Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-342/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice M. S., OIB: ..., iz Republike A., P., kao zakonske nasljednice iza pok. S. Š., OIB: ..., iz V. B., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & R. & C. C. d.o.o. iz G., protiv tuženika A. K. iz V. B., M. G. iz V. B. i Lj. M. iz N. S., svi sada nepoznatog prebivališta i boravišta, svi zastupani po privremenom zastupniku D. B., odvjetniku u D., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P-896/2022-46 od 11. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P-896/2022-46 od 11. siječnja 2024. preinačuje u točki II. izreke tako da se sudi:
Utvrđuje se da je tužiteljica M. S., OIB: ..., iz A., P., kao zakonska nasljednica ranijeg tužitelja pok. S. Š. iz V. B., OIB: ..., vlasnica nekretnina upisanih u zk.ul. 1743. k.o. V. B., na čkbr. 1677/4 oranica T. sa 870 čhv ili 3129 m2, što joj je tužena Lj. M., N. S., dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja, sve to u roku od 15 dana.
II. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I Utvrđuje se da je tužiteljica M. S., OIB: ..., iz A., P., kao zakonska nasljednica ranijeg tužitelja pok. S. Š. iz V. B., OIB: ..., vlasnica nekretnina upisanih u zk.ul. 759 k.o. V. B., i to na
čkbr. 1677/10 oranica u T. sa 889 čhv ili 3197 m2,
što joj je tuženik A. K. iz V. B. dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja, i to na svom dijelu nekretnina od 2/4 dijela, sve to u roku od 15 dana.
Utvrđuje se da je tužiteljica M. S., OIB: ..., iz A., P., kao zakonska nasljednica ranijeg tužitelja pok. S. Š. iz V. B., OIB: ..., vlasnica nekretnina upisanih u
zk.ul. 1688 k.o. V. B., i to na
čkbr. 1677/2 oranica C. u T. sa 1 jutro i 921 čhv ili 9067 m2,
što joj je tužena M. G. rođ. K. iz V. B. dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja, sve to u roku od 15 dana II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi: " Utvrđuje se da je tužiteljica M. S., OIB: ..., iz A., P., kao zakonska nasljednica ranijeg tužitelja pok. S. Š. iz V. B., OIB: ..., vlasnica nekretnina upisanih u zk.ul. 1743. k.o. V. B., na
čkbr. 1677/4 oranica T. sa 870 čhv ili 3129 m2,
što joj je tužena L. M., N. S., dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja, sve to u roku od 15 dana."“
2. Protiv točke II. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 23. siječnja 2024. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je osnovana.
5. U svojoj žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) jer je obrazloženje presude u dijelovima kontradiktorno, odnosno proturječno samo sebi s obzirom na usvajanje i odbijanje dijela tužbenog zahtjeva.
5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, zbog čega je prvostupanjsku odluku moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Tužiteljica je tužbom tražila da se utvrdi vlasnicom nekretnine upisane u zk.ul.br. 759 k.o. V. B., čkbr. 1677/10 oranica u T. sa 889 čhv ili 3197 m2 na kojoj nekretnini je kao vlasnik u zemljišnoj knjizi upisan A. K., na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 1688 k.o. V. B., čkbr. 1677/2 oranica C. u T. sa 1 jutro i 921 čhv ili 9067 m2 na kojoj je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica M. G. rođ. K. iz V. B., te na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 1743 k.o. V. B., čkbr. 1677/4 oranica T. sa 870 čhv ili 3729 m2 na kojoj je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica Lj. M., N. S., a što da su joj svi tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na njezino ime. Svim tuženicima postavljen je privremeni zastupnik u osobi odvjetnika D. B. iz D., s obzirom da su svi nepoznatog prebivališta i boravišta. Pravni temelj stjecanja vlasništva je dosjelost tužiteljice osobno i preko njezinih prednika.
6.1. Privremeni zastupnik tuženika osporio je tužbu i tužbeni zahtjev bez navođenja razloga za isto.
7. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika A. K. i tuženicu M. G., a kako protiv tog dijela presude nije izjavljena žalba, to o tom dijelu presude neće biti riječ u ovoj odluci.
