Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2985/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š ENJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grada N., OIB: …, dalje u tekstu tužitelj, zastupan po punomoćniku K. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja G. K. iz N., OIB: …, dalje u tekstu tuženik, zastupanog po punomoćniku D. U., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-893/2023 od 28. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-893/2023 od 28. prosinca 2023. u točki I izreke te se tužba u tom dijelu odbacuje.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-893/2023 od 28. prosinca 2023. u točkama II, III i IV izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi

“I Utvrđuje se spram tuženika da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest. zem. 220, kako je prikazana na Skici sudskog očevida izrađenoj u Z., u rujnu 2023., od stalnog sudskog vještaka za geodeziju V. B., dipl.ing.geod., a koja Skica sudskog očevida kao takva čini sastavni dio ove Presude, u naravi stambena zgrada i dvorišta, sveukupne površine 1448 m2, zk. ul. 486 k.o. N. s., za cijelo, a što je tuženik dužan priznati.

II Nalaže se tuženiku vratiti tužitelju oduzeti posjed i uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na nekretnini oznake čest. zem. 220 k.o. N. s. na način da ukloni stambenu građevinu koja je na navedenoj Skici sudskog očevida označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, površine 138 m², te montažnu pomoćnu građevinu koja je na navedenoj Skici sudskog očevida označena točkama M-N-O-P-M, površine 12 m², i istu nekretninu vrati u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je P. M. pok. Š., rođ. …, umro …, izgradnjom zgrade na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, temeljem zakona tj. primjenom članka 368. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, o pravnom sjedinjenju zemljišta i neupisane zgrade, stekao pravo vlasništva cijele nekretnine kat. ozn. čest. zem. 220 upisane u zk. ul. 486 k.o. N. S., kao stambena zgrada površine 105 m2 i dvorište površine 1343 m2, tj. ukupne površine 1448 m2, slijedom čega tuženiku-protutužitelju K. G., OIB- …, temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 15.05.2013. sa njegovim nasljednicima J. P. ud. M. i pred JB u Z., S. H. pod br. OV-3847/13, kao valjanog pravnog temelja, pripada pravo ishoditi uknjižbu prava vlasništva vrhu navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi za cijelo na svoje ime, što je tužitelj-protutuženik dužan u roku od 15 dana priznati, te trpjeti takav upis za cijelo na ime protutužitelja K. G., uz istovremeno brisanje toga prava sa njegova imena, sve temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti.“

IV Nalaže se tuženiku-protutužitelju nadoknaditi tužitelju-protutuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.690,79 eura/ 20.273,75 kuna, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 2.690,79 eura/ 20.273,75 kuna, a do zatraženog iznosa.”

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je osnovana samo u dijelu kojim pobija točku I izreke prvostupanjske presude. U preostalom dijelu je neosnovana.

4.1. Naime, o točki I izreke prvostupanjske presude prethodno je već pravomoćno odlučeno, a kako to navodi i tuženik u žalbi, pa je primjenom čl. 369. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22) prvostupanjska presuda u tom dijelu ukinuta i tužba je u tom dijelu odbačena.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u preostalom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao niti one koje se ističu u žalbi.

5.1. U odnosu na žalbene navode vezane uz preinaku tužbe treba istaknuti da je tužitelj tužbeni zahtjev uskladio sa promjenama na nekretnini koju je učinio tuženik tijekom trajanja ovog postupka tako da primjenom čl. 191. st. 2. ZPP-a ne može biti govora o preinačenoj tužbi već o promjeni i dopuni navoda zbog kojih tužbeni zahtjev nije promijenjen.

6. Sud prvog stupnja u odnosu na točku II, III i IV izreke prvostupanjske presude je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine kao i protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje prava vlasništva na istoj nekretnini.

8. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik predmetne nekretnine koju je uzurpirao tuženik time što je na istoj pokosio travu, očistio kupinu i pripremio je za izvođenje građevinskih radova, a nakon toga i započeo s izvođenjem tih radova. Tijekom postupka tuženik je i dovršio gradnju kuće.

9. Tuženik se usprotivio tužbi navodeći da je komisija za preoblikovanje zemljišnih knjiga pogrešno utvrdila da prijeporna čestica 220 odgovara ranijoj čest. zem. 1424/9 prema staroj izmjeri, a ne da bi odgovarala ranijoj čest. zem. 1424/5 stare izmjere u vlasništvu i posjedu M. P. koji propust da je imao za rezultat upis, ne na ime J. M., već u korist tužitelja. M. P. nije podnosio prigovor jer je smatrao da je to tuđe, ali s obzirom na tu grešku da upis na toj čestici nije pravno valjan niti je mogao prema tužitelju ni prema M. P. proizvesti nikakve pravne učinke. M. P. da je izgradio na postojećim temeljima obiteljsku zgradu, a dio te čestice izvan njegove ograde da je cijepanjem dobio oznaku čest. zem. 1424/9 koja je 1993. radi izgradnje dodijeljena J. M., a ta da odgovara čest. zem. 223/1 k.o. N. s.. Slijedom navedenoga tuženik postavlja protutužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je pok. M. P. stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, a potom i tuženik temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s nasljednicima pok. M. P. njegovom suprugom i sinom.

10. Pravilno je sud prvog stupnja tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim, a protutužbeni zahtjev neosnovanim.

11. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema čl. 161. ZVDSP-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema čl. 162. ZVDSP-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema čl. 167. st. 1. ZVDSP-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

12. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi sljedeće:

- da je pokojni M. P. dana 23. studenog 1989. podnio molbu radi dodjele zemlje na korištenje zavodu, a radi izgradnje obiteljske kuće na dijelu čest. 1424/5 k.o. N.

- da su M. P. utvrđeni uvjeti uređenja prostora, s tim da se u uvjerenju kojim se potvrđuju ti uvjeti (list 135 spisa) navodi da je potrebno izvršiti parcelaciju zemljišta radi oblikovanja građevinske parcele te da se ne smije započeti niti sa pripremama niti sa građenjem kuće dok se ne ishodi građevinska dozvola odnosno posebno rješenje, dok postojanje niti te dozvole niti rješenja nije dokazano u ovom postupku

- da je M. P. izgradio temelje i zidove na kući, bez gornje ploče, a što proizlazi iz fotografije s lista 11 spisa sačinjene povodom očevida obavljenog povodom prijave bespravne gradnje

- da je tužitelj u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. N. s. započetog 2004. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo

- da je u zapisniku sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za čbr. 220 k.o. N. s., od 28. prosinca 2004., navedeno da je tadašnji posjednik M. P. izjavio kako je 23. studenog 1989. podnio molbu radi dodjele zemlje na korištenje zavodu, a radi izgradnje obiteljske kuće na dijelu čest. 1424/5 k.o. N.; kuću da je izgradio nakon što su mu utvrđeni uvjeti uređenja prostora, a na račun spomenutog Zavoda da je uplatio iznos jamčevine u iznosu od tadašnjih 3.622,40 dinara; naveo je da je voljan otkupiti predmetnu nekretninu od Grada N.

- da je u zapisniku sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za čbr. 220 k.o. N. s., od 28. prosinca 2004. navedeno da je uvidom u PL 220 ustanovljeno da čest. nove izmjere 220 odgovara dijelu stare čest. 1424/9 (koja je nastala od čest. 1424/5) upisana u zk. ul. 2203 predmnijevanog prava vlasništva Grada N.

- da je tuženik dana 15. svibnja 2013. sklopio kupoprodajni ugovor sa suprugom i sinom pokojnog M. P. kojom kupuje predmetnu nekretninu za 20.000,00 kn

- da je dana 16. svibnja 2013. komunalni redar obavio očevid povodom prijave bespravne gradnje na predmetnoj nekretnini

- da je dana 27. svibnja 2013. komunalni redar ponovio očevid povodom prijave bespravne gradnje na predmetnoj nekretnini

- da je dana 3. lipnja 2013. komunalni redar ponovno obavio očevid povodom prijave bespravne gradnje na predmetnoj nekretnini te je tada utvrđeno da je (do 3. lipnja 2013.) tuženik „stavio“ gornju ploču na kuću (zapisnik s lista 9 spisa)

- da su dana 19. lipnja 2013. kao nasljednici M. P. njegova supruga i sin podnijeli zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje zgrade (navedeno proizlazi iz rješenja o izvedenom stanju s lista 60 spisa).

13. Imajući u vidu prethodno navedeno pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije dokazao da je pok. M. P. stekao vlasništvo predmetne nekretnine, na bilo koji način.

13.1. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da je pok. M. P. kupio predmetnu nekretninu, kao niti da je za gradnju kuće ishodio građevinsku dozvolu. Zbog navedenoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da niti supruga M. P. J. P. niti ni njen sin nisu kao vlasnici (ili nasljednici pok. M.) mogli prodati tuženiku predmetnu česticu jer oni nisu bili vlasnici nekretnine u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora sa tuženikom.

14. Pravilno sud prvog stupnja navodi i to da, s obzirom da nije sporno da je 1424/9 formirana od dijela čest. 1424/5 (kako proizlazi i iz povijesti posjedovanja), nema značaja eventualno pogrešna identifikacija po staroj izmjeri, s obzirom da je u postupku obnove zemljišne knjige 28. prosinca 2004. jasno M. P. bilo predočeno da se radi o novoformiranoj č.z. 220 k.o. N. s., pri čemu treba dodati da posebnu identifikaciju po vještaku geodetu tuženik u ovom postupku nije predložio.

14.1. Nadalje, M. P. nije podnosio ni žalbu ni tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13) pa je rješenje koje je u tom postupku doneseno, vezalo i njega, odnosno sada i tuženika koji je sklopio ugovor o kupoprodaji s nasljednicima pokojnog M. P..

14.2. Pri tome treba istaknuti da pravilno sud prvog stupnja navodi da nisu priloženi dokazi ni da je M. P. bio osoba koja zbog bilo kojeg razloga nije mogla razumjeti svrhu pravnih poslova ili da je bila liječena u psihijatrijskoj ustanovi, u vrijeme sudjelovanja u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pa da nije razumjela ili mogla razumjeti ono što mu je u tom postupku predočeno i objašnjeno.

