Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-298/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. K., P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i R. iz S.1 , protiv tuženika T. G. d.o.o. S. , OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u S.1 , radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2057/2022-20 od 6. veljače 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2057/2022-20 od 6. veljače 2024. u stavku I. točka 2., 3. i 4. izreke, u dijelu točke 1. izreke kojim je odbijen zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2017. nije prestao te u dijelu točke 5. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći za listopad 2019. u iznosu od 773,71 eura/5.829,50 kn sve sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2057/2022-20 od 6. veljače 2024. u stavku I. točka 1. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 2. rujna 2019. i sudi:

Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 2. rujna 2019.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2057/2022-20 od 6. veljače 2024. u stavku I. točke 6. i 7. i u dijelu točke 5. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći za rujan 2019. u iznosu od 318,07 eura/2.396,47 kn sa zatraženom zateznom kamatom te u stavku II. izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 02.09.2019.godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.10.2017. godine nije prestao.

2. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 03.09.2019.godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.10.2017.godine nije prestao.

3. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tužitelja i tuženika dana 01.10.2017.godine raskida se danom donošenja ove presude.

4. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju u roku od 8 dana na ime naknade štete iznos od 2.488,55 Eur-a/18.750,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29.stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

5. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju u roku od 8 dana razliku bruto plaće zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 318,07 Eur-a/2.396,47 Kn za mjesec rujan počevši od 12.09.2019. pa do isplate, na iznos od 773,71 Eur- a/5.829,50 Kn za mjesec listopad počevši od 31.10.2019. pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih

na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

6. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 238,9 Eur- a/1.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.2019. pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29.stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

7. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju u roku od 8 dana od 773,71 Eur- a/5.829,50 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29.stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnih troškova ukupan iznos od 3.233,75 Eur-a.“

2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da nisu dopuštene Odluke o otkazu ugovora o radu od 2. rujna 2019. i 3. rujna 2019.; za sudskim raskidom ugovora o radu i posljedično isplatom naknade štete (čl. 125. Zakona o radu /„Narodne novine“ broj 149/09, 61/11 i 73/13 u daljnjem tekstu: ZR-a/); za isplatom razlike plaće i plaće za rujan i listopad 2019. i naknade za neiskorišteni godišnji odmor (čl. 82., čl. 90. i čl. 92. ZR-a), jednokratne naknade (čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i Dodatka Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo /“Narodne novine“, broj: 115/25, u daljnjem tekstu: KU) i za naknadu parničnih troškova (čl. 154. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu OT/).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka, koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. U odnosu na dio presude kojim je odlučeno o dopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu od 3. rujna 2019. (faktično potvrdi o prestanku radnog odnosa, jer je donijeta na zahtjev tužitelja), sudskom raskidu Ugovora o radu, naknadi štete te isplate razlike u plaći za listopad 2019. nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu njegove osnovanosti, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, međutim ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dio presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu od 2. rujna 2019., kao i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na dio prvostupanjske presude kojom je odlučeno o potraživanju isplate razlike u plaći za rujan 2019., jednokratnog dodatka temeljem čl. 47. KU-a te naknade za neiskorišteni godišnji odmor.

8. U odnosu na činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva na utvrđenje nedopuštenosti otkaza pošavši od utvrđenja:

-da nije sporno da su stranke imale sklopljen Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2017. (list 9-10 spisa) temeljem koje je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika u građevinarstvu (teren), kojim Ugovorom je bila ugovorena osnovna bruto plaća od 3.276,00 kn/434,80 eura mjesečno;

-da iz Odluke o otkazu ugovora o radu od 3. rujna 2019. (list 11 spisa) proizlazi da je tužitelju otkazan Ugovora o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2017. iz razloga što je tužitelj predao poslodavcu zahtjev za raskid ugovora o radu 2. rujna 2019. temeljem kojeg zahtjeva se Ugovor o radu raskida s 15. rujna 2019.;

-da iz Odluke o otkazu ugovora o radu (list 18 spisa) od 2. rujna 2019. proizlazi da je tužitelju dan otkaz ugovora o radu zbog obiteljskih razloga, s time da iz obrazloženja te Odluke također proizlazi da je tužitelj tuženiku predao zahtjev za raskid Ugovora o radu dana 2. rujna 2019.;

-da iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (list 12 spisa) proizlazi da je tužitelj otvorio bolovanje od 9. rujna 2019. sa šifrom bolovanja AO, koja šifra označava ''bolest'' kao uzrok privremene nesposobnosti za rad, dok se ozljeda na radu koju tužitelj spominje u činjeničnim navodima tužbe vodi pod šifrom B0., tako da tuženik nije postupio protivno odredbi čl. 38. ZR-a donijevši odluku od 3. rujna 2019.;

-da iz prepiske na whatsupp aplikaciji između tužitelja i njemu nadređene osobe voditelja gradilišta T. P., koji je nastupao u ime poslodavca (list 63-66 spisa) proizlazi da je tužitelj 2. rujna 2019. imao zakazan razgovor kod poslodavca te da je 6. rujna 2019. stavljao na znanje poslodavcu da ga pošalje na zavod (u daljnjem tekstu: H.) i da će odraditi na ''crno'' kod poslodavca, sve to kako bi mogao dobiti naknadu kod H. te je izrazio želju da bude odjavljen s 15. rujna 2019.;

-da iz zahtjeva za raskid Ugovora o radu od 2. rujna 2019. (list 67 spisa) proizlazi da je tužitelj tražio od tuženika raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme, s time da tužitelj paušalno prigovara da taj zahtjev nije potpisao;

-da iz iskaza parničnih stranaka i svjedoka M. D. (u sporno vrijeme zaposlenice tuženika na radnom mjestu administrativne tajnice i knjigovođe za koju zz tuženika A. T. i tvrdi da se radi o osobi koja je neposredno upoznata s predmetnom problematikom i kod koje je tužitelj dolazio radi postizavanja dogovora oko njegove odjave) i T. P. (voditelja gradilišta i osobe koja je vezano uz prestanak radnog odnosa komunicirala s tužiteljem) kao izvjesno proizlazi da je tužitelj svojim zahtjevom od 2. rujna 2019. otkazao Ugovor o radu te da je tuženik, sukladno takvom očitovanju volje tužitelja, a uvažavajući njegov zahtjev da forma odluke temeljem koje je prestao radni odnos bude podobna da tužitelj ostvari svoja prava pri H., donio prvo Odluku o otkazu Ugovora o radu od 2. rujna 2019., u odnosu na koju iskazuje svjedokinje M. D. koja navodi da je na zahtjev tužitelja sastavila „ispravu o prestanku radnog odnosa tužitelja kod tuženika“, ali da ju tužitelj nije htio potpisati, koja tužitelju nije uručena, da bi potom taj otkaz tuženik stavio van snage činjenicom donošenja druge Odluku o otkazu Ugovora o radu od 3. rujna 2019. u kojoj se eksplicitno navodi da je donijeta sukladno zahtjevu tužitelja da njegov radni odnos prestane i koja je tužitelju poslana preporučenom pošiljkom (list 11 spisa);

pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu od 3. rujna 2019., to stoga što za procjenu dopuštenosti odluke temeljem koje prestaje radni odnos nije pravno relevantan naziv te odluke, već valja preispitati pravu volju ugovornih strana (radnik i poslodavac) i sadržaj takve odluke, a pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl.

8. ZPP-a se upravo dolazi do zaključka, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja, da je tužitelj taj koji je podnio zahtjev za prestankom radog odnosa, s kojim zahtjevom se tuženik usuglasio te u cilju omogućavanja tužitelju ostvarivanja naknade za nezaposlene pri H. sastavio pobijanu Odluku o otkazu.

9. Kako iz očitovanja tuženika tijekom postupka proizlazi da je donio Odluku o otkazu od 2. rujna 2019. na zahtjev tužitelja (također formalno istu nazvavši Otkazom makar se suštinski radilo o obavijesti-potvrdi o prestanku radnog odnosa na zahtjev radnika), ali kako je u istoj naveo da tužitelj traži raskid radnog odnosa iz obiteljskih razloga, tužitelj istu nije htio preuzeti, nakon čega je tuženik istu smatrao nevažećom te je stoga donio novu odluku i to onu od 3. rujna 2019., kojim postupanjem je stavio van snage Odluku od 2. rujna 2019. to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo usvojiti zahtjev tužitelja da se ta Odluka u tvrdi nedopuštenom.

10. Budući da je pretpostavka za odnošenje odluke o sudskom raskidu ugovora o radu i naknadi štete, kao posljedici istoga (čl. 125. ZR-a) utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, to je pravilno odučio sud prvog stupnja na način da je odbio taj dio zahtjeva tužitelja, jer je Odluka o otkazu od 3. rujna 2019., temeljem koje je tužitelj odjavljen s rada kod tuženika, utvrđena dopuštenom, kao što je pravilno odlučio i na način da je odbio zahtjev tužitelja za isplatu plaće za listopad 2019., budući da tužitelj u to vrijeme više nije bio zaposlen kod tuženika.

11. Međutim, osnovani su žalbeni navodi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vezano uz donošenje odluke o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu razlike u plaći za rujan 2019., jednokratne naknade za 2019. te naknade za neiskorišteni godišnji odmor u 2019. to stoga što je u odnosu na taj dio zahtjeva svjedokinja M. D. iskazivala da je tužitelju sve plaćeno, odnosno da je isti primio kako plaću za rujan 2019. tako i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, dok je tužitelj iskazivao suprotno tome, tvrdeći da je primio dio plaće za rujan, ali ne puni iznos te da nije primio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, koje činjenice su tijekom prvostupanjskog postupka ostale nedovoljno utvrđene, a da bi se o tom dijelu tužbenog zahtjeva moglo meritorno odlučiti.

12. Također presuda nema razloga odlučnim činjenicama zašto sud smatra da tužitelju ne pripada pravo na isplatu jednokratne naknade sukladno odredbi čl. 47. KU-a, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, sve to imajući u vidu sadržaj navedene odredbe KU-a (predviđa pravo na isplatu i modalitet isplate), tvrdnje tuženika da je tužitelju isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor te oprečne tvrdnje tužitelja da mu nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora, radi čega i potražuje isplatu naknada, koja se isplaćuje upravo u slučaju kada poslodavac nije u mogućnosti radniku omogućiti korištenje godišnjeg odmora te od kojeg je utjecaja izostanak mogućnosti korištenja godišnjeg odmora krivnjom poslodavca na isplatu jednokratne naknade.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja utvrditi će sve odlučne činjenice za donošenje odluke o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je odlučeno o razlici u plaći za rujan 2019., jednokratnoj naknadi za 2019. i isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor, dati će valjane i obrazložene razloge o tom dijelu zahtjeva tužitelja te će o istom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku imajući u vidu odredbu čl. 338. ZPP-a.

14. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku, s time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom.

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. čl. 373. toč. 3 ZPP-a za stavak II.) i rješenja (čl. 389. st. 1. i čl. 370. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 3. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 3. rujna 2024.

Predsjednica

vijeća:

Slavica Garac, v.r.