REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-127/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Alpha Tours Hem b.v., Hemmerbuurt 169, 1607 CG HEM, Nizozemska, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Rigler, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MEATOR d.o.o. Jastrebarsko, Novaki Petrovinski 4C, OIB 05027493453, kao pravni slijednik Samoborček d.o.o., Samobor, Dobriše Cesarića 26, OIB 67246706888, kojeg zastupa punomoćnik Neven Gečić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama obiju stranaka protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž x-165/2014-3 od 11. studenog 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-582/2012-140 od 27. listopada 2014., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbacuje se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„Nalaže se tuženiku SAMOBORČEK d.o.o. Samobor, Dobriše Cesarića 26, OIB: 67246706888, kao pravni slijednik „SAMOBORČEK“ turističko poduzeće iz Samobora, Trg kralja Tomislava 12, da plati tužitelju ALPHA TOURS HEM B.V. Hemmerbuurt 169, 1607 CG HEM, Nizozemska, iznos od 238.948,00 KN, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi određenoj člankom 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate od dana 15.02.1995, do dana 31.12.2007, godine, a od dana 01.01.2008. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te da mu nadoknadi troškove postupka, i to troškove postupka radi privremene mjere koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem R1.40/94 u iznosu od 39.311,25 KN i parnični trošak u iznosu od 132.850,91 KN, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude, tj. od 27. listopada 2014. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika „Samoborček“ d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-582/2012-140 od 27. listopada 2014. godine u pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju Alpha Tours Hem b.v. iznos od 238.948,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2014. godine do isplate.

II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu kojim su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće na iznos od 238.948,00 kn od 15. veljače 1995. godine do 27. listopada 2014. godine i za navedeno sudi:

Odbija se tužitelj Alpha Tours Hem b.v. s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata tekućih na iznos od 238.948,00 kn od 15. veljače 1995. godine do 27. listopada 2014. godine.

III. Odbija se tuženik „Samoborček“ d.o.o. sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Alpha Tours Hem b.v. za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.“.

3. Protiv presude suda prvog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu reviziju podnosi tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kako se to dade razabrati iz sadržaja same revizije.

4. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom radi isplate zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za vrijeme od 15. veljače 1995. do 27. listopada 2014. tužitelj podnosi reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 - dalje: ZPP) zbog pitanja:

„1. Da li je sud u odluci dužan navesti materijalnopravni propis, odredbu na kojem temelji odluku i obrazložiti primjenu tog propisa u odnosu na pravni i činjenični supstrat?

2. Da li je moguće ispitati odluku ako zaključak, odnosno stav o osnovanosti pojedinog zahtjeva nije, odnosno barem djelomično nije doveden u svezu sa stanjem predmeta, odnosno nije obrazložen upravo u odnosu na to stanje?

3. Kada materijalna šteta u vidu propasti stvari, konkretno autobusa postaje novčanom štetom i od kada teku zatezne kamate, te da li je nesavjesnost štetnika od utjecaja na početak tijeka kamate?“.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika.

6. Revizija tuženika je neosnovana, a revizija tužitelja je nedopuštena.

7.1. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija tuženika odbaci jer u vrijeme podnošenja revizije, a nakon donošenja presude suda drugog stupnja, tuženik Samoborček d.o.o. je prestao postojati jer je 10. veljače 2016. u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu upisano pripojenje tog društva, društvu Meator d.o.o. rješenjem registarskog suda Tt-16/23096-2.

7.2. Tuženik je podnio reviziju 25. veljače 2016.

7.3. Prema odredbi čl. 541. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11-proč. tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 - dalje: ZTD) propisano je da upisom pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva.

7.4. Prema tome, u procesnoj situaciji kada tijekom trajanja parničnog postupka bilo u fazi redovnog postupka, bilo u fazi izvanrednog pravnog lijeka dolazi do preuzimanja nekog trgovačkog društva koje je stranka u postupku od strane drugog društva, to društvo-preuzimatelj po slovu samog zakona postaje pravni slijednik pripojenog društva i preuzima svu njegovi imovinu i obveze, pa time i obveze koje izviru iz nekog sudskog postupka.

