REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-4727/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić mag. iur., odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženika Stečajna masa iza EURO- INŽENJERING d.o.o., OIB 86855141245, Slavonski Brod, Dr. Mile Budaka 1, radi istupanja iz društva i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7380/2013-2 od 6. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-342/11-55 od 23. studenoga 2011., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja se odbija.

r i j e š i o  j e:

U odnosu na odluku o troškovima postupka revizija tužitelja se odbacuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za istupanje iz društva s danom isplate tržišne naknade za poslovni udjel koju je tuženik dužan platiti tužitelju u iznosu od 900.000,00 kn u roku od 60 dana po donošenju presude sa zateznim kamatama, te na utvrđenje da tužitelj svoje temeljne uloge koji čine 33,33% poslovnog udjela tužitelja, prenosi na društvo tuženika (toč. I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku SĐ i tuženiku CĐ trošak postupka svakom u iznosu od 128.381,26 kn te tuženiku Euro-inženjering d.o.o. u stečaju, trošak postupka u iznosu od 167.126,26 kn (toč. II. izreke).

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na revizijske razloge propisane čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) - bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., te pogrešne primjene materijalnog prava. Pozivom na čl. 387. ZPP ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i prilaže nove dokaze.

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.

4. Revizija je neosnovana, a u odnosu na odluku o troškovima postupka nedopuštena.

5. Temeljem čl. 392.a st. 1. ZPP povodom revizije pobijana presuda je ispitana samo u dijelu kojim se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je istupanje člana iz društva tužbom iz čl. 420. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 68/13 i 110/15, dalje: ZTD), a revizijom tužitelj dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke osporavajući pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova u pogledu (ne)postojanja pretpostavki za istupanje tužitelja iz društva tuženika.

7. Prema čl. 420. st. 2. ZTD tri su razloga koja sigurno i uvijek predstavljaju opravdan razlog za istupanje člana, pa će sud uvijek udovoljiti tužbenom zahtjevu ako utvrdi:

- da su drugi članovi društva ili društvo tužitelju prouzročili štetu;

- da je tužitelj bio spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu ili

- ako mu neki organ društva nameće nerazmjerne obveze.

8. U navedenim slučajevima uvijek postoji opravdani razlog za istupanje, a kada će sve postojati taj razlog (i koji), jest questio facti svakog konkretnog slučaja. Nadalje se može, kada se radi o istupanju zbog ponašanja drugih članova, dopustiti istupanje zbog nelojalnosti drugog člana ili članova, izvlačenja sredstava iz društva i slično. Međutim, tužba člana društva radi istupanja iz društva predstavlja krajnje pravno sredstvo kojim se član može poslužiti kada druga sredstva ne mogu dati rezultate.

9. Suprotno revizijskim navodima tužitelja sud prvog stupnja je iznio jasno obrazložene razloge na kojima se temelji ocjena da u konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi propisani čl. 420. ZTD za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za istupanje tužitelja iz društva i pritom se očitovao u odnosu na sve razloge na kojima je tužitelj temeljio svoj zahtjev (da postupanjem tuženika tužitelju nije nastupila šteta, da mu nije nametnuta nerazmjerna obveza, kao i da razlozi kojima tvrdi da mu je onemogućeno izvršavanje njegovih prava u društvu se suštinski odnose na osporavanje odluke o njegovom opozivu s mjesta člana uprave).

10. Ove razloge je prihvatio i sud drugoga stupnja a pritom se u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP očitovao i na sve bitne žalbene navode tužitelja. U pogledu navoda tužitelja da nije bio obaviješten o poslovanju društva sud drugog stupnja je odgovarajući na žalbene navode tužitelja iznio da je pravo na obaviještenost o poslovanju društva, kao jedno od temeljnih prava člana društva zaštićeno odredbama ZTD i ostvaruje se u izvanparničnom postupku u skladu sa čl. 447. u svezi sa čl. 288. ZTD. Nadalje, sud drugog stupnja je iznio i razloge zbog kojih otkaz ugovora o radu tužitelju u okolnostima kada ne postoje dokazi da bi tužitelj (s uspjehom) pobijao odluku o otkazu nije razlog zbog kojeg bi se moglo smatrati da je onemogućen u izvršavanju svojih prava kao član društva.

11. Stoga su neosnovani revizijski navodi tužitelja da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa time i pozivanje tužitelja na nove dokaze (čl. 387. ZPP). Ovom odredom je propisano da stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti. Međutim tužitelj u reviziji ponavlja sve činjenice koje je prethodno iznio tijekom postupka i iznosi vlastitu interpretaciju provedenih dokaza u smislu osnovanosti postavljenog zahtjeva. Prema čl. 8. ZPP sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

12. Tužitelj bi odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz ovih razloga mogao dovoditi u pitanje tek u okolnostima kada bi prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud propustio izvršiti ocjenu provedenih dokaza na način kako je propisano čl. 8. ZPP, koja se procesna situacija u konkretnom predmetu nije ostvarila. Naprotiv sudovi su iznijeli jasne razloge i detaljno obrazložili sve činjenice koje su utvrdili iz provedenih dokaza kao i razloge zbog kojih na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja smatraju da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 13. Imajući u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (koja je prihvatio i drugostupanjski sud) ovaj sud je suglasan s navedenim pravnim zaključcima nižestupanjskih sudova koja su u skladu sa pravnim shvaćanjima revizijskog suda (Revt 351/13-2 od 18. ožujka 2015., Revt 81/09-2 od 2. prosinca 2009.).

14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozove na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske odluke. U tom je slučaju dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i odluku na koju se poziva (čl. 396.a st. 2. ZPP).

15. S obzirom na to da su činjenični navodi revizije u osnovi identični onima iz tužbe (koja je tužitelj prethodno ponovio i u žalbi) i s obzirom na to da je prvostupanjski sud vrlo razložno i detaljno obrazložio zbog čega nisu ostvareni razlozi za tužiteljevo istupanje iz društva, to u svemu ostalom ovaj sud upućuje na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća temeljem odredbe čl. 396.a. ZPP.

16. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-342/11-55 od 23. studenoga 2011.

17. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.

18. U odnosu na dio revizije kojom se pobija odluka o parničnim troškovima:

19. Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi:

Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

20. Iz navedene odredbe proizlazi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja o troškovima parničnog postupka, prije svega, potrebno ocijeniti ima li rješenje o parničnim troškovima karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak.

21. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

22. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

23. Slijedom navedenog, a temeljem prethodno citiranih propisa odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa