REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3141/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠVARČA d.d. Karlovac, Mala Švarča br. 155, OIB 55915798260, kojeg zastupa punomoćnik Goran Kereži, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika OPĆINA PUNAT, Novi put 2, OIB 59398328383, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pugel, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, radi brisanja upisa u zemljišne knjige i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1348/2023-2 od 11. ožujka 2024., kojim je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-331/2019-72 od 30. siječnja 2023., na sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1348/2023-2 od 11. ožujka 2024., kojim je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-331/2019-72 od 30. siječnja 2023., postavljajući šest pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1.) Je li za utvrđenje da nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu i vremensko određenje početka tog njenog svojstva mjerodavan sam čas stupanja na snagu Zakona o cestama (NN 84/2011), čas kada je ona vlasniku faktički oduzeta iz posjeda, čas donošenje Odluke o nerazvrstanim cestama jedinice lokalne samouprave, čas upisa u zemljišnu knjigu novoformirane nekretnine kao nerazvrstane ceste - kao javnog dobra u općoj uporabi, časa koji da bi proizlazio iz sadržaj samoinicijativnih dopisa zainteresiranih vlasnika nekretnina uokolo „nerazvrstane ceste“, čas uvrštavanja nekretnine u Plan održavanja nerazvrstanih cesta JLS?

Je li u odnosu na taj čas iz pitanja pod 1. sud obvezan provesti kako materijalne tako i personalne dokaze (što je u konkretnom sporu izostalo)?

2.) Je li od utjecaja na početak tijeka zastare činjenica da JLS (ovdje Općina Punat) priznaje vlasništvo ranijem vlasniku sve do 2018. godine, kada skriveno vrši upis u zemljišnu knjigu (na temelju prijavnog lista i Potvrde JLS-a – izdane na temelju „registra nekretnina“ upitne vjerodostojnosti) te do upisa ne poduzima nikakve pravne ni faktične radnje niti ima vlast nad nekretninama (odnosno njihovim dijelovima) od kojih kasnije nastaju novoformirane zemljišne čestice upisane 2018. godine kao nerazvrstana cesta te tek po izvršenom upisu novoformiranih nekretnina kao nerazvrstanih cesta u zemljišnoj knjizi takvu „nerazvrstanu cestu“ po prvi puta uvrštava i u Plan održavanja nerazvrstanih cesta na području jedinice lokalne samouprave?

3.) Je li sud dužan u postupku radi utvrđivanja ima li koja od nekretnina svojstvo nerazvrstane ceste nužno razmatrati i činjenicu uporabe nekretnine kao poslužne nekretnine ako se nekretnina koristi za pristup ograničenog broja vlasnika okolnih stambenih objekata i vlasnika privatnih parkirališta kao povlasnih?

4.) Postoji li obveza javne objave registra nerazvrstanih cesta na području jedinica lokalne samouprave s točnom identifikacijom nekretnina i je li od utjecaja čas objave takvih registara nerazvrstanih cesta za nositelje stvarnih prava na ostvarivanje zaštite svojih prava kao i na početak zastarnog roka za potraživanje naknade?

5.) Je li za utvrđenje predstavlja li nešto nerazvrstanu cestu sud dužan cijeniti i tehničke karakteristike te sastav nekretnine (makadam, djelomično popločenje, šljunak, beton, asfalt) te utvrditi tko je i kada poduzeo određene tehničke i ine radnje na nekretninama za koje se tvrdi da predstavljaju nerazvrstane ceste radi donošenja potpune i pravilne odluke o času nastupa faktičnog izvlaštenja ili otklona takve tvrdnje odnosno faktične vlasti nad nekretninom?

6.) Je li predstavničko tijelo JLS dužno donijeti Odluku o nerazvrstanim cestama s priležećim registrom (popisom) nerazvrstanih cesta odnosno dužno izdati suglasnost na sadržaj registra budući je ono ovlašteno da nekretninama koje se „faktički izvlasti“ i otkloni se pravo na naknadu ranijem vlasniku, potom ukine svojstvo javnog dobra u općoj upotrebi JLS te takve nekretnine naplatno otuđi ili pravnim poslom raspolaže radi ostvarivanja imovinske protuvrijednosti bio kroz stjecanje zamjenske nekretnine ili drugih imovinskog prava?"

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelji se u odnosu postavljena pitanja poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Carbonara i Ventura protiv Italije (zahtjev broj 24638/94) presuda od 30. svibnja 2000., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-672/2021-3 od 14. prosinca 2022. i Revd-3327/2022-4 od 10. svibnja 2023. te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2212/2012 od 17. prosinca 2014.

3. Predlagatelj je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17, dalje: EKLJP), i to – jednakost pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav), pravo na djelotvoran pravni lijek i pravično suđenje (čl. 18. st. 1. i čl. 29. st. 1. Ustava), te zaštita prava vlasništva (čl. 48. st. 1. i čl. 50. st. 1. Ustava).

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbiti kao neosnovan, te traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.2. Naime, iz nižestupanjskih odluka proizlazi da sporne nekretnine imaju status javnog dobra u općoj uporabi u smislu čl. 35. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99,22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP), i to od kad je cesta privedena namjeni (najkasnije 2013.), u koje je vrijeme je već stupio na snagu Zakon o cestama („Narodne novine“ 84/11) koji je također definirao da se radi o javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Dakle, od tada više nije bilo moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine, te je tužba od 29. travnja 2019. kojom tužitelj potražuje naknadu vrijednosti nekretnine podnesena izvan zastarnog roka.

5.3. Izneseno pravno shvaćanje je podudarno s ustaljenom praksom revizijskog suda izraženom u cijelom nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev x-457/2012 od 25. rujna 2012., Rev-364/2011 od 31. ožujka 2015. i Revx-311/2017 od 7. lipnja 2017., Rev-699/2016 od 5. veljače 2020., Rev-673/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev-1032/2022-2 od 11. listopada 2022. i dr.). Opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište započinje teći onog trenutka kada je faktično nerazvrstana cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnine od tuženika. Pravo na povrat nekretnine može se ostvariti sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed. Od tog trenutka vlasnici takvog zemljišta stječu pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava.

5.4. Napominje se da tek iznimno, ako bi iz posebnih okolnosti konkretnog slučaja proizlazilo da je tužitelj iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno, istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, u toj bi situaciji zastarni rok počeo teći od onog trenutka kada je tužitelj saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova. Međutim, tužitelj u ovom sporu takve činjenice nije iznosio niti dokazivao.

6.1. Nadalje, tužitelj je u prijedlogu naveo da mu je pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava), pravo na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. st. 1. Ustava) i pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava). Naime, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčenog čl. 13. EKLJP, ovaj sud primjećuje da je tužitelj na raspolaganju imao tužbu i žalbu kojima se i koristio. Činjenica da nije uspio u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.

6.2. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. i 50. Ustava, odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova da u konkretnom slučaju predmetno zemljište predstavlja nerazvrstanu cestu, a time i javno dobro u općoj upotrebi, temelje na relevantnim odredbama ZVDSP i ZC, pri čemu tužitelj nije doveo u pitanje legitimnost zastare kao mogućeg ograničenja prava na isplatu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, te stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižim sudovima povrijeđena gore navedena ustavna prava. Presude Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva predlagatelj donesene u pravno i činjenično nepodudarnim situacijama s obzirom i na primjenjivi zakonodavni okvir i na usporedivu (već ranije ustaljenu) sudsku praksu.

7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

8. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa