REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-432/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anđelko Jureško i Draženka Buntak iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja Europska poslovna škola Zagreb, OIB 19740832748, Zagreb, Selska cesta 119, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Starčević Pavelka, odvjetnica iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-142/2022-2 od 14. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2312/2016-74 od 10. listopada 2022., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-142/2022-2 od 14, prosinca 2022., odbija se, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopuštena niti zakonita Odluka o otkazu ugovora o radu Klasa: 602-04/16-08/02, Ur.broj: 251-478-01-16-01 od 01.07.2016. kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 06.02.2015. te da radni odnos nije prestao.

Određuje se sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog 06.02.2015. između tužitelja HA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika Europska poslovna škola Zagreb OIB: 19740832748 Zagreb, Selska cesta 119, s danom zaključenja glavne rasprave.

Nalaže se tuženiku Europska poslovna škola Zagreb OIB: 19740832748 Zagreb, Selska cesta 119, na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu isplatiti tužitelju PA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 32.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB u roku od osam dana.

Nalaže se tuženiku Europska poslovna škola Zagreb OIB: 19740832748 Zagreb, Selska cesta 119, isplatiti tužitelju HA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s osnova naknade bruto plaće za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa, odnosno od 1. kolovoza 2016. pa do 30. travnja 2020. ukupan iznos od 451.750,09 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 10.093,43 kn počam od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 10.552,22 kn počam od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 10.552,22 kn počam od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 10.552,22 kn počam od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.01.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.02.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.03.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.04.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.05.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.06.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.07.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.09.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.12.2017. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.01.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.02.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.03.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.04.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.05.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.06.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.07.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.08.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.09.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.10.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.11.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.12.2018. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.01.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.02.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.03.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.04.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.05.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.06.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.07.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.08.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.09.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.10.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.11.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.12.2019. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.01.2020. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.02.2020. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.03.2020. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.04.2020. do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kn počam od 15.05.2020. do isplate,

te nadalje počam od 01. svibnja 2020. pa do datuma sudskog raskida ugovora o radu mjesečnih iznos od 10.000,000 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom na sve dospjele, a neisplaćen iznos počam od 15-og u sljedećem mjesecu pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 36.875,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2312/2016-74 od 10. listopada 2022., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-1773/2023-2 od 14. lipnja 2023., tužitelju dopustio reviziju protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž- 142/2022-2 od 14. prosinca 2022., zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju čl. 382 st. 1. ZPP-a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova postupka, uključujući i revizijske troškove, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo iz razloga zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudski raskid ugovora o radu i naknada štete zbog nezakonitog otkaza i naknada plaće.

9. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tuženik imao suglasnost svog osnivača za davanje spornog otkaza, da je izvršio reorganizaciju poslovanja na način da je poslove tužiteljevog radnog mjesta preraspodijelio na druge postojeće zaposlenike i vanjske suradnike, a kako navedena reorganizacija predstavlja poslovnu odluku tuženika koju sud nije ovlašten procjenjivati, to je zaključio da je otkaz bio dopušten.

10. 1. Drugostupanjski sud je potvrdio navedenu presudu suda prvog stupnja uz obrazloženje da su se tijekom postupka gospodarski i organizacijski razlozi za otkaz promatrali jedinstveno, jer su u obrazloženju odluke o otkazu navedeni i gospodarski i organizacijski razlozi za otkaz, pa smatra „da bi organizacijski razlozi bili opravdani razlog za otkaz nije, međutim, nužno da gospodarski pokazatelji budu loši“. Taj sud, dakle, smatra da za postojanje organizacijskih razloga za otkaz ugovora o radu nije ujedno potrebna pretpostavka postojanja i gospodarskih razloga za otkaz, zbog čega u ovom slučaju zbog postojanja organizacijskih razloga za otkaz nije bilo nužno postojanje i gospodarskih razloga za otkaz jer oni u takvoj situaciji nisu presudni za ocjenu dopuštenosti osporavane odluke o otkazu. Slijedom navedenog pravnog shvaćanja je ocijenio da nisu od značaja žalbeni navodi tužitelja koji se tiču gospodarskih razloga za otkaz (točka 10 i 10.1 obrazloženja). Tuženik je, nadalje smatra drugostupanjski sud, opravdano ocijenio da mu je ekonomski opravdanije da obavljanje poslova koje je obavljao tužitelj organizira na drugačiji, po stavu tuženika, efikasniji način, u koju svrhu je proveo drugačiju organizaciju rada, preraspodjeljujući poslove koje je obavljao tužitelj na druge svoje zaposlenike, kako je to prvostupanjski sud utvrdio. To je tuženik učinio povećavajući kako satnicu tako i plaće nastavnika, kako to proizlazi prvenstveno iz dokumentacije u spisu, a što je tužitelj i potvrdio u žalbi (str. 5 žalbe).

10. 2. Prema daljnjem shvaćanju nižestupanjskih sudova, sud se nema pravo miješati u poslovnu politiku poslodavca, a kako je tuženik imao organizacijski razlog za otkaz tada pitanje postojanja gospodarskih razloga za otkaz nije presudno za ocjenu dopuštenosti osporavane odluke o otkazu. Sukladno navedenom ocijenio je da nisu od značaja ni žalbeni navodi tužitelja (vezano za tvrdnju o nepostojanju razloga za otkaz) prema kojima je došlo do povećanja, a ne smanjenja broja studenata, kao i da je tuženiku naknadno dopušteno izvođenje novog studija, u odnosu na koji studij je zahtjev za izdavanjem dopusnice tuženik već bio podnio prije otkazivanja tužitelju, dakle oni koji se tiču gospodarskih razloga za otkaz.

10. 3. U odnosu na žalbene tvrdnje da je novi studijski program zahtijevao zapošljavanje novih zaposlenika, cijeneći sadržaj odredbe čl. 115. st. 5. i 6. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14 - dalje: ZR), drugostupanjski sud smatra da iz te odredbe ne proizlazi presumpcija da je predmetni otkaz nedopušten. Činjenica da bi poslodavac u roku kraćem od 6 mjeseci zaposlio novog radnika mogla bi po tom sudu, ukazivati na to da nisu postojali razlozi da se ranijem radniku otkaže ugovor o radu, ali odredba citiranog st. 6., na koju se tužitelj poziva, u vezi tvrdnje o otvaranju novog studijskog programa kod tuženika, "pokazuje da bi potreba za obavljanjem istih poslova naknadno nastala, a ne da nije prestala, a u tom slučaju postoji samo obveza poslodavca, u ovom slučaju tuženika, da radniku kojem je otkazao, ovdje tužitelju, ponudi sklapanje novog ugovora o radu, a ne postoje posljedica za ranije donesenu odluku o otkazu."

11. Revizijski je sud dopustio reviziju tužitelju s obzirom da je ocijenio kako je "tužitelj učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, sadržanih u čl. 338. st. 4., čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), a koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o bitnom navodu stranke - konkretno navodu tužitelja da je prilikom odlučivanja o nedopuštenosti odluke o otkazu danom iz gospodarskih razloga potrebno ispitati i u razlozima presude obrazložiti postojanje loših gospodarskih rezultata kod poslodavca u situaciji kada su oni u obrazloženju odluke o otkazu navedeni kao otkazni (gospodarski) razlog, zbog kojeg je poslodavac i pristupio organizacijskim promjenama koje su dovele do otkaza tužiteljevog ugovora o radu. Budući da je drugostupanjski sud smatrao da su ti gospodarski razlozi neodlučni, ne dajući za to valjano obrazloženje, izostali su u pobijanoj odluci razlozi za odbijanje odlučnih navoda iznesenih u žalbi tužitelja."

12.1. Odredbom čl. 338. st. 4 ZPP-a je propisano:

„U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“

12. 2. Odredba članka 354. st. 1. ZPP-a glasi:

"Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude."

12. 3. Odredba članka 375. st. 1. ZPP-a glasi:

"U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti."

12. 4. Odredba članka 354. st. 2. ZPP-a glasi:

"Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji (...) 11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.".

13. Ustavni sud RH, je o mjerilu relevantnosti kod obrazlaganja sudskih odluka zauzeo stajalište u brojnim odlukama, te je tako u točki 69. odluke broj: U-III- 3360/2014 od 6. lipnja 2016. ("Narodne novine" broj 64/16.) naveo:

"S druge strane u praksi ESLJP-a razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu vršili svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke i pri tome nisu zanemarili dokaze koje je sudu prezentirao okrivljenik, i sl. Ukratko, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda (mjerilo relevantnosti).

Zaključno, stajalište je Ustavnog suda da sve dok u sudskoj odluci koja se osporava ustavnom tužbom nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, ne može se smatrati da ta odluka zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje."

14. Pravo na pošteno suđenje, prema navedenom, nesumnjivo podrazumijeva i pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o bitnom navodu stranke, konkretno navodu tužitelja da je prilikom odlučivanja o nedopuštenosti odluke o otkazu danom iz gospodarskih razloga potrebno ispitati i u razlozima presude obrazložiti postojanje loših gospodarskih rezultata kod poslodavca u situaciji kada su oni u obrazloženju odluke o otkazu navedeni kao otkazni (gospodarski) razlog, zbog kojeg je poslodavac i pristupio organizacijskim promjenama koje su dovele do otkaza tužiteljevog ugovora o radu.

15. Drugostupanjski sud je smatrao da su gospodarski razlozi, u konkretnom slučaju neodlučni, a za takvo pravno shvaćanje je dao, po ovome sudu valjano i dostatno obrazloženje, koje je i u skladu s relevantno i ustaljenom sudskom praksom.

16. 1. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-u propisane su pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu, a prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema toj odredbi za tu vrstu otkaza propisano je više samostalnih razloga za otkaz. Jedan od tih razloga su gospodarski razlozi, drugi razlog za otkaz su tehnološki razlozi ili organizacijski razlozi.

16. 2. Dakle, iz sadržaja navedene zakonske odredbe ne proizlazi da bi razlozi uslijed kojih je prestala potreba za obavljanje određenoga posla, morali postojati kumulativno. Stoga, na zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju ne utječe činjenica da se u odluci o otkazu ugovora o radu, poslodavac pozvao na dva razloga uslijed kojih je prestala potreba za obavljanje posla koji je tužitelj obavljao (organizacijski i gospodarski). Za postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem određenoga posla, dovoljno je postojanje jednog od navedenih razloga (gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih).

17. Tužitelj je, u konkretnom slučaju otkaz dobio iz dva razloga i to iz gospodarskih i iz organizacijskih razloga. Poslodavac u Odluci o otkazu kao razlog otkazivanja, može navesti jedan ili više razloga. No, za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno je da je poslodavac dokazao postojanje jednog opravdanog razloga za otkaz. Kako je tuženik u Odluci o otkazu kao razlog otkazivanja naveo gospodarske, ali uz njih i organizacijske razloge, koje je po utvrđenjima nižestupanjskih sudova i dokazao, činjenica da je tuženik u Odluci o otkazu naveo i gospodarske razloge za otkaz, koje su nižestupanjski sudovi smatrali neodlučnim zbog postojanja razloga za otkaz iz organizacijskih razloga, ta okolnost nije odlučna za odluku o dopuštenosti odluke o otkazu, kraj činjenice da je tuženik dokazao prvi (organizacijski) razlog za otkaz ugovora o radu. (tako i u Rev-2649/2018-3 od 3. ožujka 2020., Rev 5080/2019-3 od 16. studenoga 2022., Rev 1174/2019-2 od 13. srpnja 2022. i dr.).

18. Nadalje se ističe da je prema ustaljenoj i čvrstoj sudskoj praksi autonomno pravo poslodavca da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba. U takvoj situaciji kada se radi reorganizacija poslovanja i kada je po toj reorganizaciji određeni broj radnika višak tada poslodavac mora, prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-u, pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu iz tog razloga, voditi računa o određenim kriterijima po kojima se ocjenjuje kome radniku se iz tog razloga može dati redoviti otkaz ugovora o radu, a to su: trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a uz to može odrediti i dodatne kriterije. Tužitelj u konkretnom slučaju nije ni tvrdio, niti to tvrdi u reviziji, da je tuženik zloupotrijebio svije navedeno autonomno pravo i da bi eventualno imao prednost u odnosu na nekog konkretnog radnika kome nije otkazan ugovor u radu. (tako i u Rev 420/2021- 3 od 16. siječnja 2024., Rev 642/2021-2 od 2. veljače 2022., Rev 2521/2019-2 od 10. siječnja 2023. i dr).

19. Imajući u vidu sve navedeno, ocjena je ovog revizijskog suda da su u pobijanoj presudi navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, te se ne može smatrati da pobijana odluka ne zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje.

20. Nižestupanjski sudovi stoga nisu povrijedili odredbu čl. 338. st. 4 ZPP-a jer su u obrazloženju izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, naveli su i obrazložiti koje su odlučne činjenice za primjenu odredbe čl. 115. st. 1. t. ZR-u, zašto i kako su ih utvrdili, i zašto te kako su ih ocijenili, koje su odredbe materijalnog prava primijenili odlučujući o zahtjevima tužitelja, te su se izjasnili i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima. Drugostupanjski sud nije povrijedio ni odredbu čl. 375. st. 1. ZPP-a jer je u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i naveo dostatne razloge za takvu ocjenu, niti je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u njoj su navedeni razlozi odlučnim činjenicama, navedeni razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

21. Na temelju navedenog, ocjena je ovoga suda da obrazloženje odluke drugostupanjskog suda nije arbitrarno pa tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

22. S obzirom na navedeno je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučio kao izreci.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić