REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3243/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u B., protiv tuženika I. A., OIB ..., iz Z., (vlasnik odjavljenog obrta H., iz Z.,), kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-607/2023-4 od 30. listopada 2023., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-980/2023 od 12. srpnja 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-607/2023-4 od 30. listopada 2023., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-980/2023 od 12. srpnja 2023., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Treba li sud odbaciti kao nedopuštenu tužbu tužitelja kada se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to dokazuje vjerodostojnom ispravom (računima), premda prije podnošenja tužbe nije predložio izdavanje platnog naloga odnosno predložio određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave?
2. Kada se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a tužitelj ne raspolaže računima kao vjerodostojnom ispravom, mora li isti podastrijeti jasno, argumentirano, dokumentirano i dostatno obrazloženje da je usluga stvarno i isporučena (cijeneći pravila o teretu dokazivanja), s obzirom da, protivno zakonu o fiskalizaciji i paroli „bez računa ne računa“, tužitelj nije izdavao račune za uslugu gotovo pet godina?
3. U situaciji kada tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva koji se odnose na dospjelo potraživanje u novcu na temelju sklopljenog ugovora o zakupu poslovnog prostora, je li samo postojanje ugovora o zakupu poslovnog prostora dovoljan dokaz za utemeljenost tužbenog zahtjeva (budući da tužitelj ne raspolaže računima)?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odluci broj Pž-4047/2018-3 od 6. kolovoza 2018.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.375,00 eura na ime neplaćene zakupnine temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 19. svibnja 2011., sklopljenog između tužitelja V. d.o.o. kao zakupodavca i trgovačkog obrta H., vlasništvo tuženika kao zakupoprimca, a predmetom kojeg je davanje u zakup dijela poslovnog prostora u Z..
4.1. Sudovi su prihvatili djelomično tužbeni zahtjev, za razdoblje od 15. rujna 2014. do 1. rujna 2016. (za koje razdoblje potraživanje tužitelja nije u zastari) temeljem članka 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora, kojim je ugovorena mjesečna cijena zakupa u iznosu od 600,00 eura, uvećana za porez, pri tome zaključivši da tuženik nije dokazao da je zakupninu plaćao tužitelju predajom gotovog novca na ruke.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. To iz razloga jer naznačenim pitanjima tuženik polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da je između stranaka sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora (…) da se potraživanje tužitelja temelji na sklopljenom ugovoru (…) pitanja kojima se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
5.2. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluka na koju se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
