "naoštriti pilu" i da prvostupanjski sud nije pridao dovoljno pažnje konkretnom predmetu (cijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno), već kopirao obrazloženje iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2205/2021-2 od 2. studenog 2011., koju dostavlja u prilogu.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

10. Žalbenim navodima tuženika ne dovodi se u pitanje opće jamstvo poštenog postupka iz članka 6. stavka 1. EKZLJP-a[1] i članka 29. stavka 1. Ustava , budući da su u pravomoćno okončanim parnicama po tužbama radnika š. s. Š. V. protiv tuženika kao poslodavca s istim predmetom spora, u kojima je tuženik aktivno sudjelovao (Pr-80/2016, Pr-296/2020) učinkovito ispitani podnesci, argumenti i dokazi izneseni od stranaka u postupku (isti oni koje je tuženik predlagao u predmetnoj parnici) i po sudovima ocjenjena njihova mjerodavnost za ocjenu osnovanosti osnove potraživanja radnika sjekača.

11. Osim toga, tuženik očito ispušta iz vida da se pravilo po kome pravomoćnu presudu treba smatrati istinitom[3] tiče činjenične osnove presude u mjeri u kojoj predstavlja pravni odnos o kojem je odlučeno kao o glavnom pitanju, a kojim je sud vezan i ne može se ponovo upuštati u ispitivanje činjenica koje su poslužile kao osnova za donošenje pravomoćne odluke o tom pitanju (u konkretnom slučaju o osnovanosti osnove predmetnog potraživanja, odnosno da su svi šumarski sjekači u Š. V., među kojima je i tužitelj radili prekovremeno od 2011. godine od po 2 sata kada su efektivno radili u redovnom radnom vremenu).

1 Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.) 2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.) 3 "Res iudicato pro veritate accipitur /habetur/ - Presuđena stvar se prihvaća /uzima/ kao istinito"

12. U konačnici tuženik tijekom predmetnog parnice nije navodio okolnosti, a niti predlagao izvođenje dokaza koje/i bi odstupale od onih utvrđenih i dokazanih u pravomoćno okončanim parnicama vezano za osnovanost osnove potraživanja njegovih šumskih radnika sjekača iz Š. V. ili bi se odnosile samo na tužitelja koji je nesporno u predmetnom razdoblju obavljao poslove šumskog radnika sjekača u Š.

V..

13. Iz istih razloga se neosnovanim ocjenjuje i tuženikovo pozivanje na povredu načela neposrednosti, a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da povreda tog načela nema značaj apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (osim u slučaju kad bi presudu donio sudac koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi), a u konkretnom slučaju niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

14. Neosnovano je tuženikovo osporavanje prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke pozivom na žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Naime, pored činjenice da je tužitelj kao š. r. s. bio zadužen uz ostale poslove i radne zadatke tog radnog mjesta i za redovno održavanje sredstava rada uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom, među kojima je i motorna pila, da je oštrenje lanca motorne pile složena radna operacija koju radnici sjekači nisu mogli izvoditi u terenskim uvjetima sa turpijama tuženika, već su to radili kod kuće nakon povratka s posla i izvan redovnog radnog vremena na aparatima za oštrenje koji su sami kupili, a kupnju kojih im je omogućio tuženik (poslodavac) i dozvolio da nakon isteka redovnog radnog vremena kući nose po dva lanca sa motornih pila radi oštrenja, a motorne pile odlagali u tuženikovim skladištu i preuzimali ih idući radni dan, da je za oštrenja lanaca motorne pile na aparatu potrebno 80 minuta, zatim da je radno vrijeme š. s. bilo od 7:00 do 15:00 (ljeti od 6:00 do 14:00), da u organiziranim prijevozom š. s. dolazili na posao oko 6:20 da bi zadužio opremu i sredstva rada i počeo raditi u šumi u 7:00, to su neodržive tvrdnje tuženika da je tužitelj pola radnog vremena koristio za pripremu alata (ne navodi kojeg, niti tko je obavljao druge poslove i radne zadatke š. s. naprijed navedene), i da bi organizirani prijevoz mogao biti u 6:30 / 6:45.

16. Nadalje, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao nalaz i mišljenje vještaka S., koji se između ostalog temelji na tuženikovoj evidenciji efektivnog rada tužitelja u razdoblju od 1. veljače 2011. do 15. travnja 2020., tako da navodi žalbe u dijelu "Također se ističe da postoje dani u godini kada tužitelj ne može raditi zbog npr. kiše, snijega ili sličnih vremenskih neprilika, kao u slučaju korištenja bolovanja ili godišnjeg odmora / dopusta" u biti predstavljaju nove činjenice koje ne mogu biti predmetom razmatranja u žalbenom stadiju postupka (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

17. Iz neosporavanog nalazom stalnog sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke, utemeljenog kako je navedeno na evidenciji radnog vremena tužitelja od 1. veljače 2011. do 15. travnja 2020. koju je vodio tuženik i po dva sata prekovremenog rada za dane kad je tužitelj efektivno radio (80 minuta za oštrenje lanaca motorne pile kod kuće + 40 minuta prijevremeni dolazak na posao) proizlazi da je tužitelj u istom razdoblju odradio 2852 sata i da razlika u plaćama po osnovi prekovremenog rada iznosi od 15.170,93 eura (varijanta 2. nalaza i mišljenja K. S. dipl. oec.), odnosno 14.392,49 eura za razdoblje od srpnja 2011. do zaključno sa travnjem 2020. kad je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika s obzirom na osnovanost prigovora zastare za potraživanje u iznosu od 778,44 eura koje se odnosi na razlike u plaćama od veljače do zaključno sa lipnjem 2011.

18. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo (članak 94. ZR-a) kad je naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlika u plaćama po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od srpnja 2011. do zaključno sa travnjem 2020. ukupan iznos od 14.392,49 eura sa zateznim kamatama tekućim na svaki mjesečni iznos razlike od šesnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec do isplate (članak 92. stavak 3. ZR-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a[4] ).

19. I odluka o parničnim troškovima pod stavkom IV. izreke prvostupanjske presude, koju tuženik posebno niti ne osporava je pravilna u osnovi (članak 154. stavak 5. ZPP-a i visini (članak 151. stavak 1. i 2. u vezi sa 155. stavkom 2. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023./), te stopi i tijeku zateznih kamata (članak 151. stavak 3., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

20. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

21. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr- 832/2020-41 od 27. svibnja 2024. pod stavcima I. i IV. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 3. rujna 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r. 4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.)