REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3293/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3258/2023-3 od 7. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-98/2023-8 od 9. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3258/2023-3 od 7. svibnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Jesu li odredbe ugovora o kreditu, kojima se ugovara naknada za obradu kreditnog zahtjeva u postotku od ugovorenog iznosa kredita sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora, protivne ili sukladne odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO)?
2. Ima li banka - davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za obradu kreditnog ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u fiksnom iznosu od iznosa ugovorenog kredita?
3. Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu za njegovu obradu sukladno svojoj odluci o naknadama, a kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?
4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
5. Predstavljaju li restitucijski zahtjevi povodom utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iznimku od općeg pravila o početku tijeka zastarnog roka u slučajevima postavljenih zahtjeva za povrat stečenog bez osnove?
6. Može li kao aktivno legitimiran u parnici, kojom se traži isplata temeljem ništetnih ugovornih odredbi, biti stranka koja to pravo nije stekla u ostavinskom postupku niti je to pravo na nju preneseno na neki drugi način?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je u odnosu na prvih pet postavljenih pitanja od strane revizijskog suda već zauzeto pravno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita (npr. Rev 673/2023-3 od 13. veljače 2024. i Rev 715/2024-3 od 22. svibnja 2024.), a pobijana odluka utemeljena je na istovjetnom pravnom shvaćanju (u tom smislu i ovaj sud u Revd 2578/2024-2 od 18. lipnja 2024.). U odnosu na šesto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, treba reći, da su izostali bilo kakovi razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
4. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
