REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3314/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Igora Periše članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ć., OIB ..., iz Z., , kojega zastupa punomoćnik N. H. odvjetnik u Z., protiv tuženika E. & S. b. d.d., OIB ..., iz R., , kojeg zastupa punomoćnik D. M. odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & P., u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu. poslovni broj Gž-626/2024-2 od 9. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3771/2023-9 od 12. prosinca 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija, u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje, u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-626/2024-2 od 9. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3771/2023-9 od 12. prosinca 2023. u odnosu na pravna pitanja i zbog povrede temeljnog ljudskog prava.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li procesno ispravno, u smislu odredbi čl. 35.-40. Zakona o parničnom postupku, vrijednost predmeta spora ocjenjivati isključivo u visini kondemnatornog zahtjeva u situaciji kada deklaratorni zahtjev, bez obzira što je za isti tužitelj posebno naznačio vrijednost predmeta spora, predstavlja pravno pitanje za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva odnosno da li se u situaciji kada tužitelj istakne deklaratorni tužbeni zahtjev, za koji je u tužbi određeno naznačio vrijednost spora, i kondemnatorni tužbeni zahtjev, za ocjenu vrijednosti predmeta spora zbrajaju iznosi deklaratornog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva, ako deklaratorni tužbeni zahtjev u postupku isključivo služi za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva ili se u tom slučaju ima smatrati da vrijednost predmeta spora odgovara isključivo visini kondemnatornog zahtjeva?
2. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora kojom se ugovara naknada za obradu kredita (čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu) suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti) u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 isključivo temeljiti na tome da se radi i odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti bio dužan u obzir uzeti ukoliko je odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev trasparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, sve u smislu odredbi čl. 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP-a?
3. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve oko što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbi čl. 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?“.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da mu je tijekom nižestupanjskog postupka zbog osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se, da se kao razlog važnosti toga pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik poziva na presudu ovoga suda poslovni broj Revt 168/2013 od 15. lipnja 2021. Međutim, u navedenoj presudi zauzima se pravno shvaćanje o načinu određivanja vrijednosti predmeta spora za utvrđivanje dopuštenosti podnošenja revizije, a ne za određivanje troškova parničnoga postupka. Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o istovrsnoj pravnoj situaciji.
6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, navodi se, da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci revizijskog suda poslovni broj Rev 673/2023 od 13. veljače 2024. dok treće postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. Ujedno u odnosu na navedena pravna pitanja nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
7. Nadalje, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske na koju se poziva u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
8. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. odlučeno je kao u stavku I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučeno kao u stavku II. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
