Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3749/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. L. K., iz K., O., … (S. M., S., …, OIB: … i O., …), zastupane po punomoćnici V. V., odvjetnici iz R., protiv tuženika S. K., OIB: … iz S. M., S., …, zastupanog po punomoćnici R. T., odvjetnici iz O., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Psp-51/2023 od 1. ožujka 2024. godine, dana 3. rujna 2024. godine

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Psp-51/2023 od 1. ožujka 2024. godine.

II Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik S. K., S. M., S., …, OIB: … smetao tužiteljicu S. L. K., S. M., S., …, OIB: … u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine koja u naravi predstavlja stan na adresi O., …, koji se nalazi u zgradi A u prizemlju, a koji u zemljišne knjige dolazi upisan kao:4. Suvlasnički dio: 63/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) Poslovni prostor ugostiteljske namjene A2-2, u prizemlju zgrade, koji se sastoji od hodnika, WC-a,dva spremišta, kupaone i tri lokala, ukupne površine 81,45 m2 s pripatkom spremišta oznake S 4 i parkirnog mjesta oznake P6 u podrumu, ukupne površine 10,85 m2, sveukupne površine 92,30 m2, na nacrtu označeno tamno plavom kosom mrežom;sve na grč. 236/1 – zgrada, dvorište, garaža površine 1717 m2 i grč. 236/2 – dvorište površine 45 m2, sveukupne površine 1762 m2, upisano u zk.ul. broj 2045 k.o. V. to na način da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima stana i na taj način oduzeo tužiteljici u cijelosti suposjed stana, a za što je tužiteljica saznala dana 01. lipnja 2023. godine, te se tuženiku zabranjuje svako daljnje, takvo i slično smetanje suposjeda.

II Nalaže se tuženiku S. K., S. M., S., …, OIB: … da tužiteljici S. L. K., S. M., S., …, naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 539,81 EUR sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2024. do isplate, u roku od 8 dana."

2. Protiv ovog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima odnosno ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da su stranke bile u suposjedu predmetnog stana, da je tuženik počinio čin smetanja suposjeda tužiteljice na način da je promijenio cilindar brave na ulaznim vratima stana, da se je tužiteljica poslužila dopuštenom samopomoći i time uspostavila raniji suposjed, te stoga sud prvog stupnja primjenom odredbi čl. 21., čl. 22. i čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu koja se odnosi na utvrđenje čina smetanja te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće (tužiteljica ni ne traži uspostavu ranije posjedovnog stanja obzirom da je dopuštenom samopomoći ponovo ušla u suposjed stana).

6. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna.

7. U biti, sadržaj žalbe tuženika se iscrpljuje u tvrdnji, potkrijepljenoj primjerima sudske prakse, da u situaciji kada se je tužiteljica poslužila dopuštenom samopomoći prije podnošenja tužbe da ona tada nema pravo na sudsku zaštitu svoga suposjeda pa i na način kako joj je tu zaštitu pružio prvostupanjski sud, već da bi pravo na takvu zaštitu imala samo u situaciji da je do uspostave ranijeg suposjedovnog stanja došlo nakon pokretanja parnice te samo ukoliko iz odnosa stranaka slijedi da tuženik je na sličan način već prethodno uznemiravao tužiteljicu a što bi ukazivalo na mogućnost ponavljanja čina uznemiravanja, a što u ovom slučaju nije.

8. Takvo stajalište žalitelja je pogrešno.

9. Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja posjeda te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda, dok stavkom 2. istog članka propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku za smetanje posjeda i to prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. Odredbom čl. 27. st. 1. ZDSP propisano je da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštiti za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st. 1. tog zakona i silom od onoga tko mu je posjed samovlasno oduzeo ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to bilo nužno jer bi mu sudska zaštita stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjereno okolnostima (dopuštena samopomoć).

11. Po ocjeni ovog suda, sudska zaštita posjeda u primjeni odredbe čl. 21. st. 4. ZVDSP nije isključena nakon što se je tužiteljica poslužila dopuštenom samopomoći zato što zakonske odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite, dakle, i u dijelu traženja utvrđenja čina smetanja te zabrane takvog ili sličnog smetanja (tako rješenje VSRH broj Rev-1225/2022-2 od 16. svibnja 2023. godine).

12. Stoga, kako je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 3. rujna 2024. godine

Sudac:

Marijan Vugić, v.r.