REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2470/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. g. d.d. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. J., Z., OIB … , koju zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1588/2023-2 od 15. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-790/22-23 od 2. ožujka 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je, prema njenu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj je predložio ovome sudu da ga odbaci.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan a djelomično nije dopušten.
4.1. Tuženica je u prijedlogu naznačila sljedeća pitanja:
„Je li sud u primjeni čl. 8. ZPP-a ovlašten, ukoliko ne može sa sigurnošću utvrditi određenu činjenicu, o postojanju te činjenice zaključivati procjenjujući vjerojatnost njezinog postojanja ili je u tom slučaju dužan primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a?“,
„Obvezuje li čl. 221.a ZPP-a sud da činjenicu za koju stranka koja se na nju poziva nije bila kadra pružiti dovoljno dokaznih sredstava, uzme kao nedokazanu u postupku ili je suprotna parnična stranka dužna dokazivati nepostojanje te činjenice («negativnu činjenicu»)?“,
„Može li sud u primjeni čl.8. ZPP-a određene dokaze i dokazna sredstva smatrati nužnima za dokazivanje neke činjenice kao isključivo podobnima (npr. pisanu potvrdu), a zanemariti ostale dokaze kao neprikladne za dokazivanje?“,
„Je li presuda nepravilna ukoliko sud nije izveo dokaz stranke predložen upravo radi utvrđenja činjenice koja je odlučna za donošenje odluke u postupku, pri čemu za takvo svoje postupanje sud nije naveo nikakvo obrazloženje?“,
„Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?“,
„Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno vidljivo na koje žalbene navode se obrazloženje drugostupanjske odluke odnosi?“,
„Je li prvostupanjski sud primjenjujući odredbu 220.st.2. ZPP-a ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranke predložene upravo radi utvrđivanja činjenica za koje u obrazloženju presude smatra odlučujućima za svoju odluku?“,
„Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?“,
„Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode?“,
„Je li onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, ima pravo zahtijevati vraćanje, ako je nije zadržao pravo na povrat, i ako nije platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga nije zavisila od ispunjenja uvjeta?“,
„Je li značenje prinude u smislu citirane odredbe čl.1112. ZOO/05 (ranije čl. 211. ZOO/19) ima postupanje kojim se ugrožava život, tijelo ili neko drugo značajno dobro osobe prema kojoj se vrši prinuda, odnosno njoj bliske osobe, ili tek pokretanje sudskog postupka kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi?“,
„Je li izbjegavanje vođenja ovršnog postupka ujedno i izbjegavanje prisile, tj., da li se prisilom smatra sudski spor ili fizička sila?“ i
„Računa li se tijek početka zastare i općeg petogodišnjeg zastarnog roka kod instituta stjecanja bez osnove od trenutka kada je pošteni stjecatelj stekao imovinu, ili od trenutka od kada je osoba čija je imovina prešla u imovinu druge osobe stekla pravo zahtijevati povrat te imovine?“.
4.2. Obrazlažući razloge važnosti tih pitanja navela je da u pogledu njih pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda.
4.3. U prijedlogu naznačena pitanja nisu u smislu članka 385.a. stavka 1. ZPP važna pravna pitanja.
4.4. Pitanja koja zapravo predstavljaju postupovnopravne prigovore u odnosu na obrazloženje nižestupanjskih presuda i ocjenu izvedenih dokaza ne odnose se na neko shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u njihovim predmetnim odlukama, odnosno, ne radi se o pitanjima koje su nižestupansjki sudovi u postupku razmatrali, a člankom 385.a stavka 1. ZPP propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske samo u vezi s takvim pitanjima u nekome konkretnom sporu može stranci dopustiti reviziju.
4.5. Što se materijalnopravnih pitanja tiče, tuženica naznačujući ih polazi od vlastite ocjene odlučnih činjenica, drukčije od onih utvrđenih u postupku. Naime, zanemaruje okolnost da je u postupku utvrđeno kako joj je tužitelj svotu na koju se odnosi predmetni tužbeni zahtjev, a koji se temelji na tvrdnji o stečenome po osnovi koja je otpala, platio na temelju pravomoćnoga i ovršnoga upravnog rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koje je odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništeno, a ne na temelju druge osnove, na koju se poziva tuženica. Zato ova pitanja nisu važna za odluku u sporu, pa se stoga ne radi o pitanjima u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.
4.6. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. U vezi s dijelom prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje, a pozivom na članak 14. stavak 2. u vezi s člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Konvencija), tuženici valja odgovoriti da članak 6. stavak 1. Konvencije i članak 29. stavak 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice. Donesene presude su podrobno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Tuženici navedeno pravo nije povrijeđeno ni zbog toga što bi nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
5.2. Tako tuženica nije učinila vjerojatnima tvrdnje o povredi temeljnoga ljudskog prava na koje se poziva pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
