REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-829/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., B., Bosna i Hercegovina, OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB … , radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1201/2021-2 od 29. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4792/2011-77 od 15. srpnja 2021., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija, ukidaju presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1201/2021-2 od 29. rujna 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4792/2011-77 od 15. srpnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 119.823,88 kn sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 2. listopada 2017. do isplate.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 5427/2021-2 od 4. travnja 2023., zbog pravnoga pitanja: „Predstavlja li nemogućnost tužitelja (pojedinca) da dobije izvršenje rješenja kojim mu je određeno pravo na mirovinu zadiranje u mirno uživanje imovine u smislu čl. 48. st. 1. Ustava RH, odnosno čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju?“. Predložio je ovome sudu da nižestupanjske presude preinači ili ukine.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tužitelj i pobija i kako mu je to rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 5427/2021-2 od 4. travnja 2023. dopušteno, i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, vodeći računa o tome da je st. 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu djelomično neisplaćene invalidske mirovine na temelju tuženikova rješenja o pravu na invalidsku mirovinu. Prema obrazloženju prvostupanjske presude tužitelj je potraživao isplatu mirovine za razdoblje od 10. srpnja 2006. do 31. kolovoza 2007. i od 1. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. za koje zatezna kamata teče od najkasnije 15. idućeg mjeseca za prethodni odnosno od 15. veljače 2008. te razliku mirovina za razdoblje od 10. srpnja 2006. do 31. kolovoza 2007. i od 1. prosinca 2007. do 30. lipnja 2010. sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2010., no kako mu je tuženik 31. listopada 2011. isplatio 28.361,50 kn to više ne potražuje mirovinu za razdoblje od 1. rujna 2007. do 30. studenog 2007. te konačno postavljenim zahtijeva isplatu 119.823,88 kn sa zateznim kamatama od 2. listopada 2017. do isplate.

7.1. Polazeći od utvrđenja:

- da je tuženikovim rješenjem od 9. siječnja 2008. tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, priznato počevši od 10. srpnja 2006. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, ali da je to rješenje ukinuto te je u ponovljenom postupku tuženik 29. lipnja 2010. donio rješenje kojim je tužitelju konačno određena visina invalidske mirovine te je određena isplata zaostalih svota mirovine za razdoblje od 10. srpnja 2006. do 31. kolovoza 2007. i od 1. prosinca 2007. do 30. lipnja 2010. kada u državnom proračunu Republike Hrvatske za to budu osigurana sredstva;

- da je tuženik 31. listopada 2011. isplatio tužitelju zaostale mirovine za razdoblje do 10. srpnja do 31. prosinca 2006. u neto iznosu 27.654,49 kn i da je 2. listopada 2017. isplatio tužitelju zaostale iznose mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. u neto iznosu 45.757,86 kn;

- da je u izreci predmetnoga rješenja sadržan odgodni uvjet, odnosno, navedeno je da će zaostale mirovine tuženik isplatiti kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske;

- da za isplatu zaostalih mirovina za sporno razdoblje sredstva nisu bila osigurana u državnom proračunu:

nižestupanjski sudovi, ocjenjujući da se na temelju odredbe čl. 129. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 174/04., 92/05., 02/07. i 107/07) sredstva za ostvarivanje prava iz toga Zakona i za ostvarivanje prava koja su priznata tim Zakonom i koja bi pripadala po posebnim propisima osiguravaju iz Državnog proračuna, a s obzirom da sredstva nisu osigurana u Državnom proračunu za tu namjenu, zaključili da tražbina tužitelja nije dospjela te da zato predmetni tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.2. Tijekom prvostupanjskoga postupka izveden je i dokaz financijskim vještačenjem, no prvostupanjski je sud obrazložio kako „s obzirom na opisano pravno shvaćanje, sud nije prihvatio nalaz i mišljenje te pisane dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka L. Ž. (radi utvrđenja visine zahtjeva) budući da se isto temelji na podacima koji ne odgovaraju iznijetom pravnom shvaćanju“, pri čemu se misli na shvaćanje o nedospjelosti predmetne tražbine.

