REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2617/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB 18683136487, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Trg Josipa Jelačića 6, protiv tuženika V.D.M. Promet d.o.o. Zagreb, Zagorska 22, OIB 77440333831, kojeg zastupa punomoćnik Mate Matić, odvjetnik u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3285/09 od 27. travnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3285/09 od 27. travnja 2012. u točkama I. i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužiteljici da u roku osam dana tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 31.980,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3285/09 od 27. travnja 2012. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužiteljici da u roku osam dana tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 11.070,00 kn i sudi:

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 11.070,00 kn kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici u roku osam dana naknaditi tuženiku trošak postupka u povodu revizije u iznosu od 1.233,28 EUR.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sudskih pristojbi na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3285/09 od 27. travnja 2012. u točki I. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom na isplatu iznosa od 446.157,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 43.050,00 kn.

2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode kao neosnovane. U bitnome navodi da tuženik nije niti mogao ishoditi odobrenje za eksploatacijsko polje, jer je sukladno članku 18. Pravilnika o eksploataciji mineralnih sirovina i traženoj dokumentaciji, odobrenje mogao pribaviti isključivo investitor. Slijedom navedenog, predlaže se žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Protivno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjska presuda u svom obrazloženju sadrži razloge o svim odlučim činjenicama i nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se posebno poziva žaliteljica. Odlučujući o glavnoj stvari prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev na isplatu iznosa od 446.157,00 kn za kojeg tvrdi da je tuženik stekao bez osnove jer je izvodio građevinske radove iskopa za društvo Nivogradnju d.o.o. (naručitelja) na izgradnji stambenog objekta na lokaciji Lhotkine ulice i Jarunske ulice u Prečkom i iskopao 14.871,90 m3 mineralne sirovine građevinskog šljunka i pijesak, koja mineralna sirovina nije upotrijebljena za izgradnju na lokaciji za koju je izdana građevinska dozvola, već je tuženik tako iskopanu mineralnu sirovinu, prodao, kao svoju, trećem i na taj način protupravno stekao korist.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev prihvaćajući prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer tuženik mineralnu sirovinu nije stekao bez osnove već na temelju valjanog pravnog posla i to Ugovora br. 9/ZR-08 sklopljenog s investitorom Nivogradnja d.o.o. koji je predmetnu sirovinu stavio u promet i tom sirovinom (djelomično) platio izvođenje radova tuženiku i na taj način je Nivogradnja d.o.o. (investitor) stekao predmetnu sirovinu bez osnove, a ne tuženik.

9. Odlučujući o žalbi tužiteljice ovaj sud je presudom poslovni broj Pž-180/2013-2 od 4. svibnja 2016. preinačio prvostupanjsku presudu na način da je tuženiku naloženo platiti predmetni iznos sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-454/2022-2 od 27. ožujka 2024. prihvatio reviziju tuženika i ukinuo presudu poslovni broj Pž-180/2013-2 od 4. svibnja 2016.

10. Prema odredbi članka 1. stavka 2. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj: 27/91, 26/93, 92/94, 35/95, 114/01 i 100/04) rudno blago je vlasništvo Republike Hrvatske. Prema članku 3. točki 7. Zakona o rudarstvu mineralne sirovine- građevinski pijesak i šljunak su rudno blago. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o rudarstvu eksploatacijom mineralnih sirovina, prema tom Zakonu, smatra se vađenje iz ležišta i oplemenjivanje mineralnih sirovina. Oplemenjivanjem, prema tom Zakonu, smatra se odabiranje, sortiranje, drobljenje, mljevenje i sušenje mineralne tvari, odvajanje korisnog minerala od prateće jalovine te odvajanje pojedinih mineralnih komponenti, kao i odstranjivanje nečistoća i vode iz nafte i prirodnog plina kad su navedene radnje u tehnološkoj vezi s istraživanjem i eksploatacijom (stavak 7.).

11. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o rudarstvu pravo na istraživanje ili eksploataciju mineralnih sirovina na određenom području trgovačko društvo i obrtnik ostvaruju na osnovi odobrenja ili rudarske koncesije tijela državne uprave nadležnog za poslove rudarstva.

12. Prema odredbi članka 30. Zakona o rudarstvu za eksploataciju mineralnih sirovina potrebna su odobrenja i to: 1. rješenje kojim se odobrava eksploataciono polje, 2. odobrenje za izvođenje rudarskih radova, 3. građevinska dozvola za građenje rudarskih objekata i postrojenja i 4. dozvola za upotrebu rudarskih objekata i postrojenja (stavak 1.). Koncesijom za eksploataciju mineralnih sirovina stječe se pravo izvođenja rudarskih radova u cilju gospodarskog korištenja mineralnih sirovina (stavak 3.).

