Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4680/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. T., OIB…, …, koju zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika L. R. d.o.o. za poslovanje s nekretninama, OIB…, …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2764/2022-11 od 10. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2764/2022-11 od 10. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.152,03 eura / 16.214,58 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2021. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2023. do isplate. II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 165,90 eura / 1.250,00 kn u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužiteljica je podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači odnosno ukine a tužiteljici dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbe.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužiteljica potražuje povrat iznosa, koji je tuženik od nje naplatio u ovršnom postupku na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-238/2019 od 14. listopada 2019., koje je postalo ovršno 23. siječnja 2020. istekom roka za objavu na e-oglasnoj ploči suda iako tužiteljica nije nikada zaprimila poštansku obavijest o prispijeću pošiljke. Tuženik je 15. prosinca 2021. podnio zahtjev za naplatu putem Financijske agencije koja je provedena istog dana u iznosu d 16.214,58 kn (glavnica, kamata i troškovi ovrhe).

6. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok prema stavku 3. toga članka, obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

7. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je odlučno, da je dio imovine jedne osobe (osiromašene) prešao u imovinu drugog i to je uslijedilo bez pravne osnove ili osnove koja je kasnije otpala.

U konkretnom slučaju, stjecanje tuženika utemeljeno je na pravomoćnom rješenju o ovrsi Javnog bilježnika P. D. u Z. posl. br. Ovrv-238/2019 od 14. listopada 2019., koje je postalo ovršno te je proveden postupak izravne naplate.

8. Osnovano pri tom prvostupanjski sud zaključuje, da se u ovom parničnom postupku, u kojem se traži isplata stečenog bez osnove, ne može ispitivati pravilnost postupanja u ovršnom postupku pred javnim bilježnikom i Financijskom agencijom.

8.1. Prvostupanjski sud nije bio ovlašten, nakon što je na temelju vjerodostojne isprave doneseno rješenje o ovrsi, ispitivati valjanost te isprave, odnosno Ugovora o posredovanju u prometu nekretnine kao temelja za izdavanje računa, na koji način tužiteljica u pretežnom dijelu obrazlaže žalbu. Tužiteljica naime ističe da taj ugovor, na temelju kojeg je izdan račun, kao vjerodostojna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi, nije bio sklopljen u valjanoj formi te da je zato ništetan. 9. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje, da se radi o prigovoru koji se prema odredbama čl. 50. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) mogao isticati u ovršnom postupku. Razlozi zbog kojih je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno, odnosno valjanost dostave tog rješenja i zakonitosti klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja, također se ne mogu ispitivati u ovoj parnici.

10. Neosnovano se zato prigovara da bi tužiteljici bio onemogućen legitimni put pravne zaštite, jer tužba u predmetnom postupku (u kojem je, suprotno žalbenim navodima, glavna rasprava provedena na ročištu od 25. svibnja 2023.) nije takav put, već su to pravna sredstva u ovršnom postupku.

11. Budući da traženi iznos tuženik nije stekao bez osnove, već na temelju rješenja o ovrsi čija zakonitost i ovršnost u postupku u kojem je doneseno nije osporena, nisu ispunjeni uvjeti za povrat stečenog od strane tuženika iz citirane odredbe čl. 1111. ZOO.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP.

13. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede iz čl. 365. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.