REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3531/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika M. H. iz Z., , OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-228/2024-2 od 19. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ps-42/2022-17 od 10. listopada 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-228/2024-2 od 19. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ps-42/2022-17 od 10. listopada 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Postavljenim pitanjima problematizira se treba li sud po službenoj dužnosti cijeniti predstavlja li stan iz kojega se zahtijeva iseljenje tuženika, njegov dom u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) u situaciji kada taj prigovor tuženik nije isticao tijekom nižestupanjskog postupka a iz činjeničnih navoda da bi proizlazilo da se poziva na to pravo.
4. Ustaljena je praksa ovog revizijskog suda da, ako iz činjeničnih navoda stranke proizlazi da se stranka poziva na pravo na dom i, s tim u vezi, povredu čl. 8. Konvencije, sud mora po službenoj dužnosti raspraviti predstavlja li sporni stan dom u konvencijskom smislu.
5. Tuženik uz prijedlog nije dostavio sve potrebne priloge sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP (dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu poziva i dr.), iz kojih bi bilo vidljivo da doista iz njegovih činjeničnih navoda proizlazi da se pozivao na pravo na dom.
6. Prema raspoloživim podacima, dostupnima ovom sudu u predmetu pokrenutom po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, tuženik svojim činjeničnim navodima nije obuhvatio barem jedan od četiriju interesa navedenih u čl. 8. Konvencije: privatni život, obiteljski život, dom ili dopisivanje, a što je bio dužan.
6.1. Naprotiv, jedina okolnost koju je tuženik istakao u svezi boravka u stanu jeste da je u stan uselio 1996. godine bez nekog pravnog osnova, dok nije razjasnio gdje je boravio u razdoblju od 2009. godine kada je srušena zgrada u kojoj se nalazio taj stan pa do 2013. godine kada je izgrađena nova zgrada i kada mu predmetni novoizgrađeni stan, prema podacima iz Zapisnika o primopredaji, nije ni bio predan u posjed.
7. Imajući u vidu navedeno, proizlazi da dostavljena odluka Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2040/2016-2 od 14. veljače 2018. nije usporediva stanju predmeta spisa, jer je iz činjeničnih navoda stranke iz tog predmeta proizlazilo pozivanje na pravo na dom, što ovdje nije slučaj.
8. Stoga u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
9. U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana odluka doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9.1. Ništa ne ukazuje da su u konkretnim okolnostima niži sudovi primijenili odredbe procesnog prava na način koji bi ugrozio samu bit prava tuženika na pristup sudu.
10. Slijedom navedenog, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je njegov prijedlog valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, a kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