7.5. Stoga se u takvoj procesnoj situaciji po samom zakonu postupak nastavlja s društvom preuzimateljem i nema mjesta primjeni čl. 212. st 2. ili st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 - dalje: ZPP).

8. Prema ocjeni ovog suda presuda suda drugog stupnja nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer presuda suda drugog stupnja ima jasne i razumljive razloge koji odgovaraju stanju spisa i sadržaju dokaza koji su tijekom postupka izvedeni pred sudom prvog stupnja. Navodi revizije u biti osporavaju činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji prigovor u ovoj fazi postupka nije dopušten.

9. Zbog navoda u reviziji valja naglasiti da sud drugog stupnja nije vezan glede primjene prava uputom danom u rješenju kojim je prethodno ukinuo presudu suda prvog stupnja.

10. Glede primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, u kojem je utvrđeno da je tužitelj vlasnik autobusa, koji je uništen u požaru za što je odgovoran tuženik ovaj sud prihvaća u cijelosti razloge suda drugog stupnja i na iste upućuje primjenom odredbe čl. 396.a ZPP-a.

11. Potrebno je i naglasiti da u reviziji istaknuti prigovor da je za pitanje protupravnog držanja i iskorištavanja autobusa odlučna činjenica što je privremena mjera kojom je zabranjeno korištenje autobusa do okončanja spora ukinuta, nije odlučno jer je privremena mjera ukinuta 20.lipnja 1995. dakle nakon što je autobus 6.veljače 1995. uništen pa je jasno da nije bilo nikakvog racionalnog razloga da se privremena mjera održi na snazi kada je stvar čije se korištenje zabranilo privremenom mjerom potpuno propala.

12. Zbog svega gore izloženog valjalo je reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u presudi na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

13. Sud drugog stupnja preinačio je odluku o tijeku zakonskih zateznih kamata, dosudivši tužitelju kamatu od dana donošenja presude suda prvog stupnja utvrdivši da se radi o tzv. nenovčanoj materijalnoj šteti.

14. U prva dva pitanja koja postavlja tužitelj nisu jasno izraženi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

15. Glede trećeg pitanja pravno shvaćanje suda drugog stupnja podudarno pravnom shvaćanju ovog suda u odluci broj Revx-1160/2017 od 4. rujna 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje:

„Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda kad je visinu naknade za nenovčanu materijalnu štetu trebalo utvrditi prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđenu naknadu pripadaju također od donošenja sudske odluke, pri čemu za tijek kamata nije odlučna okolnost da je visina naknade utvrđena prema trenutku prije donošenja sudske odluke (Rev 1512/91 od 30. listopada 1991.).

Nadalje, prema pravnom shvaćanju ovog suda na naknadu nenovčane materijalne štete koja nije reparirana, kamate pripadaju od donošenja prvostupanjske presude, a ne od izvršene procjene. Ovo iz razloga što na iznos naknade nenovčane materijalne štete koja nije reparirana zatezna kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude bez obzira na to kada je procijenjena ta šteta. Okolnost da je šteta procijenjena „(…) u određeno vrijeme prije zaključenja rasprave, ne može biti razlog da se kamata odredi od dana procjene. Tužitelj je imao mogućnost da traži novu procjenu jer se šteta utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja (čl. 189. st. 2. ZOO) i sud bi bio dužan izvesti taj dokaz. Kako tužitelj nije tražio novu procjenu, niti povisio tužbeni zahtjev, sud nije mogao suditi u pogledu glavne stvari ništa povoljnije za tužitelja od prihvaćanja takvog zahtjeva u cijelosti što je presudom i učinio. Zbog tužiteljevog propusta sud ne može odrediti početak toka zakonskih zateznih kamata na neki drugi dan koji ne bi bio dan presuđenja“ (tako ovaj sud u odluci broj II Rev 95/96 od 14. siječnja 1997.).“,

pa time to pitanje nije pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

16. Stoga je reviziju tužitelja trebalo odbaciti i odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a.

17. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević