REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2919/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Klaić, odvjetnik Odvjetničkog društva Klaić & Klaić u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-527/2019-3 od 2. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1075/2017-99 od 6. rujna 2019., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-527/2019-3 od 2. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1075/2017-99 od 6. rujna 2019.
2. U prijedlogu su naznačena dva pravna pitanja za koja podnositeljica nalazi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu iz razloga navedenih u odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), i to zbog nepodudarnosti pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana presuda s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev-809/2020-2 od 15. studenoga 2022. i Rev-3652/2019-2 od 12. listopada 2022. Naznačena pitanja glase:
1. Je li ispravno rad tužitelja na višednevnim stražama i dežurstvima računati kao prekovremeni rad od ukupno dvadeset sati uz odbijanje samo četiri sata na ime odmora;
2. Ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za prekovremeni rad u mjesecima kada mu je isplaćivana naknada za protupožarnu dužnost temeljem posebnih odluka?
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije te mu se usprotivio i predložio ga odbiti.
4. Postupajući suglasno odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavaka 1.
5. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Naime, pobijanom je presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja kao zaposlenika tuženice za isplatu pripadajuće naknade plaće za rad dulji od punog radnog vremena za vrijeme obavljanja straže i rada na terenu u razdoblju od 1. kolovoza 2007. do 1. listopada 2009., a u vezi sa specifičnostima ovakve službe odnosno nemogućnošću napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pobijanom je odlukom uzeto u obzir da se radi o ritmu od osam sati rada, osam sati pripravnosti i osam sati dnevnog odmora te je u skladu s tim, a slijedeći praksu revizijskog suda (primjerice, Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.) upravo i odlučeno o zahtjevu tužitelja. U vezi s navodima pobijane presude u kojima se spominju četiri sata, valja odgovoriti da su pobijanom presudom obuhvaćena daljnja četiri sata odmora pri čemu je uzet u obzir već dosuđeni iznos (naime, pobija presuda nije prva presuda donesena u ovom postupku). U tom je smislu pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u vezi s prvim naznačenim pitanjem podudarno s praksom revizijskog suda, i to ne samo onom na koju se pozvao drugostupanjski sud, već i onom izraženom u drugim odlukama, primjerice Revr-133/2015-2 od 3. siječnja 2017., Rev-3214/2019-2 od 22. listopada 2019., Revr-859/2014-2 od 16. studenoga 2016. i dr. ("...u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada, životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor, i to po osam sati dnevno...").
7. Što se, pak tiče drugog naznačenog pitanja, treba istaći da predlagateljica nije uz prijedlog dostavila žalbu, na što upućuje odredba članka 387. stavka 3. ZPP, a niti je iz drugostupanjske presude razvidno da je tuženica u žalbi osporavala da se dosuđena naknada odnosila i na razdoblje kada je tužitelju isplaćivana naknada za protupožarnu dužnost temeljem posebnih odluka. U tom smislu iz sadržaja prijedloga i njegovih priloga nije moguće zaključiti da pobijana presuda u vezi s drugim naznačenim pitanjem odstupa od prakse revizijskog suda na koju predlagateljica ukazuje (odluka Rev-3652/2019-2 od 12. listopada 2022.).
8. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP dopuštenjem revizije, na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP riješeno kao u točki I. izreke.
9. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, slijedom čega je ovaj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
