Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3459/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, protiv tuženika D. O. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13138/2019-24 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13138/2019-24 od 3. svibnja 2023. u točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom tužiteljici isplatiti iznos od 513,07 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) dok je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 499,78 eura sa zatraženim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka II izreke). Ujedno je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III izreke).

2. Presudu u točkama I i III izreke pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda te tuženiku dosudi naknadu troškova postupka odnosno podredno istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Među strankama u ovoj žalbenoj fazi nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je tuženik vodio parnični postupak protiv ovdje tužiteljice u kojem ga je kao punomoćnik zastupao odvjetnik Z. K. i u kojem postupku je tuženik ishodio presudu koja je postala pravomoćna i ovršna 21. siječnja 2009. a kojom mu je dosuđen iznos od 1.000,00 kn te trošak parničnog postupaka u iznosu od 1.982,50 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama,

- da je ovdje tužiteljica 23. veljače 2015. postupajući po navedenoj presudi platila odvjetniku Z. K. iznos od 3.554,98 kn (1.982,50 kn parničnog troška i 1.572,48 kn zateznih kamatama) te 21. prosinca 2015. tuženiku iznos od 3.107,16 kn (1.000,00 kn glavnice i 2.107,16 kn zateznih kamatama),

- da je prvostupanjski sud po ovršnom prijedlogu od 18. studenog 2015. ovdje tuženika donio rješenje o ovrsi na temelju te prvostupanjske presude kao ovršne isprave 12. siječnja 2016.,

- da je tužiteljica povodom podnesene žalbe na navedeno rješenje o ovrsi rješenjem prvostupanjskog suda od 24. ožujka 2016. upućena u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer je tražbina u cijelosti podmirena,

- da je tužiteljici u ovršnom postupku prisilno naplaćen sav dug po navedenoj presudi u ukupnom iznosu od 7.631,38 kn,

- da je sud u ovršnom postupku rješenjem od 26. svibnja 2017. obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene radnje jer je FINA obavijestila da je tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika naplaćena, a ovrhovoditelj, ovdje tuženik nije tražio nastavak postupka niti se očitovao je li tražbina podmirena.

5. Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica naknadu naprijed navedenih troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama neovlašteno izvršila trećoj osobi a ne ovdje tuženiku sud prvog stupnja utvrdio je da tom uplatom tužiteljice tražbina tuženika nije niti dijelom podmirena slijedom čega tuženik naplatom troškova i zateznih kamata u ovršnom postupku po toj osnovi nije dvostruko namiren pa sukladno čl. 56. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje: OZ) nije niti dužan vratiti taj iznos tužiteljici pa je u tom dijelu za isplatu iznosa od 3.765,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbio.

6. U odnosu na preostali dio koji se odnosi na isplatu glavnice uvećane za zatezne kamate sud prvog stupnja prvotno navodi da prigovor tuženika kojim ističe da s obzirom da je uplata tužiteljice od 21. prosinca 2015. izvršena nakon pokretanja ovršnog postupka da tom uplatom tražbina tuženika jest dijelom podmirena međutim da u odnosu na taj dio s obzirom na datum uplate nema mjesta preinaci tužbe iz čl. 56. OZ već da je tužiteljica jedino imala mogućnost sukladno čl. 62. st. 1. i 2. OZ u zakonskim rokovima pokrenuti protuovrhu radi povrat onog iznosa za koji je tuženik dvostruko namiren u ovršnom postupku, što ista nije učinila odnosno da ako su joj ti rokovi prošli da je onda po proteku tih rokova imala mogućnost pokrenuti parnicu ukoliko se prethodno obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora iz čl. 186.a ZPP-a jer u tom slučaju nije posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe a što tužiteljica također nije učinila ocijenio osnovanim dok u nastavku obrazloženja navodi da s obzirom da je tužiteljica u vrijeme podnošenja žalbe protiv rješenja o ovrsi već bila platila glavnicu i pripadajuće kamate, na što je u žalbi protiv rješenja o ovrsi i ukazala da je ista osnovano po kasnijoj provedenoj (29. ožujka 2016.) prisilnoj naplati glavnice i zateznih kamata i pripadajućih naknada imala pravo primjenom čl. 56. st. 1. OZ (a ne čl. 62. OZ) i bez pristanka tuženika preinačiti tužbu i zahtijevati od tuženika povrat onoga što je neosnovano stekao ovrhom, kao i naknadu štete koju je zbog toga pretrpjela, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je tuženik kao ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu. Nakon takvog obrazloženja sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 56. OZ, naložio je tuženom da tužiteljici isplati iznos od 3.865,75 kn (3.129,17 kn + 736,58 kn) zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

