REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4294/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M., rođ. A. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku A. Š., odvjetniku u T., protiv tuženice O. S., OIB ..., zastupane po punomoćniku M.-T. P., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-997/2021-2 od 6. travnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1956/2017 od 20. veljače 2019., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja za koja je navela da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP) koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22).
4. U pogledu prvog pravnog pitanja je za navesti da ono implicira da bi sud u pobijanoj odluci izrazio shvaćanje da se vlasništvo nad nekretninom ne bi moglo steći bez upisa u zemljišne knjige. Međutim, takvo pravno shvaćanje taj sud nije izrazio, niti bi proizlazilo da je na njemu utemeljio svoju odluku pa se tako tim pitanjem odluka drugostupanjskog suda ne može s uspjehom pobijati, odnosno, pitanje nema utjecaja na odluku u pravnoj stvari.
5. U pogledu drugog pravnog pitanja je prvenstveno za navesti se zapravo njime pita jesu li neke okolnosti "od značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari". Time se već samom koncepcijom toga pitanja, na koje bi ovaj sud trebao dati odgovor, utjecaj toga pitanja ograničava samo na okolnosti ovoga samoga slučaja, bez da bi se uvjerljivo obrazložio utjecaj značaja odgovora na takvo pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava.
5.1. To je pitanje također postavljeno na takav način da će odgovor na njega ovisiti o okolnostima svakog konkretnog slučaja i na njega nije moguće dati jedinstven odgovor koji će predstavljati u budućnosti pravni standard za sve buduće pravne situacije.
5.2. Dakle, pitanje pod rednim brojem 2. ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a.
5.3. Osim toga, to pitanje polazi od pretpostavke da je predmetna nekretnina bila predmetom nasljeđivanja i stjecanja temeljem pravnog posla, ali činjenično je utvrđenje nižestupanjskog suda da ta nekretnina nije ušla u ostavinsku masu i nije bila tijekom cijelog vremena (koje tužiteljica prikazuje kao vrijeme posjedovanja potrebno za dosjelost) predmetom ugovornih raspolaganja. Stoga se i to pitanje ukazuje nekorespodentnim sa činjeničnim utvrđenima pobijane odluke pa je tako i neodlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari.
6. U pogledu trećeg pravnog pitanja je za obrazložiti da će odgovor na to pitanje također ovisiti o okolnostima svakog konkretnog slučaja te se ono obrazloženo u toč. 5.1. i 5.2. ovoga obrazloženja ima mutatis mutandis primijeniti i na ovo pravno pitanje.
6.1. Osim toga (iako je irelevantno s obzirom na ono izneseno u toč. 6.) u odlukama na koje se tužiteljica poziva kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a nije izraženo pravno shvaćanje u pogledu toga pitanja (onakvo kakvo je postavljeno) pa tako, a ni na ikoji drugi način, nije dokazan razlog važnosti toga pitanja u smislu navedene odredbe.
7. Pravno pitanje pod rednim brojem 4. se nikako ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, jer izostaje važnost toga pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava. Ono je koncipirano na takav način da je njegov utjecaj ograničen samo na okolnosti ovoga, konkretnog slučaja.
8. S obzirom da je drugostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, koje je cijenio sukladno svojim ovlaštenjima iz čl. 8. ZPP-a, utvrdio činjenice vezane prvenstveno uz dužinu trajanja posjeda nekretnine (a, povrh toga, i kvalitetu posjeda), pitanje pod rednim brojem 5., kojim se propituje teret dokaza poštenja posjedovanja u tom smislu se u ovom, konkretnom slučaju čini neutjecajnim na ishod spora. Naime, sud u pobijanoj odluci zaključuje da nije dokazan vremenski tijek posjedovanja u trajanju potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (proizlazi, iz cjelokupnog obrazloženja pobijane odluke, kako ono do 1941. godine, tako ono poslije toga, a do utuženja), čiji je teret dokazivanja – neovisno o teretu dokazivanja kvalitete poštenja posjeda – svakako (i pitanjima neosporeno) na tužiteljici.
8.1. Osim toga, njime tužiteljica zapravo smjera na osporavanje po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja, ali ovaj revizijski sud nema ovlast u ovome stupnju postupka preocjenjivati činjenično stanje utvrđeno po nižestupanjskim sudovima.
9. Šesto pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.
9.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
10. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je, na temelju odredbe čl. 387. st. 3. i st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