8. Prema sadržaju revizije, a s obzirom na revizijsko pitanje, sporno je to je li tužitelju, kojemu je pravo na invalidsku mirovinu priznato rješenjem 29. lipnja 2010., zbog neispunjenja uvjeta osiguranja sredstava u Državnom proračunu u razdoblju o kojemu je ovdje riječ, došlo do nezakonitoga miješanja u njegovo vlasništvo zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola 1. uz Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

9.1. O navedenome pitanju Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Nedić i Džojić protiv Hrvatske (broj zahtjeva 26813/15 i 18153/16) ponovio je svoje pravno stajalište kako nemogućnost izvršenja pravomoćne odluke kojom je podnositelju priznat novčani iznos predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine. Potvrdio je da se poneko kašnjenje s izvršenjem može opravdati posebnim okolnostima, ali je istaknuo da državno tijelo ne može navesti nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštivanje pravomoćne odluke. ESLJP je utvrdio da su predmetne pravomoćne oduke upravnih tijela ostale neizvršene u razdoblju od devet godina jer odgovarajuća sredstva za njihovo ispunjenje nisu bila predviđena u Državnom proračunu. S obzirom na to da su u dosadašnjoj praksi ESLJP mnogo kraća kašnjenja utvrđena pretjeranim, ESLJP nije našao nikakvih razloga da odstupi od te prakse u ovim predmetima pa je utvrdio povredu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

9.2. U konkretnome slučaju tužitelj zahtijeva isplatu invalidskih mirovina za razdoblje 2006., 2007. i 2008. godine sa zateznim kamatama, a koje mirovine tužitelju nisu isplaćene kroz razdoblje duže od deset godina, računajući od donošenja rješenja kojim je tužitelju priznato pravo na mirovinu do pravomoćnoga okončanja ovoga postupka.

9.3. Prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada stranka primi rješenje državnoga tijela o priznanju određenoga prava, u konkretnome slučaju prava na invalidsku mirovinu, pa makar to rješenje sadržavalo odgodni uvjet ispunjenja njime utvrđene obveze, naime, odredbu da će priznato pravo biti isplaćeno kada za to budu osigurana sredstva u Državnom proračunu, državno tijelo je, neovisno o tome jesu li sredstva namijenjena isplati tog potraživanja bila osigurana u Državnom proračunu, dužno ispuniti svoju pravomoćnim rješenjem utvrđenu obvezu. To zato što nema opravdanih razloga da se stranka, kojoj je pravomoćnim rješenjem državnoga tijela priznato neko pravo, predugo zadržava u neizvjesnosti, s obzirom na to da stranka kojoj je pravomoćnim rješenjem državno tijelo priznalo neko pravo opravdano očekuje da će to državno tijelo i postupiti po tome rješenju i da će njegovo potraživanje biti ispunjeno.

9.4. Zato ovaj sud smatra, u duhu prakse ESLJP, te Ustavnog suda Republike Hrvatske, da nedostatak sredstava za izvršenje premetne obveze, pa i u situaciji da ta sredstava nisu osigurana u Državnom proračunu, ne može biti izgovor za nepoštivanje pravomoćne odluke, slijedom čega postavljeni uvjet, osiguranje sredstava u državnom proračunu, za ispunjenje obveze koji je rezultirao nemogućnošću tužitelja da ishodi izvršenje rješenja kojim mu je priznato pravo na isplatu mirovine, predstavlja prekomjeran teret za tužitelja i neopravdano zadiranje u njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva. To je i odgovor na predmetno revizijsko pitanje.

10. S obzirom na navedeno, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev.

11. Zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, u postupku nisu utvrđene sve odlučne činjenice glede iznosa tužiteljeve tražbine i njena dospijeća, pa nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda. Zato je na temelju članka 395. stavka 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u obzir uzeti pravno shvaćanje u vezi s odgovorom na revizijsko pitanje te će utvrditi visinu i dospijeće tužiteljeve tražbine i ponovno odlučiti o tužbenome zahtjevu.

13. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.