REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2785/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BARMER, Axel-Springer-Str. 44, 10969 Berlin, Republika Njemačka, (ranije: DEUTSCHE BKK iz Republike Njemačke, Wolfsburg, Postfach 10 01 43), kojeg zastupaju punomoćnici Darko Kubat i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kubat & Sindičić, iz Rijeke, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Marić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Pisarnica u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3676/2023-2 od 19. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-35/2022-109 od 13. travnja 2023. u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3676/2023-2 od 19. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 35/2022-109 od 13. travnja 2023.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da su odluke na koje se tuženik pozvao donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa ne predstavljaju razlog važnosti postavljenog pitanja, a niti je u njima izraženo shvaćanje o postavljenom pitanju u dijelu pitanja koji se odnosi stranačku i parničnu sposobnost ako tužitelj nije dostavio svoj OIB niti izvod iz sudskog registra. U dijelu pitanja kojim tuženik osporava ovlasti punomoćnika tužitelja za zastupanje valja reći da po čl. 354. st. 3. ZPP to može isticati samo onaj koga se to tiče (dakle, tužitelj, a ne tuženik) pa pitanje niti iz tog razloga nije važno.
5. Vezano za drugo postavljeno pitanje valja reći da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da se drugostupanjski sud nije očitovao o žalbenim prigovorima tuženika u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tuženika, jer suprotno proizlazi iz točke 9. pobijane presude, a ostalim navodima iz obrazloženja prijedloga koji se odnose na postavljeno pitanje (osporavanje tvrdnje da oštećenica nije mogla biti osiguranica Deutsche BKK od 1. siječnja 2002. kada je on osnovan tek 1. siječnja 2015.) tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje što u ovoj fazi postupka nije dopušteno činiti.
6. U odnosu na treće i četvrto pitanje koja se odnose na tijek zateznih kamata i primjenu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu valja reći da izneseni razlozi važnosti nisu odgovarajući, jer se odluke na koje se tuženik poziva odnose na naknadu (neimovinske) štete, dok je predmet spora u ovom konkretnom predmetu isplata regresnog potraživanja pa odluke nisu primjenjive na ovaj konkretni slučaj pri čemu tuženiku valja ukazati i da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1347/199-2 od 10. travnja 2001.
7. Sva tri pravna pitanja koja se odnose na parnični trošak i primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i vrijednost boda nisu važna, jer je shvaćanje iz pobijane odluke u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci broj: Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.
8. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao u izreci.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
