REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3668/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić & Šikić j.t.d. Čakovec, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 347/2023-4 od 21. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-317/2022-6 od 15. veljače 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-317/2022-17 od 17. siječnja 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-347/2023-4 od 21. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-317/2022-6 od 15. veljače 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-317/2022-17 od 17. siječnja 2024. postavljajući dva pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

2. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?".

2. Kao razloge zbog kojih smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na pravno shvaćanje dr. sc. Marka Baretića, profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu, u znanstvenom časopisu "Stjecanje bez osnove", objavljenom u knjizi Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse – Godišnjak 27, el. (2020.), te odluke Suda EU u predmetima C-81/19 od 9. srpnja 2020. i C-243/20 od 21. prosinca 2021. i dr.

3. Nadalje, predlagatelj je također naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, sadržano i u Europskoj Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske).

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. To iz razloge jer je na ta pitanja odgovoreno u odlukama revizijskog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje iz pobijane odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi broj Rev 2221/2018-11 od 2. rujna 2019., odnosno Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., a ovaj je sud već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd 3910/22-2 od 19. listopada 2022., Revd 3079/2023-2 od 28. studenoga 2023., Revd 2911/2024-2 od 3. srpnja 2024. i dr.).

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, pa je riješeno kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

8. Prema ocjeni ovoga suda, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa