REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2301/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mrklić i partneri javnog trgovačkog društva u Splitu protiv tuženika: 1 ON iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-512/2023-2 od 29. studenoga 2023., kojima je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-463/2018 od 3. veljače 2023. i odbačena kao nedopuštena žalba u odnosu na tuženika ŠN, u sjednici održanoj 3. rujna 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude i rješenja naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što im je, prema njihovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tužiteljica na prijedlog nije odgovorila.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan a djelomično nije dopušten.
4.1. Tuženici su u prijedlogu naznačili sljedeća pitanja:
„Da li odredbe članka 80. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) mogu isključiti primjenu članka 1045. stavak 1. tog Zakona, te da li bi odredba članka 59. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, trebala umanjiti naknadu pretrpljene štete na dijelu nekretnine tužitelja s obzirom na njegovu obvezu da participira u saniranju štete na zajedničkim dijelovima zgrade? “
„Da li tuženik ad. 2.) koji u trenutku nastanka štete vlasniku posebnog dijela nekretnine nije bio suvlasnik stana u istoj zgrade temeljem odredbi članka 1045. stavak 1. i 2. i članka 80. stavak 1. i 2. ZOO-a, može biti pozvan da odgovara i nadoknađuje tužiteljici tu štetu?“
„Da li tuženi s pozivom na prethodno navedene odredbe ZOO-a mogu biti pozivani na namirenje nedokazanog dijela štete, te štete koju nisu potvrdili angažirani sudski vještaci i o kojoj dokazi nisu predloženi i dostavljeni do zaključenja pripremnog ročišta? “
4.2. Prvo u prijedlogu naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu jer se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete nastale isključivo na nekretnini tužiteljice, njenu stanu u zgradi na kojemu je uspostavljeno njeno etažno vlasništvo, za koju štetu je utvrđeno da je posljedica radova u stanu tuženika, pri čemu je neodlučno to što su tim radovima zahvaćeni i zajednički dijelovi zgrade.
4.3. Drugo i treće u prijedlogu naznačeno pitanje polazi od činjenica koje u postupku nisu utvrđene.
4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije i njihovom obrazlaganju tuženici nisu učinila vjerojatnima tvrdnje o povredi temeljnoga ljudskog prava na koje se pozivaju pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa