Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1962/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. K. pok. M. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u M., protiv tuženika D. T. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Lj. F., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-6/2019 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-6/2019 od 23. veljače 2024. pod točkom I. izreke i pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.658,81 eura sa zateznim kamatama.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana na ime naknade imovinske štete isplati tužitelju iznos od 2.375,46 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 521,13 eura, od 1. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 822,41 eura, od 1. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 806,29 eura, od 1. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 225,63 eura, od 1. siječnja 2013. do isplate, po kamatnoj stopi pobliže određenoj u izreci presude.

Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.658,81 eura, s pripadajućom zateznom kamatom od 23. veljače 2024., do isplate, u roku od 15 dana, dok se više zatraženi iznos od 317,27 eura, odbija kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je dosuđen trošak žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-dalje: ZPP). Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u skladu sa navodima žalbe, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da je zbog nemogućnosti pristupanja na svoj voćnjak, sada oznake k.č. 467 k.o. M.-O.-L. (nakon što je stupila na snagu novoformirana zemljišna knjiga), njemu nastala šteta zbog nemogućnosti obrađivanja voćnjaka, a s osnova štete neamortizirane vrijednosti mandarina kao osnovnog sredstva, gubitka uroda za trogodišnje razdoblje i replantažiranja nasada.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi. Nadalje, nije utvrđeno da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je propisano odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav). O spornoj pravnoj situaciji odlučivao je sud unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom, postupak je proveden u skladu s mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama, a prvostupanjski sud je na jasan i prihvatljiv način obrazložio svoja pravna stajališta i obrazloženje iste ima sadržaj propisan odredbom čl. 338. st. 4. ZPP. Stoga pobijana presuda nije arbitrarna, a niti je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava.

7. Nadalje, budući da se, kada se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir vrijednost glavnog zahtjeva (čl. 35. st. 1. ZPP), kako je to prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka i postupio, žalbeni navodi tuženika kojima prigovara odluci o troškovima iz navedenih razloga nisu od značaja za odlučivanje.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga iscrpni žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje da je u konkretnom slučaju bilo potrebno provesti osiguranje dokaza nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja i zaključke:

-da je donesena međupresuda posl. br. Pn-6/2019 od 17. lipnja 2022., koja je potvrđena od strane Županijskog suda u Zgrebu posl.br. GŽ-2434/2022 od 27. rujna 2022., kojom je prihvaćena osnova tužbenog zahtjeva, tj. da je osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku da mu isti isplati novčanu naknadu imovinske štete zbog nemogućnosti obrađivanja voćnjaka na k.č. 467 k.o. M.-O.-L., s osnova štete neamortizirane vrijednosti mandarina kao osnovnog sredstva, gubitka uroda za trogodišnje razdoblje i replantažiranju nasada,

-da je iz uviđaja na licu mjesta od 19. rujna 2013. razvidno da je tada sud konstatirao da su kanali sa svih strana nekretnine obrasli u trstiku (isto vidljivo i iz priloženih fotografija iz toga razdoblja, list 42 do 46 spisa), dok je prijelaz sa nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja osiguran drvenim prijelazom iz čega proizlazi da je tužitelj na svoju nekretninu dolazio baš tim putem,

-da iz privatne tada procjene stalnog sudskog vještaka N. O. (list 20 spisa) proizlazi da su sva stabla mandarina tužitelja (njih 45) na dan 11. studenog 2012. bila obrasla u korov i u stanju degradacije i propadanja,

-da iz iskaza svjedoka N. O. i to na licu mjesta na očevidu 6. veljače 2023. proizlazi da se radi baš o istom voćnjaku za koji je napravio privatno procjenu (list 20-21 spisa),

-da iz iskaza svjedoka M. K. (list 52 spisa) proizlazi da je predmetni voćnjak tužitelja do zabrane prolaska bio dobar, a nakon toga zapušten, te da su mandarine rađale i nakon zabrane, ali da ih nitko nije brao, te da je voćnjake u to vrijeme (2010.godina- 2012.godina) trebalo zbog suše održavati, a da je on svoje mandarine prodavao za od 3 do 4 kune,

-da iz iskaza svjedoka J. K. (list 53 spisa) proizlazi da je on 2008. i 2009. godine brao mandarine kod tužitelja iz čega proizlazi da su se do zabrane tuženika iste obrađivale i rađale, kao i da bi do istih dolazili preko zemlje tuženika, da su nakon zabrane mandarine zarasle u draču i nisu brane, da je tuženik svoje ubrane mandarine vozio na otkup i da bi znalo biti oko 100 kg po stablu,

- da iz iskaza svjedoka N. B. (list 53 do 54 spisa), proizlazi da isti također tvrdi da su mandarine tužitelja do zabrane uredno obrađivane, a nakon zabrane prolaska od strane tuženika, da se nisu obrađivale, a da predmetna sorta Soegon daje urod već nakon 5-6 godina, a da on na svojim istim mandarinama na istom području ubere oko 100-120 kg ploda,

-da iz iskaza svjedoka V. K. (list 54 spisa) proizlazi da ista tvrdi da je na voćnjaku tužitelja do zabrane prolaza brano oko 5.500 kg mandarina i da su se iste prodavale nešto na otkupu, a nešto na tržnici po cijeni 3 do 3,5 kn po kilogramu, a da nakon zabrane nije brano,

-da iz iskaza svjedoka B. D. (list 56 spisa) proizlazi da je isti vidio da 2010. godine mandarine tužitelja nisu obrane i da mu je tužitelj odgovorio da mu tuženik brani prolaz, te da mu je zemlja bila zapuštena negdje 2-3 godine u tome razdoblju,

-da iz iskaza svjedoka R. J., J. T., I. B. (list 54 do 56 spisa) ne proizlazi da tužitelj nije imao namjeru obrađivati svoj voćnjak u spornom razdoblju,

-da je iz provedenih dokaza razvidno da je u razdoblju prije no što je tuženik onemogućio prolazak tužitelju, isti bio uredno obrađivao i brao svoje mandarine, a na očevidu na licu mjesta na dan 19. rujna 2013. (list 32 do 34 spisa) i to na inzistiranje tuženika se zapisnički utvrđuje da su tužiteljeve mandarine odnosno nasad prosječene razvijenosti, da je trava niska bez vidljivih zapuštanja u zadnje vrijeme, kao i to da je tužitelj izjavio da je nasad mandarina obnovio nakon što je tuženik prodao svoju nekretninu preko koje mu je branio prolaz pa mu je novi vlasnik početkom 2013. dopustio nastavak obrađivanja,

-da tužiteljeve mandarine nisu obrađivanje jedino u razdoblju za koje tužitelj i potražuje štetu tj. od zabrane prolaza (onemogućavanja) od sredine 2010. godine do prodaje zemlje trećoj osobi, početka 2013. godine,

-da je tužitelj prijavio policiji tuženika za prijetnju,

-da je tužitelj pravomoćno ishodio utvrđujuću presudu još 2012. godine tj. deklaratorne naravi, da isti ima pravo prolaza (uključujući i ovlast služiti se motokultivatorom i kolicima) tada tuženikovom nekretninom,

-da je tuženik tužitelju u štetnom razdoblju 2010.-2013. godine, neopravdano onemogućio pristup svome voćnjaku, kako sadnjom mandarina čije krošnje stvarno onemogućavaju prolazak tako i zabranom prijetnjom,

-da je tužitelj do te zabrane svoj voćnjak obrađivao, i to baš koristeći prolaz nekretninom tuženika u dijelu kako je i opisano u presudi priloženog spisa P-376/10 ,

- da je zbog nemogućnosti obrađivanja voćnjaka, tuženik umanjio imovinu tužitelja i to po osnovi neamortizirane vrijednosti mandarina kao osnovnog sredstva, gubitka uroda za trogodišnje razdoblje i replantažiranje nasada,

-da je provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za poljoprivredu i vještačenje nekretnina u poljoprivredi, mr. D. G. (list 161 do 182 spisa), i da je nakon prigovora tužitelja i tuženika, a nakon usmenog saslušanja vještaka (list spisa 207 do 208 spisa) i dopune nalaza i mišljenja (list 214 do 223 spisa) vještakinja utvrdila; da visina štete zbog gubitka uroda za trogodišnje razdoblje iznosi 2.149,83 eura, da je potrebno 225,63 eura da se nasadi mandarina 1. prosinca 2012. vrate u stanje nakon trogodišnjeg neodržavanja i da šteta s osnova štete neamortizirane vrijednosti mandarina kao osnovnog sredstva iznosi 65,69 eura,

- da je tužitelj podneskom od 27. studenoga 2023. (list 214 do 223 spisa) prihvatio dopunjeni nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, te svoj tužbeni zahtjev precizirao prema utvrđenoj imovinskoj šteti vještakinje i to za visinu štete zbog uroda za trogodišnje razdoblje u iznosu od 2.149,83 eura, te za iznos od 225,63 eura da se nasadi mandarina 1. prosinca 2012. vrate u stanje nakon trogodišnjeg neodržavanja,

-da je prvostupanjski sud utvrdio uzročno posljedičnu vezu štetne radnje tuženika i štete tužitelja, broja stabala mandarina, starost, sortu, kao i dobro odnosno prosječno stanje održavanog nasada voćnjaka do trenutku nastanka štete, te nakon replantažirtanja (tj. nakon što je tužitelju omogućen pristup na svoj voćnjak početkom 2013. godine),

-da su neosnovani navodi tuženika da se s odmakom vremena ne može utvrditi visina štete, jer je iz iskaza svjedoka bilo razvidno da su se mandarine do zabrane prolaska obrađivale, dakle stabla su rađala mandarine, pa se šteta može procijeniti i po redovitom slijedu stvari sukladno čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO), koji propisuje da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem,

-da su prigovori tuženika da je tužitelj trebao osigurati dokaz po shvaćanju prvostupanjskog suda nelogični i promašeni, jer tužitelj nije mogao obrađivati svoje nasade mandarina, pa nije mogao niti očekivati pretjerani urod i kvalitetu istog, pa ostaje nejasno na koji bi način osigurao dokaz u tom pravcu i koji bi urod osigurao nakon neobrađivanja zemljišta,

-da je, što se tiče uroda mandarina, jedino bilo moguće utvrditi štetu prema redovitom tijeku stvari,

-da troškove proizvodnje od 10 % kojim je umanjena zarada, tj. dobitak, nitko od stranaka nije osporavao pa je prvostupanjski sud isto utvrdio kao istinito i pravedno,

-da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je uvjerljiv i objektivan, dan savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke, te u granicama naloga-zadatka suda,

-da su sve primjedbe tuženika u potpunosti otklonjene nepristranim, stručnim i vrlo detaljnim vještvom i usmenim očitovanjem vještaka na ročištu od dana 13. srpnja 2023. i 24. siječnja 2024., kao i u pisanoj dopuni vještva od 20. rujna 2023., a na koji dio vještva upravo tuženik i nije imao posebnih zamjerki,

-da iako sud nema stručnog znanja potrebnog za razjašnjenje određenih okolnosti dane situacije, prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer smatra da izneseni stavovi mogu odoljeti kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i iskustva, osim toga, u mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka, niti se (unatoč kritičkoj analizi tuženika) pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja, pa je odbio prijedlog tuženika da se izvede novo vještačenje,

-da je u odnosu na dospijeće štete zbog nebranja mandarina dokazano (nitko na te zaključke vještaka nije prigovarao) da je predmetna sorta mandarina Sojegon koja se bere kroz mjesece 9.-12. u godini, pa se zasigurno očekivala naplata, tj. dospijeće moglo očekivati 1. siječnja za prethodnu godinu,

-da je u odnosu na dospijeće replantažiranja razvidno da je šteta na terenu još 2013. bila reparirana, što je konstatirano i na zapisnik od 19. rujna 2013. (list 30 do 34 spisa) gdje je utvrđeno da je tužiteljev nasad mandarina prosječne razvijenosti i da se ne mogu zamijetiti tragovi neodržavanja, a tužitelj je tužbu pokrenuo 30. studenog 2012., pa sud smatra da ima pravo na utvrđene troškove replantažiranja i to sa kamatama od 1. siječnja 2013. do isplate.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, a kako je tužitelj podneskom od 27. studenog 2023. svoj tužbeni zahtjev precizirao prema utvrđenoj imovinskoj šteti od imenovane vještakinje, i to za visinu štete zbog uroda za trogodišnje razdoblje u ukupnom iznosu od 2.149,83 eura, te iznosu od 225,63 eura za replantažiranje, te se prema tako uređenom tužbenom zahtjevu tuženik upustio u raspravljanje, pozivom na odredbe čl. 8., 1045., 1046., 1085. st. 1. i 1089. st. 1. ZOO odlučio je kao u izreci presude pod točkom I.

11. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

12. Žalbeni navodi tuženika svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

13. Na žalbene navode tuženika kojima osporava visinu utvrđenu provedenim vještačenjem kao i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka, valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prvostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Okolnosti na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, a koje se svode na njegovu ocjenu vještačkog nalaza i mišljenja, nisu od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještakinje, kao i njezina iscrpna dopunska očitovanja u kojima je dodatno i iscrpno obrazložila svoj nalaz i otklonila prigovore tuženika o nepostojanju, podredno prigovoru visine nastale štete te je utvrdila postojanje i visinu nastale štete zbog gubitka uroda za trogodišnje razdoblje, da se nasadi mandarina 1. prosinca 2012. vrate u stanje nakon trogodišnjeg neodržavanja i s osnova štete neamortizirane vrijednosti mandarina kao osnovnog sredstva, pravilno primijenio odredbu čl. 260. ZPP. Točno je da nalazi i mišljenja vještaka pribavljeni od strane stranaka izvan sudskog postupka nemaju dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza, ali oni su privatne isprave koje također predstavljaju valjana dokazna sredstva pa ih sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, a kako je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju upravo tako i postupio, suprotni žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 8., 1045., 1046., 1085. st. 1. i 1089. st. 1 ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.375,46 eura te dosudio i pripadajuće zatezne kamate, a za koju odluku je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud. 15. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tuženici određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak, a primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava kod odluke o troškovima.

16. Stoga je slijedom svega navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

17. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 3. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.