REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3312/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M., OIB ..., F., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva C. G. & E. d.o.o. u Z., protiv tuženika H. C. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-68/2024-3 od 8. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-622/2017-58 od 8. prosinca 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-68/2024-3 od 8. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-622/2017-58 od 8. prosinca 2023. zbog sljedećih pravnih pitanja:
„Mora li poslodavac prilikom poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu radniku čije je radno mjesto ukinuto i za čijim poslovima više nema potrebe, u postupku prije otkazivanja ugovora o radu voditi računa o kriterijima iz odredbe sadašnjeg čl. 115 Zakona o radu?“.
2. U odnosu na postavljeno pitanje tuženik, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenom pitanju drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od shvaćanja revizijskog suda u odlukama broj Rev-3215/2018-2 od 15. ožujka 2022., broj Revr-200/2013 od 14. listopada 2014., broj Revr-427/2011 od 26. svibnja 2011. i u odluci Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-340/2016 od 20. listopada 2016.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava navode tuženika i predlaže prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 19. kolovoza 2014., da radni odnos nije prestao, kao i zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Glavnog kontrolera za tehnologiju.
4.1. Polazeći od utvrđenja da je tužitelju otkazan ugovor o radu nakon što je u postupku reorganizacije poslovanja tuženika, tužiteljevo radno mjesto ukinuto na kojem je tužitelj bio jedini izvršitelj, te je on proglašen tehnološkim viškom, sudovi su zaključili da je kod utvrđivanja viška radnika i u odnosu na radnike koji su radili na radnom mjestu koje je ukinuto trebalo uzeti u obzir kriterije iz članka 73. Kolektivnog ugovora tuženika („Službeni vjesnik“ broj 5/14 – dalje: KU) i odredbe članka 115. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR), te slijedom navedenoga utvrdili da je otkaz nedopušten.
4.2. Iz razloga što odredba članka 72. stavak 1. KU određuje da razlozi za poslovno uvjetovane otkaze ugovora o radu mogu se pojaviti ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i dođe do: 1. ukidanja radnog mjesta, 2. smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu – u tom slučaju primjenjuju se kriteriji članka 73. KU. Ali isto tako odredba članka 73. stavak 3. KU regulira: „Ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak se određuje između radnika neovisno o kojem se radnom mjestu radi. Neovisnim radnim mjestom smatraju se srodna radna mjesta na kojima su radnici radili prije promjene ugovora o radu, a koja se kroz Pravilnik o organizaciji ukidaju…“ Tužitelj se kao radnik ugovorom o radu (člankom 5.) obvezao da će iznimno po potrebi obavljati i druge poslove u okviru njegove stručne spreme. Dakle, sudovi ocjenjuju da se u odnosu na tužitelja nije mogla uzeti u razmatranje samo njegova poslovna jedinica – Kabinet tehnologije, u kojoj je tužitelj trenutno obavljao poslove, nego i druge poslovne jedinice (u kojima su postojala radna mjesta kao što je bilo i tužiteljevo – sa VSS i poslovi glavnog kontolera za tehnologiju), pa samim time i prilikom donošenja Odluke o otkazu uzeti u obzir kriterije iz članka 73. KU u odnosu na tužitelja i druge radnike.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe članka 385.a. stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Navedeno stoga što je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev- 1615/2019 od 11. listopada 2019. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje:
„Prema pravnom shvaćanju ovog suda tuženik je sukladno članku 73. stavak 3. KU bio u obvezi višak radnika utvrditi između tužitelja, čije je radno mjesto ukinuto, i radnika koji su radili na srodnim radnim mjestima, što znači u smislu kriterija iz članka 73. KU i 115. stavak 2. ZR.“.
6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
8. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
