REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3050/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. I. K. iz Nj., B., , OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. & D. iz K., , protiv tuženika D. H. iz Z., , OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., T. , radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž- 923/2023-2 od 28. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-2930/2019-40 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog i dopuna prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-923/2023-2 od 28. veljače 2024., se dijelom odbija, a dijelom odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-923/2023-2 od 28. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-2930/2019-40 od 27. listopada 2023., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
2. 1. U prijedlogu je postavila slijedeća pravna pitanja:
"1. Je li zakonit te da li isti predstavlja apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (odnosno da postoji o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku) zaključak suda da nitko nije vršio faktičnu vlast nad predmetom spora odnosno da sud nađe utvrđenim da niti tuženik niti njegov pravni prednik nisu bili u posjedu prijepora te kako nisu mogli niti steći pravo vlasništva predmeta spora, a navedeno izričito protivno nespornoj činjenici da je tužitelj još od 2010.g. izgradio spornu garažu na mjestu na kojem je prije toga u istim gabaritima bila stara mošuna?
2. Može li biti pravno osnovan zaključak naslova da je tužiteljica dokazala da „je prijepor u posjedu tuženika bez valjane pravne osnove“ (točka 33. na 7. stranici spornom odlukom potvrđene prvostupanjske presude), a koje utvrđenje je neodrživo te predstavlja apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. (odnosno da postoji o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku) iz razloga što sud u predmetnom postupku uopće nije utvrđivao valjanost pravne osnove tužiteljeva posjeda?"
2. 2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a kao razlog važnosti navodi odluke: ŽS u Varaždinu poslovni broj Gž 74/2018 od 7. ožujka 2019., ŽS u Zagrebu poslovni broj Gž 2882/2020 od 14. siječnja 2021. ŽS u Zagrebu posl.br. Gž 2308/2020 od 3. studenoga 2020., ŽS u Zagrebu poslovni broj Gž 2836/2020 od 12. siječnja 2021., ŽS u Varaždinu poslovni broj Gž 800/2018 od 4. travnja 2019., ŽS u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž 29/2022 od 16. veljače 2022., VTS RH poslovni broj Pž 309/2023 od 31. svibnja 2023., VS RH poslovni broj Rev 1513/2014 od 27.11. 2018. i poslovni broj Rev 1519/09 od 23. ožujka 2011.
3. Uz navedena pitanja, nadalje tvrdi da je počinjena osobito teška povreda odredaba parničnog postupka, odnosno povreda ustavnog prava na pravično suđenje, ističući time i razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
3. U odgovoru na prijedlog tužiteljica prijedlog smatra neosnovanim te predlaže isti odbiti odnosno odbaciti, te traži trošak sastava odgovora na prijedlog.
4. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
5. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena dva pravna pitanja, te da su izneseni određeni razlozi važnosti, međutim, prema ocjeni ovoga suda naprijed citirane odluke nisu odgovarajući razlozi važnosti postavljenim pitanjima, niti se radi o važnim pitanjima u smislu navedene odredbe ZPP-a.
5. 2. Naime, u odluci ŽS u Varaždinu posl.br. Gž 74/2018 od 7. ožujka 2019, izneseno je shvaćanje da je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu potrebno utvrditi je li se posjed primirio s uočljivom voljom da se drži stvar kao svoja i ponašanje posjednika kao vlasnika te nekretnine kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. U odluci ŽS u Zagrebu posl.br. Gž 2836/2020 od 12. siječnja 2021., navedeno je shvaćanje po kojem se vlasniku koji je nekretninu stekao s povjerenjem u zemljišne knjige ne može u potpunosti priznati dobra vjera ukoliko mu je bilo poznato da je protivnik već bio u posjedu dijela sporne nekretnine u trenutku stjecanja. U odluci ŽS u Zagrebu poslovni broj Gž 2882/2020 od 14. siječnja 2021. izneseno je shvaćanje po kojem se nepoštenom posjedniku ne može uzeti u rok dosjedanja sve vrijeme posjedovanja u kojem je bio nepošteni posjednik. U odluci ŽS u Zagrebu poslovni broj Gž 2308/2020 od 3. studenoga 2020. izneseno je shvaćanje po kojem onaj tko je dosjelošću stekao pravo vlasništva na realnom dijelu nekretnine ima pravo na temelju pravomoćne presude izvršiti parcelaciju tuženikove nekretnine na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički geometrijski točno određeni realni dio. Odluka ŽS u Slavonskom Brodu posl.br. Gž 29/2022 od 16. veljače 2022. odnosi se na uračunavanje u dosjelost vremena posjedovanja nekretnine u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991. U odluci ŽS u Varaždinu posl.br. Gž 800/2018 od 4. travnja 2019. izneseno je shvaćanje po kojem kod dosjelosti treba utvrditi vlasnički posjed i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost, a u odluci VTS RH posl.br. Pž 309/2023 od 31. svibnja 2023., navedeno je da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene već u vrijeme podnošenja tužbe. U odluci revizijskog suda posl.br. Rev 1513/2014 od 27.11.2018. utvrđeno je da je tužiteljica bila mirni i pošteni posjednik kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te joj je kao takvoj pružena pravna zaštita , a u odluci Rev 1519/09 od 23. ožujka 2011. je utvrđeno da je tužitelj bio nepošteni posjednik jer je znao i morao znati da da mu ne pripada samostalno posjedovanje nekretnine.
6. 1. U ovom konkretnom slučaju sudovi su utvrdili da je tuženik nije dokazao osnovanost prigovora iz čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), a da je tužiteljica dokazala da je vlasnica predmeta spora, da predmet spora u posjedu drži tuženik, te da tuženik nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje prijepora. Slijedom svega navedenog razlozi važnosti na koje se pozvao tuženik nisu odgovarajući postavljenim pitanjima, koja su u biti pitanja procesno pravne naravi.
6. 2. Osim toga, prvo postavljeno pravno pitanje samo djelomično predstavlja pitanje, a djelomično predstavlja zaključak tuženika da je tuženik 2010. izgradio spornu garažu na mjestu na kojem je prije toga u istim gabaritima bila stara mošuna, a koje pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke da bi se radilo o "nespornoj činjenici" jer u postupku upravo ta činjenica bila sporna. Na temelju izvedenih dokaza sudovi su utvrdili da navedena tvrdnja nije dokazana, pa tim postavljenim pravnim pitanjem tuženik samo izražava neslaganje sa zaključkom suda, slijedom čega isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ne bi trebalo biti razmatrano u drugim sudskim predmetima.
6. 3. Ni drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer tuženik postavljajući to pitanje izvlači iz konteksta dijelove obrazloženja presude i ponovno izražava neslaganje s utvrđenjima prvostupanjskog suda, a uz to i tu polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali valjanost pravne osnove tužiteljeva posjeda.
7. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22), no kako, slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga suda, imajući u vidu sve navedeno tuženik nije učinio vjerojatnim povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje u ovoj pravnoj stvari, te stoga u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a.
8. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a. u svezi čl. 389.a st. 3. i čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
9. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
