REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2167/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Busola društvo s ograničenom odgovornošću za graditeljstvo, proizvodnju, usluge i turizam, u likvidaciji, OIB 52167876444, Nikole Jurišića 49, Zadar kojeg punomoćnik Ante Gluić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika: 1. Grad Zadar, OIB 09933651854, Narodni trg 1, Zadar, i 2. Stečajna masa iza PS Dalmaco d.o.o. u stečaju, Dalmatinskog sabora 3, Zadar, kojeg zastupa zastupnica po zakonu Ivanka Bosotina, stečajna upraviteljica, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1196/2022-3 od 4. prosinca 2023., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P- 280/2019-10 od 11. siječnja 2022., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanje za koja smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. Tuženici na prijedlog nisu odgovorili.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanje: „Da li se radi o presuđenoj stvari ukoliko je, kod objektivnog identiteta spora, predmet spora istovjetan po sadržaju tužbenog zahtjeva, ali je različit po činjeničnom obrazloženju?“

4.2. Shvaćanje nižestupanjskih sudova da je predmetnu tužbu valjalo odbaciti zbog toga što je o predmetu spora već pravomoćno presuđeno ti sudovi zasnivaju na zaključku da je između istih stranaka već presuđeno u postupku povodom istovjetnoga tužbenog zahtjeva koji se temeljio na istoj činjeničnoj osnovi, a ne različitoj, kako to u naznačenome pitanju sugerira tužitelj. Tužitelj ničim nije dokazao ono što u pitanju tvrdi, odnosno, nije prijedlogu priložio nikakve isprave, pa ni dijelove spisa, primjerice tužbu ili presudu iz predmeta za koji nižestupanjski sudovi tvrde da je u njemu već pravomoćno odlučeno o predmetu spora, ili žalbu iz čijeg bi sadržaja bilo razvidno da se na to već u postupku pozivao, što je trebao na temelju članka 387. stavka 3. ZPP. Prema tome, naznačeno pitanje nije važno u smislu članka 385.a. stavka 1. ZPP.

4.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa