REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1879/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102/a, kojeg zastupaju punomoćnici Aleksandar Duduković i Natalija Ćorić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB 49508397045, Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2200/2018-2 od 15. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2821/2015 od 20. srpnja 2017., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2200/2018-2 od 15. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2821/2015 od 20. srpnja 2017., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te postavlja četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„1. postoji li obveza naknade štete Republike Hrvatske Ministarstva znanosti i obrazovanja iz čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima u slučaju iz čl. 139.Zakona o visokim učilištima kojim Republika Hrvatska osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta, a za obveze koje je isplatio poslodavac uzimajući u obzir odredbu čl. 107. st.1. točka 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju da je jedan od načina financiranja financiranje iz državnog proračuna.
2. je li odredba čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojom je propisano da sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupni iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke znači odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost poslodavca da raspodjeli sredstva sukladno mogućnostima.
3. je li Vlada Republike Hrvatske koja je sklopila Kolektivni ugovor, postala poslodavcem, tj. je li postala osoba koju odredbe Kolektivnog ugovora obvezuju na način da je obvezna ispuniti obveze iz Kolektivnog ugovora, a koje obveze je bio dužan ispuniti Prirodoslovno- matematički fakultet kao poslodavac.
4. je li obveza Republike Hrvatske iz čl. 107. st. 1. toč. 2. i čl. 109. st. 1. i 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj: 123/03 i dr.) predstavlja izdatak za drugoga sui generis koji dospijeva svakog pojedinog mjeseca, odnosno može li se potraživanje visokoškolske ustanove s osnova dodatka na plaću radniku te ustanove, a koja sredstva osigurava Republika Hrvatska i koju isplatu radniku je izvršila visokoškolska ustanova, smatrati zahtjevom za naknadu štete, jer se ta isplata ima smatrati izdatkom za drugog sui generis?“.
2. Tuženik predlaže dopustiti reviziju i traži trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
3. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje je nedopušten (čl. 392. st. 6. ZPP).
5. Predmet spora je isplata neosiguranih sredstava za isplatu naknade zaposlenicima tužitelja prema Kolektivnom ugovoru kojeg je tuženik sklopio s Nezavisnim sindikatima znanosti i visokog obrazovanja.
6. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije iznio razloge važnosti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. u vezi s odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP valjalo prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
7. Za napomenuti je da je u odnosu na drugo pravno pitanje već izraženo stajalište u odlukama ovog revizijskog suda poslovni broj Rev-284/14, Rev-46/22, Rev-33/22 itd. a u odnosu na četvrto postavljeno pravno pitanje već je izraženo pravno shvaćanje ovog revizijskog suda u odluci poslovni broj Rev-276/22.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
