REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3529/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB ..., iz V., , kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u V., protiv tuženika E. M. d.o.o., OIB ..., Z., , radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-286/2024-2 od 10. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P-125/2022-16 od 16. siječnja 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-286/2024-2 od 10. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P-125/2022-16 od 16. siječnja 2024., zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. U slučaju kada vjerovnik za istu tražbinu, koja potječe iz istog ugovora, u odnosu na istu osobu dužnika, posjeduje dvije ovršne isprave (običnu zadužnicu na kojoj je samo ovjeren potpis dužnika i koja nije potvrđena od javnog bilježnika - izdanu prije 01.01.2011. godine i pravomoćnu sudsku odluku - presudu - kojom je utvrđena predmetna tražbina), primjenjuje li se na tu tražbinu opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO/91 (sada članak 225. ZOO/05) ili zastarni rok iz odredbe članka 379. ZOO/91 (sada članak 233. ZOO/05), a budući da za istu tražbinu, u odnosu na istu osobu dužnika, ne mogu teći dva odvojena zastarna roka?
2. U slučaju pokretanja postupka izravne naplate pri Financijskoj agenciji za tražbinu iz ugovora, koji postupak je pokrenut na temelju obične zadužnice kao privatne isprave na kojoj je samo ovjeren potpis dužnika i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (zadužnica sastavljena prije 01.01.2011. godine), pri čemu je ista tražbina, u odnosu na istu osobu dužnika, utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom (presudom), prilikom odlučivanja o prigovoru zastare u parničnom postupku za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, primjenjuje li se u tom postupku opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO/91 (sada članak 225. ZOO/05) ili zastarni rok iz odredbe članka 379. ZOO/91 (sada članak 233. ZOO/05), a budući da za istu tražbinu, u odnosu na istu osobu dužnika, ne mogu teći dva odvojena zastarna roka?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od drugih županijskih sudova (primjerice Županijski sud u Varaždinu broj Gž-340/2021-2 od 10. svibnja 2021. i Županijski sud u Zagrebu broj Gž-435/2022-2 od 18. listopada 2022.) pri čemu sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe zbog istaknutog prigovora zastare, koja ovrha je pokrenuta Zahtjevom za izravnu naplatu temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika pod brojem OV-6352/05 od 11. kolovoza 2005.
5. Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je riječ o zadužnici ovjerenoj u skladu s odredbom članka 183. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03
- dalje: OZ), privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja, koja ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, slijedom čega se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) a ne zastarni rok od 10 godina iz odredbe članka 379. ZOO. S obzirom da je postupak pokrenut kod FINE prijedlogom za ovrhu 13. siječnja 2022., temeljem zadužnice iz članka 183. stavak 2. OZ radi namirenja novčane tražbine koja je prenesena Ugovorom o ustupu tražbine na tuženika, koja tražbina je dospjela raskidom Ugovora o leasingu 30. srpnja 2007., sudovi su zaključili da je nastupila zastara potraživanja u smislu odredbe članka 371. ZOO.
6. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-1067/2020 od 27. ožujka 2024., broj Rev-2192/2017-2 od 2. rujna 2021. i dr. (tako i ovaj sud u odluci broj Revd-3786/2023 od 28. studenoga 2023.).
6.1. U odnosu na različitu praksu viših sudova na koju se tuženik poziva u prijedlogu, valja reći da se u tim odlukama problematizirao prekid zastare (…), dok u konkretnom slučaju tuženik ne postavlja pravna pitanja vezana za prekid zastare, pa u tom smislu se i ne radi o odgovarajućem razlogu važnosti.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