7. Osnovano tuženi u žalbi navodi da je na naprijed naveden način sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući na odlučno pitanje koja se odredba OZ (čl. 56. ili čl. 62.) treba primijeniti u konkretnom slučaju u pogledu isplate iznos od 3.865,75 kn (3.129,17 kn + 736,58 kn) zajedno sa zatraženim zateznim kamatama daje proturječan odgovor što presudu čini nejasnom i proturječnom. Međutim očito je da je sud prvog stupnja konačno zauzeo stav da je s obzirom na naknadno provedenu prisilnu naplatu glavnice i zateznih kamata od 29. ožujka 2016. tužiteljica osnovano postavila zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.865,75 kn (3.129,17 kn + 736,58 kn) temeljem čl. 56. OZ te joj taj iznos i dosudio.

8. Žalbom tuženik osporava pravilnost navedenog pravnog stava smatrajući da je tužiteljica mogla postaviti zahtjev za naknadu štete samo da je dokazala da je ovrha koja se u međuvremenu provela nije bila dopuštena pri čemu se kao relevantan trenutak ima gledati trenutak pokretanja ovršnog postupka odnosno podnošenja ovršnog prijedloga, pa kako je iznos koji tužiteljica potražuje u ovoj pravnoj stvari naplaćen za vrijeme trajanja ovršnog postupka da je tužiteljica mogla jedino tražiti protuovrhu vračanja dvostruko namirenog iznosa, što ista nije učinila.

9. Navedeni prigovori u okolnostima konkretnog slučaja nisu osnovani.

10. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je podneskom od 16. lipnja 2017. preinačila tužbu predloživši sudu da naloži tuženiku da joj isplati 7.631,38 kn sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2016. do isplate iz razloga, jer je ovršni postupak određen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-11571/15 od 12. siječnja 2016. obustavljen, budući da je FINA provela ovrhu u navedenom iznosu, a da je tužiteljica dobrovoljno izvršila isplatu po ovršnoj ispravi.

11. Odredbom čl. 56. st. 1. OZ, koja se ima primijeniti u rješenju ovog pravnog pitanja, propisano je da, ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. st. 1. OZ provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

12. U konkretnom slučaju tužiteljica je na taj način i postupila te tužbu preinačila podneskom od 16. lipnja 2017. na način da je umjesto zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom, postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa koji je naknadno prisilno naplaćen u ovršnom postupku. Suprotno žalbenim navodima pri tome tužiteljica nije bila u obvezi postupiti u smislu odredbi čl. čl. 186.a st. 1., 5. i 7. ZPP-a jer je u smislu odredbe čl. 186. a st. 1. i 8. ZPP-a obveza obraćanja tužiteljice tuženiku radi podnošenja tužbe radi nedopustivosti ovrhe sa zahtjevom za mirno rješenje spora isključena kada je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe, pa kako tužiteljica kada je podnosila tužbu radi nedopustivosti ovrhe nije bila u obvezi obratiti se tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, to nije bila u obvezi takav zahtjev ni upućivati kada je preinačavala tužbu podneskom od 16. lipnja 2017. u smislu odredbe čl. 56. st. 1. OZ-a.

13. Kako je sud prvog stupnja iz priloženih dokaza (Specifikacije naplata FINA-e, Potvrda o zaprimljenim uplatama i Obračuna kamata) pravilno utvrdio da je tužiteljica izvan suda platila dana 21. prosinca 2015. svu glavnicu i pripadajuće do tada dospjele zakonske zatezne kamate (uplatom ukupnog iznosa od 3.107,16 kn), a da joj je potom u postupku ovrhe još jednom, dana 29. ožujka 2016. sada prisilno naplaćena ista ta glavnica s pripadajućim do tada dospjelim zateznim kamatama (prisilnom naplatom iznosa od 3.129,17 kn), kao i daljnji troškovi naknada u ovršnom postupku u ukupnom iznosu od 736,58 kn utvrđenje da tužiteljica temeljem čl. 56. OZ osnovano u ovoj parnici zahtijeva povrat tog iznosa od ukupno 3.865,75 kn (3.129,17 kn + 736,58 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana prisilne uskrate do isplate ukazuje se pravilnim.

14. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tužitelja, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi OZ, na inače nesporno utvrđeno činjenično stanje.

15. I odluka o troškovima postupka pravilna je i donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP.

16. Zbog svega navedenog valjalo je, temeljem čl. 373.a ZPP odbiti žalbu tuženog kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.