REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3298/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Igora Periše članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B., OIB ..., iz Đ., , kojeg zastupa punomoćnik M. B. odvjetnik u Đ., protiv tuženika A. B. d.d., OIB ..., iz Z., , kao pravnog slijednika S. b. d.d. O., kojeg zastupa punomoćnik M. R. odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1068/2023-8 od 15. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-138/2023-9 od 17. srpnja 2023. i rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1068/2023-9 od 15. veljače 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-138/2023-11 od 18. srpnja 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1068/2023-8 od 15. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-138/2023-9 od 17. srpnja 2023. i rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1068/2023-9 od 15. veljače 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P- 138/2023-11 od 18. srpnja 2023.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, koja glase:

„(i.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

(ii.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

(iii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.

3. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i prema odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP) s tvrdnjom da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. t. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. t. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Osporena presuda je u odnosu na postavljena pitanja utemeljena na pravnom shvaćanju koje je u skladu sa ustaljenom sudskom praksom ovoga suda, izraženoj u odlukama Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019. Stoga, postavljena pitanja nisu važna za odluku u konkretnom sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer s obzirom kako su formulirana i situacije u ovom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi tih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna praksa.

6. Slijedom izloženoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjenje pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci pod točkom I.

7. Nadalje, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično suđenje.

8. Slijedom navedenoga, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 3. rujan 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina