Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1426/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević, predsjednice vijeća, te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ines Kovačević i mr. sc. Iris Gović Penić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz D., OIB …, zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB …, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o. K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-16/2017-49 od 19. siječnja 2024., dana 3. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-16/2017 -49 od 19.siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu .

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku E. O. D.D., OIB …, Z., isplatiti tužitelju M. B., OIB …, D., iznos od 99.143,94 EUR/ 747.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamato tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku E. O. D.D., OIB …, Z., isplatiti tužitelju M. B., OIB …, D., iznos od 9.338,38 EUR/ 70.360,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate na način da sve dospjele, a neplaćene iznose plati odjednom u roku od 15 dana od dana presuđenja i to za period do 31.07.2015.god. sukladno odredbama čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.god. pa do isplate sukladno čl.29.Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, a buduće mjesečne obroke u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno do svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku E. O. D.D., OIB …, Z., isplatiti tužitelju M. B., OIB …, D., iznos od 16.164,23 EUR/ 121.789,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate na način da sve dospjele, a neplaćene iznose plati odjednom u roku od 15 dana od dana presuđenja i to za period do 31.07.2015.god. sukladno odredbama čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.god. pa do isplate sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, a buduće mjesečne obroke u iznosu od 2.749,12 kn mjesečno do svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku E. O. D.D., OIB … Z., naknaditi tužitelju M. B., OIB …, D., parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuću od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju M. B. iz D., OIB …, da tuženiku E. o. d.d. Z., OIB …, naknadi parnične troškove u iznosu od 23.540,00 EUR sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2024. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Županijski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju uključujući i trošak ovog žalbenog postupka, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu .

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete a koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju koji se dogodio 8. veljače 2012. na autocesti A1 u smjeru K. kada je došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede kao vozač teretnog vozila reg. oznake KA-341 BM a koju je po navodima tužitelja prouzročio P. V. na način da je na voznoj traci 38 km I 100m AC A1 u smjeru K. zaustavio svoje teretno vozilo registarske oznake ST321 TZ s prikolicom reg. oznake ST-910 TR a da pri tome nije na propisan način upozorio druge sudionike u prometu da je zaustavljen.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporan nastanak štetnog događaja.

9. Naime nije sporno da se predmetna prometna nezgoda dogodila 8. veljače 2012. oko 14,14 sati u K., na 38.km i 100 m autoceste A1 na način da je tužitelj M. B. upravljao teretnim vozilom marke Citroen registarske oznake i broja KA 341-BM time da se kretao krajnjom desnom prometnom trakom, sjeverozapadne kolničke trake autoceste A1 u smjeru izlaza K., kada je prednjom stranom vozila udario u stražnju stranu priključnog vozila registarske oznake i broja ST 910-TR vlasništvo "G. T." G. G. iz S., a koje je bilo pridodano teretnom vozilu registarske oznake i broja ST 321- TZ, vlasništvo poduzeća "I. L." iz S., a kojim skupom vozila je prethodno upravljao P.

V. iz T., koji se kretao u istom smjeru ispred njega, a na tom dijelu kolnika zaustavio je skup vozila uz desni rub kolnika autoceste.

10. Međutim ovdje je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnovanost I visina tužbenog zahtjeva.

11. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka došao do pogrešnog zaključka da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan pogrešno smatrajući da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

12. Prvostupanjski sud je provedenim dokaznim postupkom utvrdio sljedeće činjenice:

- da svjedok M. P. u svom iskazu navodi da je bio vozač vozila koji se kritične zgode zaustavio na krajnjoj desnoj traci autoceste A1 s obzirom da mu se na displayu upalilo svjetlo kao upozorenje na kvar a iza njega je vozilo zaustavio njegov kolega P. V. te je na vozilo P. V. dok su obojica bili u svojim vozilima naletjelo vozilo ovdje tužitelja,

- da prometnu nezgodu nije vidio već je čuo udar time da nakon zaustavljanja svojeg vozila niti on niti P. V. nisu mogli izaći iz vozila jer su zbog prometa čekali pogodan trenutak za izlazak iz vozila, time da se P. V. zaustavio sa svojim vozilom dvije do tri minute nakon što je svjedok stao a do udara je došlo dvije do tri minute nakon zaustavljanja vozila P. V., a ne zna je li P. V. pri zaustavljanju upalio sva četiri pokazivača smjera,

- da svjedok P. V. u svom iskazu navodi da ga je njegov kolega M. P. mobitelom upozorio da će stati zbog problema s kamionom pa se prvo na krajnjoj desnoj traci zaustavio kolega P., a nakon minutu do dvije svjedok,

- da je zaustavio svoje vozilo iza kolege P. time da su obojica nakon zaustavljanja uključili sva četiri žmigavca na svojim vozilima, nije uspio izaći iz vozila kada je na njegovo zaustavljeno vozilo udarilo vozilo kojim je upravljao ovdje tužitelj,

- da tužitelj M. B. u iskazu navodi da je svojim vozilom upravljao iz pravca Z. prema K. te na dijelu na kojem počinje odvojak za K. i koji je dugačak 2 km, vozio 80 do 90 km/h, te je vidio kamion ispred sebe, ali ništa nije upućivalo da je zaustavljen zbog čega je naposljetku naletio na to vozilo,

- da je vozilo ispred sebe uočio na udaljenosti cca 400 do 500 m, da brzinu nije mijenjao, i da kada je bio na udaljenosti od 200 m htio je zaobići to vozilo i nastaviti se kretati u pravcu K. lijevom voznom trakom, ali nije uspio jer je tom trakom naišlo drugo vozilo pa je tek onda poduzeo radnju kočenja, ali je ipak naletio svojim vozilom na stražnji dio kamiona ispred sebe,

- da je prometnim vještačenjem po vještaku A. G., stalnom sudskom vještaku cestovnog prometa iz Z., utvrđeno je sljedeće:

- prometna nezgoda dogodila se na autocesti Z. – K. na kojem dijelu je ograničenje brzine iznosilo 100 km/h - kombi vozilo Citroen kojim je upravljao tužitelj kretalo se iz smjera Z. i u jednom momentu došlo je do naleta navedenog vozila na stražnji dio priključnog vozila Krone koje je bilo vučeno od strane tegljača marke Mercedess Actros,

- na mjestu nezgode nalazile su se četiri prometne trake, dvije za smjer prema R. i dvije za vozila koja izlaze s autoceste na izlazu K.. Vozilo Mercedes i priključno vozilo Krone nalazilo se zaustavljeno u krajnjoj desnoj prometnoj traci,

- da prema tahografskom listiću, koje je izuzeto iz tegljača, skup vozila je bio zaustavljen najviše sedam minuta pred nastanak naleta vozila Citroen na stražnji skup vozila,

- brzina kretanja vozila Citroen u momentu naleta na stražnji dio skupa vozila iznosila je 113 km/h, a u momentu reagiranja kočenjem kombi vozilo Citroen kretalo se brzinom od 126 km/h,

- vozač vozila Citroen reagirao je kočenjem kada se nalazio na oko 56,1 m od mjesta naleta, a navedeni put je prešao za oko 1,6 sekunde,

- potreban zaustavni put za sigurno zaustavljanje kočenjem do stražnjeg dijela skupa vozila iznosi 157,5 m za brzinu kojom se kretalo vozilo Citroen (126 km(h), odnosno 104,4, m za brzinu od oko 100 km/h,

- vozilo Citroen bi se kočenjem zaustavio do mjesta naleta da je vozač reagirao na mjestu reagiranja krećući se maksimalnom brzinom od oko 69 km/h

- preglednost na kolniku iznosila je više od 500 m i vozač vozila Citroen bio je u tehničkoj mogućnosti uočiti skup vozila,

- da je vještak uzimajući u obzir iskaz samog tužitelja iz kojeg proizlazi da je uočio kamion na 400-500 m a da je na 200 m pokušao zaobići kamion ali nije uspio jer se na lijevoj prometnoj traci nalazilo vozilo s kojim se jedno vrijeme kretao paralelno , zaključio da je tužitelj uočio skup vozila u mirovanju ili neznatnom kretanju pa da je na 200m prije mjesta naleta reagirao kočenjem zaustavio bi se svakom brzinom do 144km/h,

- vještak zaključno navodi da je tužitelj bio u tehničkoj mogućnosti sa oko 200m prije mjesta naleta uočiti skup vozila, koji je mogao biti u mirovanju ili se kretati neznatnom brzinom, i uočivši da ne može izvršiti obilaženje lijevom prometnom trakom poduzeti radnju kočenja i izbjeći nalet na stražnji dio skupa vozila ,

- vještak navodi da je tužitelj imao mogućnost kočenjem ili usporavanjem izbjeći situaciju da se paralelno kreće s vozilom u lijevoj prometnoj traci, što bi mu omogućilo slobodnu lijevu prometnu traku i obilazak skupa vozila,

- vještak navodi da s obzirom da iz iskaza tužitelja kao i vozača teretnih vozila koji su bili zaustavljeni proizlazi da su se lijevom prometnom trakom kretala vozila ,takva prometna situacija im nije dopuštala siguran izlazak iz vozila i postavljanje trokuta na kolnik a tužitelju nije dopuštala obilaženje vozila,

- da je provedeno prometno vještačenje po drugom prometnom vještaku P. T. a kojeg je predložio tužitelj jer je u cijelosti prigovarao nalazu i mišljenju kao i usmenom očitovanju vještaka A. G. a novim prometnim vještačenjem je vještak P. T. utvrdio sljedeće:

- da je kombi vozilo prednjom stranom ravno otraga naletjelo na stražnju (više lijevu) stranu poluprikolice,

- da se mjesto naleta nalazilo se na desnoj (od dvije) prometnoj traci a/c za isključivanje s a/c na čvoru K.

- da se mjesto naleta nalazilo između stražnje strane poluprikolice i kombi vozila u konačnom položaju

- da u trenutku naleta kombi je bio intenzivno kočen, a kretao se brzinom od 60 km/h, u trenutku reakcije kočenjem, kretao se brzinom od 93 km/h

- da je skup vozila s predmetnom poluprikolicom bio zaustavljen na desnoj prometnoj traci,

- da tehničkim putem nije moguće na siguran način utvrditi kada je u odnosu na trenutak naleta skup vozila zaustavljen, te jesu li na njemu bila uključena sva četiri pokazivača smjera, te neovisno o tome jesu ili ne na skupu vozila bili uključeni pokazivači smjera, tužitelj je štetni događaj mogao izbjeći prikočivanjem vozila dok štetni događaj nije mogao izbjeći obilaženjem jer mu je lijeva traka bila zauzeta što u svom iskazu tužitelj potvrđuje a što je tehnički moguće,

- da svjedok V. bi štetni događaj izbjegao da je: uključio sva četiri pokazivača smjera, te na kolnik postavio reflektirajući sigurnosni trokut time da tehničkim putem nije moguće utvrditi jesu li na vozilu bila uključena sva četiri pokazivača smjera,

- da vozač V. (iskaz) trokut nije stigao postaviti jer mu je lijeva traka bila zauzeta (iskaz), pa bi otvaranjem vrata ugrozio druge sudionike u prometu a što je tehnički moguće.

13. Prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja te sveobuhvatnom analizom rezultata dokaznog postupka, pravilno zaključuje a što potvrđuju i jedan i drugi prometni vještak da u prometnoj situaciji u kojoj se nalazio tužitelj isti bi spriječio nalet na zaustavljeni skup vozila da je poduzeo radnju kočenja umjesto radnje zaobilaženja lijevom prometnom trakom, a s obzirom da su se u lijevoj prometnoj traci kretala druga vozila što potvrđuje sam tužitelj u svom iskazu ako i svjedoci a upravo iz tih razloga niti skup vozila koje su zaustavili vozači teretnih vozila (svjedok M. P. i P. V.) nisu mogli izaći iz svojih vozila niti postaviti na kolnik reflektirajući sigurnosni trokut.

14. Pravilno sud zaključuje da različita mišljenja prometnih vještaka o brzini kretanja tužitelja prije i u trenutku reakcije kočenjem nije odlučna za utvrđivanje relevantne činjenice u ovom postupku a to je da je tužitelj u svakom slučaju a što potvrđuje i sam u svom iskazu uočio kamion na 400-500 m udaljenosti a da je na 200 m udaljenosti poduzeo radnju kočenja mogao je na siguran način zaustaviti svoje vozilo i izbjeći nalet na stražnji skup vozila koji su bili zaustavljeni umjesto radnje zaobilaženja lijevom prometnom trakom jer je već tada mogao uočiti da tu radnju zaobilaženja lijevom prometnom trakom neće moći izvršiti na siguran način a s obzirom da su se u lijevoj prometnoj traci kretala druga vozila a što je onemogućavalo svjedoke M. P. i P. V. da izađu iz svojih vozila i na kolnik stave reflektirajući sigurnosni trokut pa su stoga žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

15. Upravo iz ovakve dinamike nastanka štetnog događaja kao i iz iskaza samog tužitelja jasno proizlazi da postoji njegova isključiva odgovornost za nastanak štetnog događaja.

16. Točno je da je ovdje vještak P. T. u svom nalazu i mišljenju naveo da je ovdje P.

V. mogao spriječit štetni događaj na način da je upalio sva četiri žmigavca navodeći da u ovom konkretnom slučaju tehničkim putem se nije moguće utvrditi jesu li na vozilu bila uključena sva četiri pokazivača smjera.

17. Prvostupanjski sud zaključuje da bi i u tim okolnostima tužitelj bio u većem stupnju odgovoran za štetni događaj s obzirom na naprijed navedene okolnosti dinamike nastanka štetnog događaja te sud zaključuje da bi mogli ovdje govoriti o doprinosu osiguranika tuženika u nastanku štetnog događaja pod uvjetom da se sa sigurnošću može utvrditi da vozač zaustavljenog vozila nije imao upaljena sva četiri pokazivača smjera.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ta činjenica je li vozač zaustavljenog vozila imao uključena sva četiri pokazivača smjera ili nije imao nije bilo moguće tehničkim putem utvrditi što potvrđuju vještaci a iz iskaza svjedoka P. V. proizlazi da je imao upaljena sva četiri pokazivača smjera dok iz iskaza svjedoka M. P. proizlazi da je taj svjedok imao upaljena sva četiri pokazivača smjera time da ne zna je li to imao i P.

V. pa je stoga prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu zaključiti će pravilom o teretu dokazivanja.

19. Međutim u prosudbi isključive odgovornosti ovdje tužitelja ovaj drugostupanjski sud ukazuje na sljedeća utvrđenja koja jasno proizlaze iz dokaznog postupka neovisno od okolnosti je li vozač zaustavljenog teretnog vozila imao upaljena sva četiri pokazivača smjera.

20. Naime žalbeni navodi tužitelja da je tužitelj poduzeo sve da izbjegne udar u prikolicu su neutemeljeni jer upravo iz dokaznog postupka jasno proizlazi da tužitelj nije (a mogao je) poduzeo sigurnu radnju da izbjegne sudar a što proizlazi i iz njegovog iskaza jer je, iako mu prometna situacija to nije dopuštala jer su se u lijevoj prometnoj traci kretala vozila, ipak odlučio na radnju zaobilaženja skupa vozila lijevom prometnom trakom, a ne kočenjem, jer je i na 200 m udaljenosti kada je počeo zaobilaziti skup vozila mogao kočenjem zastaviti nalet a što jasno potvrđuju vještaci u svojim nalazima i mišljenjima a pro tome je već na 400 do 500 metara uočio kamion osiguranika tuženika.

21. Prema tome isključivi je uzrok ove prometne nezgode postupanje tužitelja, a ne osiguranika tuženika, kako to pogrešno tumači tužitelj gubeći iz vida da je upravo dokaznim postupkom jasno utvrđena njegova odgovornost za nastanak ovog štetnog događaja a na što pravilno ukazuje tuženik u navodima odgovora na žalbu tužitelja.

22. Dakle ovdje se po mišljenju ovog suda radi upravo o isključivoj odgovornosti tužitelja kao vozača koji je udario u stražnju stranu zaustavljenog vozila iako je mogao pravovremenom reakcijom i to kočenjem izbjeći nalet pa tako i nastanak ovog štetnog događaja stoga po mišljenju ovog suda ovdje nije upitno da je tužitelj na dovoljnoj udaljenosti uočio teretno vozilo pa stoga niti pokazivači smjera ovdje nisu odlučni jer tužitelj je vidio teretno vozilo koje je učio na dovoljnoj udaljenosti da poduzme radnju kočenja, a koju je mogao poduzeti i na udaljenosti od 200 m, a ne radnju zaobilaženja lijevom prometnom trakom u kojoj su prometovala druga vozila, a posebno ako se uzme u obzir da se štetni događaj desio po danu ,sunčano vrijeme, stanje prometa normalno a što proizlazi iz Zapisnika o očevidu (list 12 spisa).

23. Žalbeni prigovor tužitelja da je ovdje tužitelj oslobođen prekršajne odgovornosti ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer u konkretnom slučaju parnični sud odlučuje o građanskopravnoj odgovornosti koja je puno šira od prekršaje odgovornosti.

24. Stoga iz naprijed navedenog jasno proizlazi da je tužitelj postupao protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) i to čl. 37., 51. st. 1., čl. 67. st. 1. a u vezi s čl. 109. st. 1. predmetnog zakona.

25. Prema tome u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11,78/15 ,29/18-,126/21,114/22 i 156/ 22-dalje ZOO-a) tužitelj je isključivo odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja pa stoga nema pravo potraživati naknadu štete od osiguranika tuženika a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

26. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

27. U pogledu oduke o troškovima parničnog postupka ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava a tužitelj ne navodeći konkretne razloge odluku o trošku osporava jer smatra da je njegov tužbeni zahtjev osnovan pa da mu stoga i pripada trošak parničnog postupka.

28. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

29. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 3. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević, v.r.