REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-890/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB 30638414709, Vinkovci, D. Žanića-Karle 47/A, kojeg zastupa Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima protiv tuženika ĐĐ, vl. obrta za ugostiteljstvo i dimnjačarske usluge [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tajana Ostović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić d.o.o., Osijek, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4507/2021-2 od 13. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-44/2021-57 od 30. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-44/2021-57 od 30. srpnja 2021. suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alena Vajcla u Vinkovcima, poslovni broj Ovrv-2954/2017 od 14. studenog 2017., u kojem je naloženo tuženiku ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta za ugostiteljstvo i dimnjačarske usluge [obrt], [adresa], platiti tužitelju Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB:30638414709, Vinkovci, Dragutina Žanića-Karle 47a, iznos od 2.622,92 kn (slovima:dvijetisućešestodvadesetdvijekune i devedesetdvijelipe) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. studenog 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 175,00 kn (slovima:stosedamdesetpetkuna) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 14. studenog 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

II. Protutužbeni zahtjev tuženika ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za ugostiteljstvo i dimnjačarske usluge [obrt], [adresa], da mu tužitelj Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB:30638414709, Vinkovci, Dragutina Žanića-Karle 47a, platiti iznos od 4.816,81 kn (slovima:četiritisućeosamstošesnaestkuna i osamdesetjednalipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 9.293,75 kn (slovima:devettisućadvjestodevedesettrikune) i sedamdesetpetlipa), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj trošak, odbija se ako neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.081,25 kn (slovima:dvanesettisućaosamdestjednakuna i dvadesetpetlipa) u roku osam dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.127,00 kn (slovima:tritisućestodvadesetsedamkuna) odbija se kao neosnovan."

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4507/2021-2 od 13. siječnja 2023. u povodu tuženikove žalbe je odlučeno:

"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-44/2021-57 od 30. srpnja 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla, Vinkovci, poslovni broj Ovrv-2954/2017 od 14. studenog 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 348,12 EUR (tristočetrdesetosam eura i dvanaest centa) / 2.622,92 kn (dvijetisućešestodvadesetdvije kune i devedesetdvije lipe) sa zateznim kamatama od 14. studenog 2017. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 18,25 EUR (osamnaest eura i dvadesetpet centi) / 137,50 kn (stotridesetsedam kuna i pedeset lipa) sa zateznim kamatama od 14. studenog 2017. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, u točki II. izreke, te u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.520,51 EUR (tisućupetstodvadeset eura i pedesetjedan cent) / 11.456,25 kn (jedanaesttisućačetiristopedesetšest kuna i dvadesetpet lipa).

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv- 44/2021-57 od 30. srpnja 2021. u preostalom dijelu točaka I. i III. izreke i sudi: 1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla, Vinkovci, poslovni broj Ovrv-2954/2017 od 14. studenog 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,98 EUR (četiri eura i devedesetosam centi) / 37,50 kn tridesetsedam kuna i pedeset lipa) sa zateznim kamatama od 14. studenog 2017. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 82,95 EUR (osamdesetdva eura i devedesetpet centi) / 625,00 kn (šestodvadesetpet kuna) kao neosnovan.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 96,22 EUR (devedesetšest eura i dvadesetdva centa) / 725,00 kn (sedamstodvadesetpet kuna), kao neosnovan."

3. Protiv te drugostupanjske presude u dijelu kojim nije uspio u sporu reviziju je podnio tuženik pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-1610/2023-2 od 13. lipnja 2023., a koja glase:

1.1. „Postoji li obveza korisnika na plaćanje vode za ljudsku potrošnju po cjeniku zdravstveno ispravne vode (Odluka o cijeni vodnih usluga broj 511/2014, javnog isporučitelja vodnih usluga javne vodoopskrbe), ukoliko je korisniku isporučivana zdravstveno neispravna voda (tehnološka voda)?

1.2. „Ukoliko javni isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe ne isporučuje zdravstveno ispravnu vodu za ljudsku potrošnju koju se ugovorom obvezao, može li korisnik zahtijevati vraćanje po osnovi stjecanja bez osnove pod uvjetom da je istu vodu platio (predmet ugovora o isporuci vodnih usluga nije isporuka tehnološke vode –zdravstveno neispravne vode), a korisnik je platio isključivo kako izbjegao prisilnu naplatu potraživanja?

4. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji, prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 2.622,92 kn za isporučenu vodu za razdoblje od siječnja 2017. do rujna 2017., a po protutužbi zahtjev tuženika da mu tužitelj plati 4.816,81 kn po osnovi stjecanja bez osnove ili podredno po osnovi naknade štete.

9. Budući da je riječ o sporu male vrijednosti to su stranke najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (čl. 461.a st. 2. ZPP). U revizijskom stadiju postupka činjenice na kojima se temelji pobijana odluka ne mogu biti predmet razmatranja, već samo pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP. Stoga pitanja koja je u reviziji postavio tužitelj izlaze iz okvira utvrđenih činjenica u nižestupanjskom postupku.

10. Utvrđeno je naime u postupku koji je prethodio reviziji da je u rješenju Ministarstva zdravlja od 16. ožujka 2016. navedeno da je voda koja se isporučuje u mjestu ABC zdravstveno neispravna jer zbog prirodnog sastava tla (sadrži arsen, željezo, amonijak i fosfate koji premašuje dozvoljenu količinu). Stoga je Upravno vijeće Hrvatskih voda donijelo Odluku kojom se odobrava izuzeće od plaćanja dijela naknade (smanjenja) za korištenje vode obveznika s područja ABC, a u Uputi koja je dostavljena i tužitelju navedeno kako se obračunava dio naknade koji se izuzima (odbija) od plaćanja. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Ljubice Šokčević tužitelj je postupio po toj Uputi te je račune za vodu za utuženo razdoblje (od siječnja do rujna 2017.) umanjio, ali je nakon umanjenja tužitelj ostao dužan još 2.622,94 kn.

11. Prema tome, odgovor na pitanje postoji li obveza plaćanja vode po cjeniku zdravstveno ispravne vode, ako je korisniku isporučivana zdravstveno neispravna voda, u okolnostima konkretnog slučaja jest potvrdan, jer je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj za sporno razdoblje (od siječnja do rujna 2017.) upravo zbog nedostataka isporučene vode ponudio nižu cijenu i tuženik je to prihvatio, pri čemu treba reći da se voda koja nije za piće može koristiti u razne druge svrhe pa ima određenu vrijednost. Valja pritom ukazati da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 31/08, dalje: ZOO). Nadalje, prema čl. 410. st. 1. ZOO kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru (a) zahtijevati od prodavatelja da nedostatke ukloni, (b) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, (c) zahtijevati sniženje cijene i (d) izjaviti da raskida ugovor. U konkretnom slučaju tuženik je, upoznavši se s postojanjem nedostataka, koristio pravo na sniženje cijene i to ne na svoju inicijativu (nije reklamirao nedostatke - zdravstvenu ispravnost vode nakon što su otkriveni) niti je izjavio koje od navedenih prava iz čl. 410. st. 1. ZOO bira, već je prihvatio ponudu tužitelja na sniženje cijene i stoga njegova obveza postoji.

12. U odnosu na drugo pitanje, a imajući na umu ranije izneseno, jasno je da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO jer osnova stjecanja je ugovor o isporuci vode i ta osnova nije ni naknadno otpala (jer tužitelj nije izjavio u smislu čl. 410. st. 1 toč. 4. ZOO da raskida ugovor o isporuci vode). U pitanju je tužitelj naveo da je platio „isključivo kako izbjegao prisilnu naplatu potraživanja“. Međutim, u obrazloženje pobijane presude je navedeno da tužitelj u provedenom postupku nije iznio tvrdnju da je „zadržao pravo na povrat odnosno da je platio da bi izbjegao prisilu“. Osim toga, izbjegavanje prisile u smislu čl. 1112. st. 1. ZOO, prema pravnom shvaćanju ovog suda, ne predstavlja izbjegavanje naplate tražbine putem suda. Značenje prinude u smislu citirane odredbe ZOO ima postupanje kojim se ugrožava život, tijelo ili neko drugo značajno dobro osobe prema kojoj se vrši prinuda, odnosno njoj bliske osobe, a ne pokretanje sudskog postupka kako to pogrešno smatra revident (tako primjerice i ovaj sud u odluci Rev 303/11-2 od 18. veljače 2014.).

13. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojeg je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa