REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-819/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1900/2021-2 od 29. rujna 2023. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 621/2019-30 od 1. ožujka 2021., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1900/2021-2 od 29. rujna 2023. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-621/2019-30 od 1. ožujka 2021., tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

2. Tužitelj je postavio šest pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

„1. Da li se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) prema pravnom načelu „lex posterior derogat legi priori“, odnosno da kasniji zakon derogira raniji ili pak odredba čl. 27. st.. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) s obzirom na to da isto pravno pitanje uređuju na različiti način.

2. Da li se u slučaju kada tužitelj potražuje naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine priznate obitelji pok. osiguranika tužitelja zbog smrti osiguranika tužitelja koja smrt je posljedica ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći koju je uzrokovao osiguranik tuženika primjenjuje odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a (NN 151/05) koja ne spominje obiteljske mirovine?

3. Ako šteta za tužitelja nastaje prilikom isplate svake invalidske/obiteljske mirovine, a prema čl. 27. ZOOP-a (NN 151/15) štetu predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a taj iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, koji propis o mirovinskom osiguranju treba primijeniti kada važeći Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) propisuje da štetu za tužitelja predstavljaju novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu?

4. Ako postoji uzročno posljedična veza između smrti osiguranika tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika i priznatoga prava na obiteljsku mirovinu obitelji pok. osiguranika, dakle ako tužitelj isplaćuje mirovinu obitelji pok. osiguranika koju po redovnom tijeku stvari, da nije bilo prometne nesreće, ne bi isplaćivao i isplatama tako priznate mirovine tužitelj trpio štetu, zašto bi ta šteta predstavljala razliku između visine priznate mirovine i one koja bi bila priznata zbog ozljede na radu?

5. Rješenjem o priznanju prava na obiteljsku mirovinu obitelj pok. osiguranice tužitelja zbog smrti koja je nastupila zbog ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika a koja je priznata kao smrt koja se dogodila na radu, odnosno na putu od kuće do mjesta rada, a i koje rješenje predstavlja osnov potraživanja, tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu koju po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja ne bi isplaćivao, pa s obzirom da je člankom 164. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da Zavod ima pravo potraživati štetu i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu da li se radi o originalnom ili subrogacijskom zahtjevu?

6. Da li tužitelj ima pravo potraživati od tuženika kapitaliziranu štetu, naknadu zbog tjelesnog oštećenja i troškove profesionalne rehabilitacije i novčane naknade u vezi s korištenjem toga prava budući Zakon o mirovinskom osiguranju u čl. 161. propisuje pravo na potraživanje istih, a Zakon o obveznim osiguranjima u prometu iste ne spominje?“.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Prvih pet postavljenih pravnih pitanja nisu važni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer na ova pravna pitanja već odgovoreno odlukama ovoga suda poslovni broj Rev 1235/21-2 od 22. veljače 2022. i Rev 90/23-2 od 4. travnja 2023., da se šteta u predmetima pokrenutim protiv osiguravatelja motornih vozila utvrđuje razmjerno, sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 79/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOP).

6. Šesto postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer iz priložene dokumentacije uz prijedlog za dopuštenje revizije ne proizlazi da se tužiteljevo potraživanje odnosi na kapitaliziranu štetu, naknadu zbog tjelesnog oštećenja i troškova profesionalne rehabilitacije već na isplatu pretrpljene štete u visini isplaćenog iznosa obiteljske mirovine udovcu i djetetu pok. osiguranice.

7. Slijedom svega navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug