Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-530/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja S. K., OIB: ..., iz K., zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku u I.-G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V. G., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-95/2020-20 od 5. ožujka 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja usvaja se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-95/2020-20 od 5. ožujka 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 13 Ovr-242/2019, u kojem predmetu je ovrhovoditelj Općinsko državno odvjetništvo u V. G., Građansko-upravni odjel, a ovršenik S. K. iz K., OIB ... , a koja ovrha je određena na temelju predmeta Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 13 Ovr-242/2019 dana 29. 10. 2019. godine.
Nalaže se tuženiku Općinsko državno odvjetništvo u V. G., Građansko-upravni odjel, da tužitelju S. K. iz K., OIB ... naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na navedeni iznos teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.”
II Nalaže se tužitelju S. K. da u roku od 15 dana tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, naknadi parnični trošak u iznosu od 800,00 €.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 18. ožujka 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je osnovana.
5. U svojoj žalbi tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno presuda je nerazumljiva i proturječi razlozima presude, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Isto tako, da je počinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer je tužitelju onemogućeno raspravljanje obzirom da nije prihvaćen niti jedan dokaz kojeg je tužitelj predlagao, pa mu je onemogućeno i pravo na pristup sudu.
5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer za svoju odluku nije dao jasne razloge te istu nije moguće ispitati. Bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, koju sud čini ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, nije učinjena na način što je prvostupanjski sud odbio provesti dokaze koje je predložio tužitelj. Pravo je prvostupanjskog suda da odluči o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica sukladno članku 220. stavak 2. ZPP-a, pa ne provođenjem dokaza koji su bitni za donošenje pravilne i zakonite odluke mogu samo dovesti do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.2. Nisu učinjene druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio;
- da je Općinski sud u Velikoj Gorici povodom prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u V. G. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-242/2019-4 od 29. listopada 2019. kojim je odredio ovrhu pljenidbom potraživanja na svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika radi naplate novčanog iznosa od 77.708,00 kuna, kao i troškova ovršnog postupka te zakonske zatezne kamate, a na temelju ovršne isprave – presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1631/11 od 21. srpnja 2011.,
- da je protiv tog rješenja o ovrsi tužitelj kao ovršenik podnio žalbu te je zaključkom istog suda broj Ovr-242/2019-7 od 17. veljače 2020. isti upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ),
- da je uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1631/11 od 21. srpnja 2011., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž- 1852/11-2 od 20. ožujka 2012., utvrđeno da je tužitelj kao okrivljenik oglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine – utajom, opisano u članku 220. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci uz primjenu uvjetne osude,
- da mu je na temelju članka 82. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01. i 105/04.) oduzeta imovinska korist pribavljena počinjenjem kaznenog djela u iznosu od 77.708,00 kuna,
- da je kazneno djelo učinjeno na način da je ovdje tužitelj kao vlasnik obrta s trgovačkim društvom H.-L. S. d.o.o. zaključio ugovor o operativnom leasingu za predmet leasinga priključno vozilo – cisternu marke „Schwarzmuller“ tip TS 3/E, broj šasije ..., reg. oznake ..., a kada je taj ugovor raskinut, isto vozilo nije vratio vlasniku iako je to bio dužan učiniti, već je vozilo nepripadno zadržao za sebe oštetivši H.-L. S. d.o.o. za iznos od 77.708,00 kuna.
6.1. Osnovna tvrdnja tužitelja je da je pravo Republike Hrvatske da naplati imovinsku korist koja je suđena navedenom kaznenom odlukom prestalo jer da je on vratio predmet leasinga Trgovačkom društvu H.-L. S. d.o.o.
6.2. Prvostupanjski sud je njegov tužbeni zahtjev na utvrđenje ovrhe nedopuštenom odbio smatrajući kako okolnost da je navedeno vozilo vraćeno nije od utjecaja na zahtjev Republike Hrvatske za isplatu imovinske koristi koja je oduzeta tužitelju kao okrivljeniku navedenom kaznenom odlukom, obzirom da vozilo nije vraćeno davatelju leasinga do donošenja kaznene presude, zbog čega je i donijeta odluka o oduzimanju imovinske koristi. Time što je vraćeno vozilo davatelju leasinga, odnosno njegovom vlasniku, da nije postupljeno po kaznenoj odluci.
7. U svojoj žalbi tužitelj ponavlja svoju tvrdnju da je vraćanje predmeta leasinga dovelo do prestanka tražbine.
7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud za svoju odluku nije dao jasne razloge jer ne iznosi argumente zbog čega naplata štete, u ovom slučaju vraćanje cisterne koja je bila predmet leasinga oštećeniku, nije od utjecaja na vraćanje imovinske koristi počinjene kaznenim djelom te zbog čega smatra da bi u konkretnoj situaciji i ako je točna tvrdnja tužitelja da je cisternu vratio oštećeniku, a što za sada nije utvrđeno, trebao tuženici isplatiti vrijednost te cisterne, a koja odgovara visini oduzete imovinske koristi po kaznenoj odluci te na taj način dva puta platiti isti iznos.
7.2. U kaznenom postupku potrebno je razlikovati institut oduzimanja imovinske koristi stečene kaznenim djelom od imovinsko-pravnog zahtjeva kojeg može postaviti oštećenik u kaznenom postupku. Da je oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinsko-pravni zahtjev kojim traži isplatu vrijednosti predmeta leasinga ili vraćanje cisterne, tada sud ne bi donosio odluku o oduzimanju imovinske koristi. Imovinska korist koja se stječe kaznenim djelom oduzima se u situaciji kada pred kaznenim sudom nije postavljen imovinsko-pravni zahtjev i jer u konkretnom slučaju predmet leasinga nije vraćen oštećeniku.
7.3. Člankom 82. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03. i 105/04.), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja kaznene odluke, propisano je da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Ta korist oduzet će se sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je kazneno djelo počinjeno. Člankom 181. stavak 1. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22. i 36/24.) propisano je da će osobu kojoj je presudom naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka ili od koje je oduzeta imovinska korist sud koji je izrekao prvostupanjsku presudu nakon ovršnosti presude pozvati da dostavi dokaz o ispunjenju obveze u roku određenom presudom. Ako osoba iz stavka 1. ovog članka ne ispuni obvezu u roku, sud će presudu s potvrdom ovršnosti dostaviti nadležnom državnom odvjetniku. Državni odvjetnik pokrenut će po službenoj dužnosti ovrhu radi naplate navedenih troškova kaznenog postupka koji se naplaćuju u korist proračunskih sredstava i oduzimanja imovinske koristi. Troškovi ovrhe predujmljuju se iz proračunskih sredstava suda koji provodi ovrhu.
7.4. Kaznena odluka u kojoj je određeno oduzimanje imovinske koristi ne sprječava oštećenu osobu da mimo kaznenog postupka u parničnom postupku traži isplatu naknade štete ili povrat stvari te da temeljem u tom postupku donesene odluke u njezinu korist pokrene postupak ovrhe radi ostvarenja svoje tražbine.
7.5. U takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, ukoliko se oštećenik namiri prije nego što je to učinila tuženica na temelju kaznene odluke, ne bi bilo temelja za provođenje ovršnog postupka po kaznenoj odluci osim ako je iznos oduzete imovinske koristi veći od vrijednosti imovinskog zahtjeva oštećenika i to za iznos koji prelazi imovinski zahtjev oštećenika.
7.6. Zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnog pravnog pristupa i činjenično stanje je za sada ostalo nepotpuno utvrđeno.
8. Zbog toga je ovaj sud primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8.1. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će provesti dokaze koje je predložio tužitelj i to one iz kojih se mogu utvrditi činjenice na temelju čega je izvršeno vraćanje predmeta leasinga oštećeniku i kada, je li oštećenik protiv njega vodio parnični postupak radi vraćanja predmeta leasinga ili radi naknade štete odnosno ovršni postupak, ocijenit će sve provedene dokaze te dati jasan stav o postojanju ili nepostojanju razloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog kojeg je upućen na pokretanje ovog postupka uz navođenje materijalnog propisa na temelju kojeg je donio svoju odluku i vodeći računa o odredbama Zakona o kaznenom postupku kojima je propisan postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi. Donijet će i novu odluku o naknadi parničnog troška.
Koprivnica, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković v. r.