13. U ovoj pravnoj stvari tuženik nije imao potrebna odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina, već je kao izvoditelj radova na temelju Ugovora br. 9/ZR-08 o izvođenju zemljanih radova od 27. veljače 2008. (list 28. -30. spisa) za naručitelja Nivogradnja d.o.o. kao vlasnika zemljišta i investitora, kojem je izdana građevinska dozvola, vršio iskop i odvoz mineralne sirovine s gradilišta. Dakle, tuženik nije vršio eksploataciju mineralnih sirovina, u smislu članka 7. stavka 1. Zakona o rudarstvu, u svoje ime i za svoj račun i ne može se smatrati osobom koja vrši eksploataciju. Stoga u situaciji kad je društvo Nivogradnja d.o.o. kao naručitelj radova tuženiku kao izvođaču radova, mineralnim sirovinama, platio izvođenje radova nije tuženik taj koji je mineralnu sirovinu stavio u promet već društvo Nivogradnja d.o.o., slijedom navedenog ovaj sud stoga nalazi da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Tome je za dodati da je u konkretnom slučaju tuženik pristao da mu društvo Nivogradnja d.o.o. svoju obvezu umjesto novcem ispuni iskopanim šljunkom i pijeskom, a što znači da je došlo do zamjene ispunjenja u smislu odredbe članka 167. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO). Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka donio pozivom na odredbe iz članka 154. ZPP-a, članka 155. stavaka 1. i 2. ZPP-a u svezi s člankom 164. stavkom 1. ZPP-a i odredio tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 43.050,00 kn. Prema obrazloženju proizlazi da je prvostupanjski sud priznao trošak odgovora na tužbu i tri podneska od 4. veljače 2010., 4. srpnja 2010. i 15. prosinca 2011, svaki po 5.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09; dalje: Tarife) i PDV od 23% te trošak zastupanja na ročištima održanim 5. listopada 2011, 10. studenog 2011., 13. prosinca 2011. i 17. travnja 2012. svaki po 5.000,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarife) uvećano za PDV od 23% i 25% što bi ukupno iznosilo 49.300,00 kn. Prvostupanjski sud je odlučio o troškovima postupka prema troškovniku koji je tuženik odredio u podnesku od 15. studenog 2011. u iznosu od 43.050,00 kn (list 78. spisa) i koji ne sadrži tuženikov zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu 17. travnja 2012. Tuženik je zatražio naknadu troška zastupanja i za ročište održano 17. travnja 2012. u iznosu od 5.000,00 kn i PDV na tom ročištu (list 96. spisa) o kojem zahtjevu za naknadu troška zastupanja prvostupanjski sud nije odlučio, a tuženik nije zatražio dopunu odluke o trošku za taj iznos pa ovaj sud nalazi da je tuženik od zahtjeva za naknadu tog troška odustao. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud odlučujući o naknadi troška za sastav podnesaka pogrešno primijenio Tarifu jer je po stavu ovog suda o naknadi troškova postupka za sastav podnesaka od 4. srpnja 2010. i 15. prosinca 2011. trebao odlučiti prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 500,00 kn svaki. Slijedom toga tuženik bi imao pravo na naknadu troška zastupanja na tri ročišta i to 5. listopada 2011., 10. studenog 2011. i 13. prosinca 2011. svaki po 5.000,00 kn i PDV, te za sastav odgovora na tužbu i podnesak od 4. veljače 2010. po Tbr. 8. t. 1. Tarife svaki po 5.000,00 kn i PDV, te za sastav podnesaka od 4. srpnja 2010. i 15. prosinca 2011. po Tbr. 8. t. 3. svaki po 500,00 kn i PDV što ukupno iznosi 31.980,00 kn. Tuženik je zatražio naknadu troška nastalih u povodu revizije koji je zatražio u iznosu od 9.3750,00 kn kao i naknadu sudskih pristojbi za reviziju. Ovaj sud nalazi da tuženik ima pravo na naknadu troška za sastav revizije i PDV prema Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u zatraženom iznosu.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke, na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki III. izreke. Trošak sudskih pristojbi na reviziju nije određeno postavljen u smislu odredbe iz članka 164. stavaka 1. i 2. ZPP-a stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke.

Zagreb, 3. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-3086b-df6fd

Kontrolni broj: 0958c-0fee7-006fb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.