REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3290/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. E., odvjetniku u Odvjetničkom društvu E., Š. i T. j.t.d., Z., protiv tuženika I. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. A., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A. & P. d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-122/2024-3 od 10. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-3142/2018- 79 od 21. prosinca 2023., na sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-122/2024-3 od 10. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-3142/2018-79 od 21. prosinca 2023., postavljajući osam pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Je li traženje isplate suvlasničkog dijela od poslodavca i drugih suvlasnika koji su radnici kod istog poslodavca od strane radnika koji je suvlasnik poslodavca, za vrijeme radnog dana, a izvan načina i postupka propisanih odredbama ZTD-a i društvenog ugovora, radnja koja se može pripisati ponašanju radnika?
2. Može li se ponašanje radnika kojim traži isplatu suvlasničkog dijela u poslodavcu u nerealno visokom iznosu vrijednosti za 1% suvlasničkog dijela u poslodavcu smatrati pregovorima, ako radnik tijekom pregovora neudovoljenje svom zahtjevu uvjetuje posljedicom prijave poslodavca zbog nepravilnosti u poslovanju?
3. Je li ukazivanje na višegodišnje nepravilnosti u poslovanju poslodavca koje su prethodile izvršenoj prijavi i koje radnik ni na koji način nije prethodno isticao poslodavcu, uključujući i činjenicu da je radnik prijavitelj ujedno i suvlasnik poslodavca, ponašanje radnika koje se može okarakterizirati kao ponašanje u kojem je primijenjena dužna pažnja prosječnog građanina?
4. Dokazuje li nepravomoćno rješenje ili neki drugi akt Porezne uprave, kao nadležnog tijela koje utvrđuje nepravilnosti u poslovanju poslodavca na temelju prijave radnika, a koje je doneseno nakon što je radnik dobio izvanredni otkaz, da je radnik dobio izvanredni otkaz upravo zbog ukazivanja na nepravilnosti?
5. Je li opravdano i zakonito ponašanje radnika kojim traži ostvarenje nekog svog prava kod poslodavca, a koje nije predmet povrede i ne tiče se radnopravnog statusa, i to stavljanjem poslodavca u podređen i nepovoljan položaj uvjetovanjem neostvarenja tog prava posljedicom prijave nepravilnosti u poslovanju, ponašanje koje predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu?
6. Je li opravdano i zakonito ponašanje radnika kojim je izvršio prijavu protiv poslodavca nakon što je bio pozvan da iznese obranu koja nije vezana za ukazane nepravilnosti u poslovanju poslodavca?
7. Je li prethodno opisanim postupanjem radnik ispunio obilježja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice iz čl. 116. st. 1. ZR-a, zbog kojih mu je poslodavac dao izvanredni otkaz ugovora o radu?
8. Postoji li test razmjernosti kojim se utvrđuje mora li i u kojoj mjeri poslodavac trpjeti takvo ili slično buduće ponašanje radnika, koje rezultira narušenim povjerenjem poslodavca u radnika?"
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-375/2009-2 od 3. lipnja 2009. smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbaciti, podredno odbiti, te traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Naime, uz činjenicu su pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije kao razlog zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, istaknuo samo jednu presudu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-375/2009-2 od 3. lipnja 2009., koja je donesena u posve drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (radnik je dobio izvanredni otkaz zbog krajnje nedoličnog ponašanja, verbalnog vrijeđanja i prijetnji), nego u ovom predmetu (nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj vodio s zz tuženika pregovore oko istupanja tužitelja iz suvlasničke strukture tuženika zbog uočenih nepravilnosti u poslovanju te se takvi poslovni pregovori ne mogu okarakterizirati kao prijetnja, iznuda ili ugroza, zbog čega ne postoji opravdani razlog za izvanredni otkaz). Stoga, ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
6. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak II. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
