REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2979/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić d.o.o., Zaprešić, Pavla Lončara 2, OIB 29113541841, kojeg zastupa punomoćnik Inoslav Korinčić, odvjetnik u Zaprešiću, Mihovila Krušlina 14, protiv tuženika Zagorski vodovod d.o.o., Zabok, Ulica Šandora Gjalskog 1, OIB 61979475705, kojeg zastupa punomoćnica Ivona Vlahović, odvjetnica u Kovačević, Prpić, Simeunović odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, radi utvrđenja cijene vode, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/16-45 od 6. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/16-45 od 6. lipnja 2024. u točkama I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će prvostupanjski sud u svojoj konačnoj odluci.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.317,04 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/16-45 od 6. lipnja 2024. odlučeno je:

„I. Određuje se cijena isporuke vode namijenjene ljudskoj potrošnji na mjernom mjestu Luka II., ugovorene između tuženika kao isporučitelja vode i tužitelja kao primatelja isporuke vode, počevši od 12. lipnja 2015., u iznosu od 2,17 kn/0,29 EUR/m3 uvećano za porez na dodanu vrijednost.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtijeva umanjenje cijene isporuke vode namijenjene ljudskoj potrošnji na mjernom mjestu Luka II., ugovorene između tuženika kao isporučitelja vode i tužitelja kao primatelja isporuke vode, u daljnjem iznosu od 0,91 kn/0,12 EUR/m3, kao neosnovan.

III. Određuje se da će svaka stranka snositi svoje troškove predmetnog parničnog postupka.“

2. Protiv presude u dijelu kojim nije uspio žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava tužiteljeve žalbene navode kao neosnovane predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži naknadu odgovora na žalbu u iznosu od 1.317,04 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet postupka je utvrđenje cijene vode namijenjene ljudskoj potrošnji koju na temelju Ugovora o isporuci vode od 12. lipnja 2015. tuženik isporučuje tužitelju na mjernom mjestu Luka II., za razdoblje od 12. lipnja 2015. pa u buduće. Tužitelj tvrdi da je cijena vode od 3,20kn/m3 uvećana za PDV, koju po tom Ugovoru plaća, previsoka i u ovom postupku traži da su utvrdi cijena vode prema parametrima propisanim Zakonom o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18; dalje: ZOV/09).

7. Na temelju odredbi Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 66/19, 84/21 i 47/23) koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019., više ne postoji mogućnost zahtijevati od suda izmjenu ugovorne cijena za isporuku vode za koju se smatra da ne odgovara propisanim uvjetima iz članka 43. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama, jer na tu cijenu prema navedenom Zakonu prethodnu suglasnost daje Vijeće za vodne usluge. Međutim, kako je predmetni postupak pokrenut za vrijeme važenja Zakona o vodama/09 prema kojemu je postojala mogućnost da cijenu vode utvrdi sud te kako je tužbenim zahtjevom obuhvaćeno razdoblje od 12. lipnja 2015. pa ubuduće, to je prvostupanjski sud u ovom postupku odluku donio na temelju Zakona o vodama/09, koja tako utvrđena cijena neće obvezivati parnične stranke unedogled, već do postupanja parničnih stranaka sukladno odredbi članku 105. Zakona o vodnim uslugama.

8. Prvostupanjski sud je odredio vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja na okolnost utvrđenja cijene vode za ljudsku potrošnju na mjerom mjestu Luka II sukladno odredbi članka 208. Zakona o vodama/09 (list 113. spisa).

9. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. prvostupanjski sud je utvrdio da se trošak provoda vode kroz građevine za javnu vodoopskrbu izračunava iz troškova izgradnje, održavanja i upravljanja svim cijevima određenog vodoopskrbnog područja, a koji ne mogu biti jednaki na svim dijelovima vodoopskrbnog područja (što je posljedica starosti određenih cijevi, investiranja u izgradnju i obnovu istih i sl.), to se kao jedino pravično rješenje za obračun razumnog troška provoda vode nameće utvrđenje prosječnog troška održavanja cjelokupne vodoopskrbne mreže i izražavanje istog po m3 isporučene vode, u protivnom bi određeni kupci na veleprodajnoj razini plaćali znatno veću cijenu provoda vode od primjerice kupca koji kupuje vodu na dijelu cjevovoda koji je obnovljen, amortiziran i ne zahtijeva učestale intervencije. Tuženik je proizvođač vode na više crpilišta te ima tehničku mogućnost isporučivati vodu tužitelju na mjernom mjestu Luka II iz svih tih crpilišta. Tuženikov trošak proizvodnje vode po m3 vode mora obuhvatiti sve troškove koje je tuženik imao pri proizvodnji vode u svom cijelom distributivnom sustavu, uzimajući u obzir i troškove nabave vode od tužitelja na mjernom mjestu Veliki Vrh. Primjenom tih kriterija i metodologije prikazane u nalazu i mišljenju financijskog vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da bi cijena vode po kojoj je tuženik u 2015. (i kasnije) bio dužan isporučivati vodu drugim javnim isporučiteljima pa tako i tužitelju na mjernom mjestu Luka II., u skladu s odredbom članka 208. Zakona o vodama/09, trebala iznositi 1,55 kn (trošak proizvodnje) uvećano za 0,62 kn/m3 (trošak provoda vode javnim isporučiteljima), dakle, ukupno 2,17 kn/m3 odnosno 0,29 EUR/m3.

10. Tužitelj je tražio utvrđenje cijene vode na mjernom mjestu Luka II. u iznosu od 1,26 kn/m3 umjesto ugovorenih 3,20 kn/m3, odnosno umanjenje ugovorene cijene vode za 1,94 kn/0,26 EUR, a kako je u ovom postupku utvrđeno da bi ugovorena cijena vode trebala iznositi 2,17 kn/m3 ili 0,29 EUR/m3, to je tužitelj dokazao osnovanost umanjenja cijene za 1,03 kn/0,14 EUR (3,20 kn – 2,17 kn), a nije dokazao osnovanost umanjenja cijene preko 1,03 kn/0,14 EUR do zahtijevanih 1,94 kn/0,26 EUR, u daljnjem iznosu od 0,91 kn/0,12 EUR. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio na način da je utvrdio cijenu isporuke vode namijenjene ljudskoj potrošnji na mjernom mjestu Luka II. u iznosu od 2,17 kn/0,29 EUR/m3, a djelomično je odbio u dijelu u kojem se zahtijeva umanjenje cijene vode na navedenom mjernom mjestu u daljnjem iznosu od 0,91 kn/0,12 EUR/m3.

11. Iz Ugovora o isporuci vode namijenjenoj ljudskoj potrošnji na mjernom mjestu Luka II. od 12. lipnja 2015. proizlazi da su ga sklopili Zagorski vodovod d.o.o. (ovdje tuženik) i Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić d.o.o. (ovdje tužitelj) prema kojem ugovorne strane kao javni isporučitelji vodnih usluga reguliraju obveze kod međusobne isporuke vode namijenjene ljudskoj potrošnji. Prema tom Ugovoru jedinična cijena za navedeno mjerno mjesto iznosi 3,20 kn/m3 uvećana za PDV određena po tuženiku na temelju važećeg cjenika (članak 7. Ugovora, list 8. spisa).

12. Iz Privremenog rješenja Republike Hrvatske, Vijeća za vodne usluge Klasa: UP/I-3225-11/18-03/04, Urbroj: 346-99/0336-18-1 od 5. travnja 2018. proizlazi da je tim rješenjem određena cijena isporuke vode koju Zagorski vodovod d.o.o. isporučuje Vodoopskrbi i odvodnji Zaprešić d.o.o. na mjernom mjestu Luka II u visini od 1,29 kn/m3 što se mora uvećati za porez na dodanu vrijednost. Predmetno rješenje je doneseno u skladu s odredbom članka 208. stavka 3. Zakona o vodama/09 (list 94. spisa).

13. Prvostupanjski sud je kao sporno pitanje naznačio slijedeće: je li u situaciji kada je tuženik u mogućnosti opskrbljivati tužitelja na mjernom mjestu Luka II. isključivo s vodom koju je prethodno od njega preuzeo na mjernom mjestu Veliki Vrh, tuženik ima pravo u cijenu isporučene vode tužitelju na mjernom mjestu Luka II. uračunati i trošak proizvodnje vode na ostalim vodo-crpilištima odnosno da li se u prosječni trošak proizvodnje vode koji se uračunava u cijenu vode uzimaju u obzir i troškovi proizvodnje na ostalim crpilištima te da li se u prosječni trošak provoda vode kroz cjevovod uračunavaju troškovi provoda vode kroz cijelu cjevovodnu mrežu tuženika ili samo troškovi provoda vode kroz dio gravitacijskog cjevovoda od mjernog mjesta Veliki Vrh do mjernog mjesta Luka II. koji iznosi oko 7,5 km.

14. Odredom članka 208. stavka 1. Zakona o vodama/09 isporučitelj vodne usluge koji isporučuje vodu za ljudsku potrošnju drugom isporučitelju vodne usluge ne može odrediti cijenu vode u iznosu većem od troška proizvodnje vode ili nabave vode od trećeg isporučitelja, koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevine za javnu vodoopskrbu.

15. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelj i tuženik financirali izgradnju vodovodnih uređaja na crpilištu Šibice iz kojeg tužitelj zahvaća vodu koju dijelom predaje tuženiku na mjernom mjestu Veliki Vrh, da bi potom tuženik tu istu vodu (a moguće i drugu) isporučivao između ostalog tužitelju na mjernom mjestu Luka II.

16. Prvostupanjski sud je zaključio da se kao jedino pravično rješenje za obračun razumnog troška provoda vode nameće utvrđenje prosječnog troška održavanja cjelokupne vodoopskrbne mreže i izražavanje istog po m3 isporučene vode, u protivnom da bi određeni kupci na veleprodajnoj razini plaćali znatno veću cijenu provoda vode od primjerice kupca koji kupuje vodu na dijelu cjevovoda koji je obnovljen, amortiziran i ne zahtijeva učestale intervencije. Međutim ovaj zaključak prvostupanjskog suda nije moguće ispitati jer odredba članka 208. stavka 1. Zakona o vodama/09 govori o razumnom trošku provoda vode. Naime, odredba članka 208. stavka 1. Zakona o vodama/09 određuje da se cijena nabave vode od trećeg isporučitelja odnosno proizvodnja vode može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevine za javnu vodoopskrbu, a na što osnovano upire i tužitelj svojim žalbenim navodima i osporava metodu obračuna razumnog troška provoda vode koji je izjednačen s prosječnim troškom provoda kroz cijelu vodoopskrbnu mrežu tuženika. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi odlučne činjenice ovaj sud nalazi da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredbi iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

17. Valjalo je stoga na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a, točka II. izreke. Ovaj sud nalazi da trošak odgovora na žalbu, čiju naknadu zahtjeva tuženik, nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe iz članka 155. stavka 1. ZPP-a stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uzeti u obzir navedeno u ovoj odluci i prema odredbi članka 208. stavka 1. Zakona o vodama/09 utvrditi cijenu vode na način da će jasno obrazložiti troškove proizvodnje vode odnosno nabave vode uvećan za razumni trošak provoda vode kroz građevine za javnu vodoopskrbu koje stavke će utvrditi prema odredbi članka 208. stavka 1. Zakona o vodama /09 i sukladno tome donijeti novu odluku.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-3086c-b66f7

Kontrolni broj: 0179b-0edfc-2862d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.