REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2857/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZIRO d.o.o., OIB 62101683531, Zagreb, Prevoj 14/a, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PAENULA d.o.o., OIB 92407510607, Zagreb, Počiteljska 13, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćutuk, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 9.967,39 EUR, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-545/2024-3 od 6. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-1878/2016 od 5. listopada 2023. i dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv- 1878/2016 od 2. siječnja 2024. u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-545/2024-3 od 6. ožujka 2024.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Tužitelj postavlja u prijedlogu sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je okončana situacija ovjerena od strane nadzornog inženjera vjerodostojna isprava, te je li tuženik dužan dokazati da nisu točne činjenice sadržane u okončanoj situaciji ovjerenoj od strane nadzornog inženjera, a ako to nije uspio dokazati, predstavlja li tako izdana i ovjerena okončana situacija vjerodostojnu ispravu o osnovanosti tražbine tužitelja za isplatu?
2. Da li dužnik osnovano može osporiti vjerodostojnost okončane situacije naknadnim prigovorima, nakon što je ista propisno ovjerena od strane nadzornog inženjera bez sudjelovanja vjerovnika- izvođača i nadzornog inženjera ukoliko je tako ovjerena okončana situacija sukladna izvedenim radovima na građevini?
3. Je li u parnici isključivo teret dokaza na tužitelju ili je i teret dokaza na tuženiku u dijelu utvrđenja činjenica od kojih ovisi osnovanost njegova prigovora te imaju li se na tuženika primijeniti procesna pravila o teretu dokazivanja ukoliko svoje prigovore nije potkrijepio dokaznim prijedlozima?“.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje neplaćenog dijela njegovih računa ispostavljenih tuženiku 5. prosinca 2013. i to:
- računa broj 15/1/1 u kojem se poziva na njegovu okončanu situaciju broj 7/2013 za uređenje prodajnog prostora trgovačkog centra Mercator u Daruvaru, po Ugovoru od 29. travnja 2013. u iznosu od 175.634,75 kn; tužitelj potražuje iznos od 52.166,25 kn;
- računa broj 16/1/1 u kojem se poziva na njegovu okončanu situaciju broj 8/2013 za rekonstrukciju Pevec trgovačkog centra Getro, po Ugovoru od 9. srpnja 2013. u iznosu od 131.319,70 kn; tužitelj potražuje iznos od 22.932,96 kn, a sve na temelju dva ugovora o izvođenju radova kojima se tužitelj kao izvođač obvezao tuženiku kao naručitelju izvesti radove na strojarskim instalacijama.
6.1. Sudovi su nakon provedenog dokaznog postupka zaključili da je okončana situacija u odnosu na glavnog izvođača sastavljena sukladno stanju na terenu i da je tuženik tužitelju priznao radove koje je njemu priznao glavni izvođač sukladno ovjerenoj građevinskoj dokumentaciji. Tužitelj je utužene račune izdao prema situacijama koje je on izdao, a tuženik je ovjerio te tužiteljeve isprave u manjem iznosu priznajući mu radove u opsegu i vrijednosti kako ih je priznao glavni izvođač. Stoga sudovi zaključuju da tužitelj nije uspio dokazati da mu tuženik duguje i neplaćeni dio ispostavljenih računa koje je tuženik korigirao po građevinskoj dokumentaciji.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je da su postavljena pitanja preopćenita, te ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja. Tužitelj postavljenim pitanjima zapravo upućuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te stoga osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
7.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu nikako uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7.2. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
8. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
8.1. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
