REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3187/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku F. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i p. d.o.o., Z., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku L. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & p. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Dubrovniku broj Gž-611/2020-3 od 11. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4454/2018-26 od 17. travnja 2020., na sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, broj Gž-611/2020-3 od 11. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4454/2018-26 od 17. travnja 2020., postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
2. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju da se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO?“.
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluku Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-311/2018-2 od 3. rujna 2018., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci.
1.3. Tuženik je naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na pravično suđenje zbog povrede načela jednakosti oružja (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže isti odbiti, podredno odbaciti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-112/18-2 od 9. ožujka 2022., Rev-43/22 od 14. lipnja 2022., Rev-179/2021-2 od 13. rujna 2022., Rev-909/2022-2 od 11. listopada 2022., Rev-24/2021-2 od 21. veljače 2023., Rev-1407/2021-2 od 6. lipnja 2023., Rev-887/2022-2 od 17. siječnja 2024. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
5. Nadalje, tuženik je naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje zbog povrede načela jednakosti oružja (čl. 29. Ustava). Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene pa time što nižestupanjski sudovi nisu prihvatili baš sve tuženikove dokazne prijedloge, a koje odbijanje je obrazloženo, nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja, jer je u smislu odredbe čl. 220. ZPP sudu pridržano pravo odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a pravo tuženika na raspravljanje pred sudom ostvareno je upravo omogućavanjem tuženiku iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
7. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
