Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-741/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. H. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku I. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1877/2022-22 od 4. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1877/2022-22 od 4. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.942,61 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2022. do isplate dok je pod točkom II. odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 48,23 € zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.790,90 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2024. do isplate.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troška sudske pristojbe za izjavljenu žalbu.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela ozljeđivanjem na radu pod poslodavca K. p. i. d.o.o. temeljem police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti zaključene između njegova poslodavca i tuženika.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost, kao niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete ukupni iznos od 11.600,00 kn/1.539,59 €[1] .

7. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji sadržajno ističe tuženik kada navodi da presuda nije dostatno i adekvatno obrazložena.

8. Isto tako, žalitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a koju u žalbi također ističe tuženik.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužiteljica 8. ožujka 2022. prilikom obavljanja redovnog rada stradala kao zaposlenica osiguranika tuženika, trgovačkog društva K., P. i. d.d., …, Z., a koji poslodavac je u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike kod tuženika polica br. 078700092005.;

- da je medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Ž. R. utvrđeno da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila prijelom nokatnog nastavka krajnjeg članka srednjeg prsta lijeve šake zbog koje je provela konzervativnu terapiju uz nošenje imobilizacije, a nakon toga je provedena fizikalna terapija;

- da je liječenje povodom štetnog događaja završeno tj. stanje se stabiliziralo nakon kontrole fizijatra – 25. kolovoza 2022., a tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Zatim je utvrđeno da je pretrpjela tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, zatim sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan;

- da je iz provedenog vještačenja utvrđeno da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila prijelom nokatnog nastavka krajnjeg članka srednjeg prsta lijeve šake koja ozljeda srednjeg prsta lijeve šake je dovela do trajnog smanjenja životnih od ukupno realno 3% koji se očituje u ograničenoj pokretljivosti srednjeg prsta lijeve prsta u pokretima fleksije u krajnjeg zglobu srednjeg prsta lijeve šake, povremenim bolovima prilikom dužeg rada lijevom rukom te gubitku osjeta jagodice srednjeg prsta lijeve šake, a nakon predmetnog štetnog događaja bila joj je potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 30 dana po 2 sata dnevno, te još 25 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i sl.

11. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja tužiteljici pripada primjerena naknada u iznosu od 1.500,00 €, a imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja, tužiteljici pripada primjerena naknada u visini od 900,00 €. Isto tako, kako je zbog navedenih ozljeda tužiteljici smanjena radna i opća životna sposobnost za 3% te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, a imajući u vidu životnu dob tužiteljice (rođena 1967.) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda i to da se radi o ozljedi lijeve šake, prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti primjerenu naknadu u iznosu od 800,00 € pa s obzirom na sve izloženo, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) u ukupnom iznosu od 3.200,00 €. Nadalje, prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, smatra kako joj je tuženik dužan nadoknaditi imovinsku štetu te utvrđuje troškove naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali ukućani, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 85 sati, s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,32 € utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge u mjestu stanovanja tužiteljice, sve i u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a, slijedom čega joj je dosuđeno s ove osnove ukupan iznos od 282,20 €. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.482,20 €, što umanjeno za uplaćeni iznos od 1.539,59 € iznosi 1.942,61 €, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 48,23 € s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbijen pa je odučeno kao u izreci pod točkom I. i II. pobijane odluke.

12. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO, kada je uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti (3%), dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, a što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljici s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio kao pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 3.200,00 €. Također, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio opseg pružanja tuđe pomoći i njege, te je pravilnom primjenom odredbe 1095. st. 1. ZOO tužiteljici za tu vrstu imovinske štete utvrdio kao naknadu iznos od 282,20 €. Slijedom toga, tužiteljici pripada s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 3.482,20 € pa kako joj je već isplaćen iznos od 1.539,59 €, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u daljnjem iznosu od 1.942,61 €.

13. Stoga se suprotni navodi žalbe tuženika ne mogu prihvatiti, niti su njegova shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdana.

14. Žalbenim navodima tuženik osporava primjenu materijalnog prava smatrajući da dosuđeni iznosi tužiteljici s obzirom na okolnosti slučaja, ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u navedenim iznosima te da dosuđeni iznosi nisu u skladu s orijentacijskim kriterijima koji su bili na snazi u trenutku kad je tužiteljici šteta nastala odnosno da dosuđeni iznos značajno prelazi orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je pravilno ocijenio da težina povrede prava osobnosti kao i ostale okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade pri čemu je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu zbog koje je trpio fizičke bolove i strah takvog intenziteta i trajanja kao i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti koji, i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u dosuđenim iznosima, a sud prvog stupnja svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje prije svega, temelji na nalazu i mišljenju medicinskih vještaka koji je opravdano ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, a na kojeg stranke nisu imale daljnjih primjedbi.

15. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, kada je tužitelju priznao pravo na imovinsku štetu odnosno tuđu pomoć i njegu i to prema cijeni sata tuđe pomoći i njege od 3,32 € koji iznos je utvrđen pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP, a imajući u vidu da je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružana od strane ukućana besplatno.

16. U pogledu odluke o parničnom trošku, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT) te sukladno uspjehu u sporu (čl. 154. st. 5. ZPP).

17. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud tužiteljici priznao kao potreban trošak, troškove sastavljanja podneska od 23. kolovoza 2023. po Tbr.

8/1. Tarife budući se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice. Isto tako, pravilno je tužiteljici dosuđen i trošak pristupa na ročište za objavu presude. Naime, kako je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude od 4. srpnja 2024. te kako je pravovremeno troškovnikom zatražio trošak pristupa na ročište za objavu, to mu je navedeni trošak i nastao tako da tužiteljica sukladno odredbama iz Tbr. 9. st. 3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troška pristupa na takvo ročište u iznosu po Tbr. 9/3 - 50 bodova, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici takav trošak i dosudio.

18. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

19. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.

20. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP-a - točka III. izreke).

U Zagrebu 3. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.