REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2287/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB 16089706543, Zagrebačka 30, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3647/2021-2 od 4. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-316/2018- 34 od 29. rujna 2021., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je, prema njenu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tužiteljica na taj prijedlog nije odgovorila.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4.1. Tuženica je u prijedlogu naznačila sljedeća pitanja:
„U kojem trenutku počinje primjena Dodatka III KU za zdravstvo koje predstavlja ugovorno pravo među strankama i obračun plaća radnika po istome, ako u Dodatku III izričito stoji da se primjenjuje od 1. travnja 2020.?“ i
„Može li se Dodatak III KU primjenjivati retroaktivno ako to nije izričito u istome navedeno?“
a obrazlažući razloge važnosti tih pitanja navela je da su odnosu na njih zauzeta različita shvaćanja u odlukama ostalih županijskih sudova iz čega proizlazi da sudska praksa o tim pitanjima nije jedinstvena.
4.2. U prijedlogu naznačena pitanja nisu u smislu članka 385.a. stavka 1. ZPP važna za odluku o sporu.
4.3. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada, kao i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužiteljica imala odgovornost za živote i zdravlje ljudi, zahtjev za isplatu razlike plaće po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati odrađenih na neradne dane, državne blagdane i praznike te posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, za razdoblje od 1. studenoga 2013. do 30. travnja 2017.
4.4. Naznačena pitanja nisu u vezi s predmetnim sporom jer zaključak o osnovanosti tužbenoga zahtjeva nižestupanjski sudovi nisu ni donijeli pozvavši se na odredbe Dodatka III KU za zdravstvo, odnosno, iz njihovih odluka ne proizlazi da se te odredbe primjenjuju na predmetni spor.
4.5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. U vezi s dijelom prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje, a pozivom na članak 14. stavak 2. u vezi s člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Konvencija), tuženici valja odgovoriti da članak 6. stavak 1. Konvencije i članak 29. stavak 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice. Donesene presude su podrobno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Tuženici navedeno pravo nije povrijeđeno ni zbog toga što bi nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
5.2. Tako tuženica nije učinila vjerojatnima tvrdnje o povredi temeljnoga ljudskog prava na koje se poziva pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