15. Pravilno sud prvog stupnja navodi i to da nije dokazano da je pokoji M. P. stekao pravo vlasništva nekretnine temeljem čl. 368. st.1. ZVDSP-a.

Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZVDSP-a, ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a to je 1. siječnja 1997., na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.

15.1. Prije svega treba istaknuti da tuženik nije posebno dokazivao kada je napravljena kuća na spornoj nekretnini. Međutim, iz iskaza svjedoka A. K. proizlazi da je M. P. kuću počeo graditi prije Domovinskog rata, dakle prije 1991. kada je Domovinski rat započeo.

15.2. No, neovisno o navedenome, tuženik primjenom čl. 368. st. 1. ZVDSP-a nije mogao steći pravo vlasništva jer izgradnja temelja i vanjskih zidova na tim temeljima ne predstavlja „izgrađenu zgradu“ u smislu čl. 368. st. 1. ZVDSP-a. Zbog toga pokojni M. P. nije mogao steći pravo vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu.

16. Pravilno sud prvog stupnja navodi i to da rješenje o izvedenom stanju koje je (bez potvrde pravomoćnosti) dostavio tuženik nije dokaz o pravu vlasništva predmetne čestice imajući u vidu čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) prema kojem rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena.

16.1. Pravo vlasništva ne dokazuje ni Odobrenje za izradu priključka na vodovodnu mrežu od 14. srpnja 1993. ni Ugovor sklopljen istog dana između JP „V. S. D.“- Z. i M. P., u kojim ispravama nije ni navedeno o kojoj čestici zemlje se u tom slučaju radi.

17. Pravilno sud prvog stupnja smatra da u ovom predmetu ne može doći do primjene argumentacija iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3156/2017 od 31. siječnja 2019. jer se u ovom predmetu ne radi o situaciji u kojoj je jedinica lokalne samouprave predmetnu nekretninu prodala (ili na bilo koji način otuđila) tuženiku ili prodavateljima iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. svibnja 2013., a niti M. P., s obzirom da za istog nije dokazano da bi isti isplatio predmetnu nekretninu, s tim da M. P. nije ishodio niti inicijalnu dokumentaciju potrebnu za gradnju kuće.

Samo ozakonjenje građevine temeljem čl. ne utječe na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena.

Osim toga, graditelj ne može steći pravo vlasništva ako nije bio pošten, sukladno čl. 154. st. 1. ZVDSP-a, a M. P. je nesumnjivo znao, u vrijeme gradnje, da gradi na zemljištu koje nije njegovo, što proizlazi i iz zapisnika o preoblikovanju zemljišne knjige od 28. prosinca 2004. Očito je kako je M. P. bio svjestan da nije isplatio potreban iznos za predmetno zemljište, kako je ranije obrazloženo. Zbog toga ne može biti od utjecaja dokumentacija prostora-uvjeti uređenja prostora, odgovor ureda Z. tuženiku od 6. travnja 2021. te prijavni list.

17.1. Posebno treba dodati da iz točke 12. ove drugostupanjske presude proizlazi da je tuženik kupio predmetnu nekretninu od nevlasnika, što mu nije moglo ostati nepoznato s obzirom da je vlasnik (ovdje tužitelj) bio upisan u zemljišnim knjigama.

17.2. Nadalje, tuženik je nekretninu kupio u trenutku kada na kući nije bila „gornja deka“, a bez iste nije sukladno čl. 2. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/12 i 143/13) mogao dobiti rješenje o izvedenom stanju za ozakonjenje zgrade.

Naime, nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

17.3. Dakle, kako do lipnja 2013. nisu bili izvedeni niti grubi konstruktivni građevinski radovi sa stropom odnosno krovnom konstrukcijom najmanje jedne etaže, za predmetnu zgradu nisu bili ispunjeni uvjeti za tzv. „legalizaciju“ zgrade. Kako je tuženik uspio ishoditi rješenje usprkos navedenome nije predmet ispitivanja u ovom postupku, ali je navedeno važno zbog ocjene pravnog položaja tuženika u ovom postupku spram tužbenog zahtjeva tužitelja i protutužbenog zahtjeva tuženika.

17.4. Naime, sve prethodno navedeno ukazuje na nesavjesnost u postupanju tuženika pa isti ne može uživati niti zaštitu prava vlasništva u smislu čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na može biti niti govora o tome da bi država propuste u postupanju njenih tijela prebacila na tuženika.

17.5. Dakle, tuženiku u specifičnim okolnostima ovog slučaja nije povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava u vezi s pravom na pravično suđenje zajamčenim čl. 29. st. 1. Ustava (tj. pravo vlasništva u njegovom postupovnom aspektu).

18. Slijedom svega prethodno navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 161. i 162. ZVDSP-a prihvatio tužbeni zahtjev kako je naznačeno u točki II izreke prvostupanjske presude te odbio protutužbeni zahtjev tuženika kako je naznačeno u točki III izreke prvostupanjske presude pa je prvostupanjska je presuda u dijelu pod točkom II, III i IV izreke potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 3. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.