REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2138/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB GRADNJA d.o.o., Karlovac, Dr. Vladka Mačeka 26/a, OIB 80739623528, kojeg zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik iz Zagreba, Karasova 4/II, protiv tuženika LANA COMMERCE d.o.o., Karlovac, Trg bana Petra Zrinskog 10, OIB 11251801593, kojeg zastupaju punomoćnici Ivica Vego, odvjetnik iz Zagreba, Stonska 7 i Fran Olujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, te umješača na strani tužitelja GUŠTIN d.o.o., Karlovac, Mihanovićeva 9, OIB 15549655602, kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, Vranicanijeva 5, radi isplate i povrata zadužnice, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3057/2023-3 od 13. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-990/2021 od 17. srpnja 2023., na sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3057/2023-3 od 13. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-990/2021 od 17. srpnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja: „1. Može li sud jedan dio nalaza vještaka interpretirati u korist jedne stranke u postupku a drugi koji ide u korist drugoj stranci u cijelosti zanemariti prilikom donošenja odluke, odnosno u slučaju višestrukog vještačenja može li sud prihvatiti samo jedan nalaz bez da cijeni ostale nalaze u spisu?
2. Koji je trenutak mjerodavan kao osnovan radi utvrđivanja aktivacije zadužnice?
3. Da li se može iznos koji je naplaćen temeljem zadužnice temeljem vjerovničko dužničkog odnosa stranaka Ugovora o građenju, za koji je nesporno utvrđeno da ima nedostataka, smatrati stečenim bez osnove?
4. Može li se, nakon aktivacije zadužnice putem FINA- e tražiti povrat zadužnice od vjerovnika osobno koji je tu zadužnicu predao na naplatu, dakle, nesporno više nije u posjedu iste?
5. Može li se smatrati stečenim bez osnove, ono što je stečeno temeljem ovršne valjane ovršne isprave temeljem osnove koja je postajala u trenutku naplate a čiji je iznos kasnije nesporno utvrđen?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravih shvaćanja revizijskog suda.
2. Odgovorom na prijedlog tužitelji se protive prijedlogu i predlažu da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Naime, postavljena pravna pitanja (3. i 4.) svojim sadržajem su vezana na činjenične okolnosti konkretnog slučaja te stoga ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti koji bi se odgovorom na takva pitanja u smislu čl. 385.a ZPP trebao ostvariti.
3.2. Prvo pravno pitanje se odnosi na procesne okolnosti koje se u konkretnom slučaju nisu ostvarile, dok odgovor na drugo pravno pitanje proizlazi iz samog zakona.
3.3. Prilikom postavljanja pravnih pitanje tuženik zanemaruje razloge na kojima sud temelji svoju odluku pogrešno interpretirajući činjenično stanje utvrđeno od strane suda.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen. U odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije, te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
8. Kako trošak odgovora na prijedlog nije potreban za vođenje parnice, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod III. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
