REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3119/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EKO MOSLAVINA d.o.o. Kutina, Zagrebačka ulica 1, OIB 94887300369, kojeg zastupa punomoćnik Eugen Duk, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika BABIĆ d.o.o. Cestica, Ulica Ljudevita Gaja 44, OIB 53703886646, kojeg zastupaju punomoćnice Dina Galić i Janica Plantak, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4033/2021-6 od 13. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-88/2020-14 od 2. srpnja 2021., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Odbija se prijedlog tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4033/2021-6 od 13. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv- 88/2020-14 od 2. srpnja 2021., zbog razloga iz čl. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), te je u prijedlogu postavio pravna pitanja, koja glase:
1. „Ima li utvrđenje suglasnosti volje i/ili nesporazuma kod sklapanja ugovora prednost pred tumačenjem ( spornih ) ugovornih odredbi?
2. Je li sud dužan utvrđivati pravu namjeru i volju ugovornih stranaka kada je sporna pravna priroda ( naplatnost/besplatnost ) sklopljenog pravnog posla ili koji bitan sastojak ugovora?
3. Znači li izostanak odredbe o cijeni u ugovoru da je sklopljeni pravni posao besplatan?
4. Je li protivno prisilnim propisima, te stoga ništetno ugovaranje isporuke dobara bez naknade između dva trgovačka društva?"
2. 1. U prijedlogu tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima o kojem postoji suprotna praksa revizijskog suda, pa da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u konkretnom sporu.
2. 2. Kao razlog navedenim pitanjima navedena je odluka revizijskog suda broj Rev 2412/2010-2 od 14.01.2014. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 5680/2011-2 od 18.01.2012.u kojima je izneseno shvaćanje po kojem nesporazum postoji kada strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, te da sud treba utvrditi pravnu prirodu ugovora, a da bi to utvrdio treba istražiti namjeru i volju ugovornih stranaka. Ukoliko sud utvrđivanjem namjere i volje stranaka utvrdi da su stranke zapravo sklopile ugovor o najmu/zakupu stroja, a da je cijena najma/zakupa neodređena ili neodrediva, tada je takav ugovor ništetan obzirom je cijena bitan sadržaj ugovora o najmu/zakupa, sve na temelju članka 270. Zakona o obveznim odnosima.
3. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava osnovanost prijedloga i predlaže isti odbaciti te njemu dosuditi troškove sastava odgovora na prijedlog.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Predmet tužbe je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 50.580,76 kn za zbrinjavanje otpada u studenom i prosincu 2018., a predmet protutužbe je isplata iznosa od 75.000,00 kn za korištenje građevinskog stroja za zbrinjavanje otpada (buldožera).
6. Drugostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdio da su stranke su Ugovorom o davanju buldožera na probni rad ugovorile da tuženik predaje tužitelju predmetni buldožer na probni rad, kako su i navele u ugovoru. U članku 7. tog ugovora navedeno je da se stroj koristi samo za probni rad i ugovorene su obveze tužitelja vezano uz rukovanje i održavanje buldožera. Stranke nisu ugovorile isplatu cijene za korištenje buldožera. Stoga, taj sud utvrđuje da su stranke u predmetnom ugovoru iskazale svoju pravu volju. Tužitelj koristio predmetni buldožer za transport otpada do odlagališta otpada kojim gospodari tužitelj. Iz članka 2. Ugovora o odlaganju i zbrinjavanju neopasnog otpada od 10. listopada 2018. do 22. studenog 2018. proizlazi da su stranke ugovorile da će primatelj usluge, tj. tuženik posredno ili neposredno dovesti otpad na odlagalište otpada, odnosno da troškovi transporta padaju na teret tuženika. Iz toga dalje zaključuje, da je tuženik predao tužitelju predmetni buldožer radi transporta otpada, ali da troškovi korištenja buldožera ne padaju na teret tužitelja kao davatelja usluge odlaganja i zbrinjavanja otpada. Strankama je to bilo poznato pri sklapanju Ugovora o davanju buldožera na probni rad. Slijedom navedenog, ocijenio je pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj korištenjem predmetnog bagera stekao bez osnove imovinu u visini neplaćene zakupnine jer je tužitelj je predmetni bager koristio na temelju Ugovora o davanju buldožera na probni rad tako da nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje bez osnove. Slijedom navedenog, ocijenio je neosnovanim tuženikovo potraživanje u visini iznosa od 75.000,00 kn, pa tužiteljevo potraživanje u iznosu od 50.580,76 kn nije prestalo prijebojem (članak 195. i članak 196. ZOO-a), budući da tuženik nije imao dospjelo potraživanje prema tužitelju, pa ne neosnovan njegov protu tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 24.419,24 kn.
7. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer prema obrazloženju postavljenih pitanja i sadržaju samih pitanja i obrazloženju drugostupanjskog suda, tužitelj zapravo tim pitanjima osporava po drugostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje o razlozima za nepostojanje tražbine tuženika, a osim toga polazi i od pogrešne pretpostavke da u ugovoru postoje sporne odredbe zbog čega je trebalo utvrđivati pravu volju stranaka, odnosno od pogrešne pretpostavke da iz ugovora ne proizlazi prava volja stranaka.
7. 2. Osim toga utvrđenje je drugostupanjskog suda da se ne radi o nesporazumu stranaka u pravcu kako navodi tuženik u podnesenom prijedlogu s obzirom da su stranke trgovačkog ugovora sačinile dva pisana ugovora, po utvrđenju drugostupanjskog suda, potpuno jasnog sadržaja, a koji proizlazi već iz samog naziva ugovora i tuženik prema utvrđenju drugostupanjskog suda u ovom predmetu nije dokazao da bi s tužiteljem sklopio naplatni pravni posao. Dakle, postavljenim pitanjima tuženik zapravo ne prihvaća po drugostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje u ovom predmetu pa se i poziva na činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, osporavajući ocjenu provedenih dokaza u drugostupanjskom postupku i činjenicu utvrđenu u tom postupku da nije dokazao da se u konkretnom slučaju radilo o naplatnom pravnom poslu. Stoga se radi i o pitanjima činjenične naravi pa odgovor na ta pitanja zavisi od okolnosti konkretnog slučaja, te iz tih razloga postavljena pitanja nisu važna.
7. 3. vezano za pitanje koje se odnosi na ništetnost ugovora o zakupu bagera, to pitanje nije važno jer o toj tvrdnji-prigovoru drugostupanjski sud nije iznosio pravno shvaćanje niti se iz dokumentacije dostavljene uz prijedlog vidi da je takav prigovor bio predmet žalbenog postupka
8. Kako je odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, vezano za postavljena pitanja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
9. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
