REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1673/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3919/2023-2 od 6. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-654/2022-52 od 14. srpnja 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3919/2023-2 od 6. prosinca 2023. kojom je u odnosu na glavnu tražbinu i dio odluke o parničnom trošku potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-654/2022-52 od 14. srpnja 2023., a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-654/2022- 52 od 14. srpnja 2023. i djelomično odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška. Tužitelj u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda postavlja pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) i to: „1. Da li se ono što je utvrđeno izrekom pravomoćnog upravnog akta donesenog u zakonitom postupku smatra dokazanim odnosno da li je parnični sud vezan za rješenje nadležnog upravnog tijela HZMO o umirovljenju osiguranika tužitelja i može li parnični sud u sudskom postupku presumirati da osiguranik tužitelja ostvaruje pravo koje mu nije priznato upravnim aktom donesenim u zakonito provedenom upravnom postupku, kao što je učinjeno u predmetnom slučaju u kojem sud daje nalog vještaku da izračuna mirovinu koja bi osiguraniku tužitelja pripadala da su ozljede pretrpljene u predmetnom štetnom događaju (prometnoj nesreći) priznate kao ozljede pretrpljene na radu?,
2. Ako tužitelj trpi štetu i ima pravo na povrat isplaćenih mirovinskih primanja jer je priznao pravo i isplaćuje invalidsku mirovinu svom osiguraniku, temeljem kojeg propisa je tužitelj dužan postaviti visinu tužbenog zahtjeva odnosno da li se primjenjuje odredba čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) prema pravnom načelu „lex posterior derogat legi priori“, odnosno da kasniji zakon derogira raniji ili pak odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) s obzirom na to da isto pravno pitanje uređuju na različiti način?,
3. Ako nema stvarne štete po čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a ima po čl. 27. st. 1. u svezi s čl. 22. i 26. ZOOP-a i ugovoru o osiguranju da li je tužitelj (HZMO) stavljen u neravnopravan položaj prema ostalim trećim osobama koje imaju pravo na naknadu štete u cijelosti odnosno u razmjeru do limita osigurane svote?,
4. Ako osiguravajuće društvo ne odgovara za naknadu stvarne štete tužitelju jer osiguratelj ne odgovara u istom obimu kao i njegov osiguranik-štetnik, zbog rizika obuhvaćenih ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štetu, tko je odgovoran za naknadu štete za isplaćena mirovinska primanja?,
5. Ako je na prethodno postavljeno pitanje odgovor da je štetnik-osiguranik tuženika odgovoran tužitelju za naknadu štete, koje materijalno pravo bi bilo mjerodavno kada bi tužitelj (HZMO) umjesto osiguravajućih društva pokretao i vodio postupak naknade štete protiv vozača odnosno vlasnika vozila koji je odgovoran za nastanak štetnog događaja i ako se čl. 27. ZOOP-a otklanja odgovornost osiguravajućeg društva za naknadu stvarne štete tužitelju (HZMO) zbog rizika obuhvaćenih ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štetu, da li je prebacivanje odgovornosti za štetu na vlasnika/korisnika vozila u skladu sa čl. 22. i 26. ZOOP-a?“.
2. Tuženik nije dao odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Na temelju odredbe čl. 385.a i odredbe čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
5. To stoga što je tužbeni zahtjev za isplatu pravomoćno odbijen primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), a pri čemu pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., Rev 90/2023- 2 od 4. travnja 2023. i Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022.
6. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
