REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3778/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V., OIB ..., iz D. M., , kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-263/2023-3 od 10. svibnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-489/2017 od 3. ožujka 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-263/2023-3 od 10. svibnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-489/2017 od 3. ožujka 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog razvoja prava u sudskoj praksi, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda (Rev-3773/2018 od 8. siječnja 2019., Revr-1696/2016 od 1. ožujka 2017. i dr.), a i zbog neujednačene prakse županijskih sudova (Županijski sud u Zagrebu, Gž R-493/2023 od 25. travnja 2023., Županijski sud u Splitu, Gž R-27. travnja 2023., Županijski sud u Šibeniku, Gž R-53/2022 od 3. travnja 2023. i dr.).
2. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio glase:
"1. Treba li tužitelj (radnik) tijekom parničnog postupka posebno dokazivati po kojoj osnovi je koristio slobodne dane za prekovremeni rad, ukoliko to proizlazi iz dokumentacije o slobodnim danima koju je dostavio tuženik (poslodavac), a na koju tužitelj (radnik) nije prigovarao, već prihvatio u svom tužbenom zahtjevu;
2. Mogu li se tijekom parničnog postupka evidencije o radu tužitelja koje dostavi tuženik za tužitelja, osporavati kao nepotpune i u smislu dopune ovih evidencija predlagati drugi dokazi kao što su saslušanje tužitelja i svjedoka ili se to može činiti samo ukoliko tuženik uopće ne dostavlja evidencije o radu tužitelja;
3. Mora li sud u obrazloženju stava iz svoje presude navesti razloge zbog kojih smatra da je kvaliteta pojedinih provedenih personalnih dokaza takva da ne dovodi u pitanje kvalitetu materijalnih dokaza ili taj stav o vrijednosti pojedinih dokaza ne mora uopće obrazlagati?
3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije. To stoga što je pobijana presuda utemeljena na utvrđenju da je evidencija radnog vremena uredno vođena, pa pobijana presuda nije u suprotnosti s odlukama revizijskog, kao ni žalbenih sudova u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je na poslodavcu teret dokaza u situaciji kada evidencija nije uopće ili nije uredno vođena.
5. Sadržaj naznačenih pitanja upućuje da je u postupku sporno pitanje predmeta dokazivanja, odnosno pitanje tko dokazuje koju činjenicu u sporu radi isplate po osnovi prava iz radnog odnosa, odnosno kojem dokaznom sredstvu treba dati prednost u pogledu njihove dokazne snage radi utvrđivanja činjenica. To je pitanje činjenične naravi, a pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga što su važna pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP pravna, a ne činjenična pitanja.
5.2. Osim toga, revizijski je sud već u odluci broj Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. odlučujući o reviziji u predmetu u kojem je bio sporan način utvrđivanja prekovremenog rada te s tim u vezi sporno i pitanje odnosa između personalnih i materijalnih dokaza, istakao da tužitelj kao radnik može, osporavajući tvrdnju tuženice o urednoj evidenciji radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka kako bi osporio vjerodostojnost evidencije tuženice.
5.3. U toj je odluci izraženo pravno shvaćanje da o svim okolnostima pojedinog slučaja ovisi kojim će dokazima sud dati prednost, kao i da sudovi pri tome trebaju, između ostaloga, voditi računa i o tome je li tužitelj do pokretanja sudskog postupka iznosio primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje stavljene primjedbe na (ne)obračunate prekovremene sate rada, a sve to posebno imajući na umu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Tužitelj, pak, u konkretnom slučaju nije ni tvrdio da je nakon prijema obračuna plaće iznosio primjedbe na naznačene (ne)obračunate prekovremene sate rada, tužbu je podnio 2017., a utuženo razdoblje obuhvaća razdoblje od 2012. do 2014.
6. Suprotno navodima prijedloga, pobijanom je presudom obrazložena dokazna vrijednost pojedinih dokaznih sredstava ocjenom da kvaliteta iskaza tužitelja i svjedoka, po stupnju svoje uvjerljivosti, nisu takve da bi u okolnostima konkretnog slučaja mogle oboriti uvjerljivost službene evidencije radnog vremena.
7. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