7.1. Sporni je odbijajući dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretninu označenu kao čkbr. 1677/4 oranica T. sa 870 čhv ili 3129 m2 upisana u zk.ul.br. 1743 k.o. V. B..
7.2. U odnosu na tu nekretninu, a uvidom u povijest posjeda za istu, utvrđeno je da je do 1959. navedena nekretnina bila upisana u posjedovni list 669 k.o. V. B. kao posjed D. M. i A., Š. M. i J., svi iz V. B.. Prema popisu promjena broj 2/1959 za k.o. V. B. proizlazi da je 1959. na temelju rješenja suda – razvrgnuća suvlasničke zajednice za čkbr. 1677/4 sa 2 jutra i 253 čhv kao posjednica upisana M. J. iz V. B., a prema popisu promjena broj 55/1962 za k.o. V. B. da je 1962. čkbr. 1677/4 sa 2 jutra i 253 čhv na temelju rješenja Ureda – Dioba cijepana na čkbr. 1677/4 i 1677/10 te 1677/11 i 1677/12 k.o. V. B. te je čkbr. 1677/4 sada površine 870 čhv upisana u posjedovni list 47, a kao posjednik je upisan B. A. iz V. B.. U posjed Republike Hrvatske upisana je prilikom unosa podataka katastarskog operata u računalo – digitalizacijom 1995.
7.3. Tužbu je podnio S. Š. koji je preminuo tijekom ovog postupka, a iz rješenja o nasljeđivanju broj O-1800/2022 od 29. srpnja 2022. donesenog po javnoj bilježnici N. K. iz G. P. utvrđeno je kako je navedena nekretnina unesena u ostavinsku imovinu kao izvanknjižno vlasništvo, a njegovom je nasljednicom utvrđena sada tužiteljica, kćerka, te joj je ostavinska imovina uručena u cijelosti.
7.4. Iz iskaza svjedoka I. G. i M. Š. proizlazi kako su prednici S. Š. bili njegovi roditelji M. i L. Š. te ovi svjedoci znaju kako je ovdje sporna nekretnina zajedno s ostale dvije nekretnine bila u nesmetanom posjedu M. i L. Š. više od 40 godina te kako isti ne poznaju osobu koja je upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka sporna nekretnina je identificirana te je utvrđeno da ista zajedno sa čkbr. 1677/10 oranica u T. sa 889 čhv ili 3197 m2 upisane u zk.ul.br. 759 k.o. V. B. čini jednu cjelinu, u naravi livadu, i kako nije vidljiva granica između tih nekretnina.
7.5. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenih dokaza utvrdio kako pravni prednici tužiteljice nisu nikad bili evidentirani kao posjednici sporne nekretnine pri uredu za katastar. Kako iz povijesti promjene ureda za katastar ne proizlazi da bi pravni prednici tužiteljice bili u posjedu sporne nekretnine, prvostupanjski sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka I. G. i M. Š. koji su tvrdili kako su prednici tužiteljice bili u posjedu te nekretnine više od 40 godina. Kada bi se i uzelo u obzir da su prednici tužiteljice koristili tu nekretninu onako kako tvrde svjedoci, prvostupanjski sud zaključuje da su oni bili nezakoniti posjednici jer nisu imali valjani pravni temelj tog posjedovanja, te da su bili nepošteni s obzirom da su mogli posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Zbog toga je u odnosu na spornu nekretninu odbijen tužbeni zahtjev jer da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15.- pročišćeni tekst; dalje: ZV).
8. U svojoj žalbi tužiteljica osporava ovakav zaključak suda u kontekstu izvedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka koji imaju saznanja o posjedovanju sporne nekretnine te ukazuju na činjenicu da su prednici tužiteljice bili pošteni posjednici i da ova nekretnina zajedno sa čkbr. 1677/10 iz zk.ul.br. 759 k.o. V. B. čini jednu cjelinu pa stoga nije jasno kako su u odnosu na tu nekretninu prednici tužiteljice bili pošteni posjednici, a u odnosu na predmetnu nisu.
8.1. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda, a ne imajući razloga zbog kojih bi se posumnjalo u iskaz svjedoka I. G. i M. Š. kojima je poznato tko je i od kada posjedovao predmetnu nekretninu, ovaj sud smatra kako su prednici tužiteljice L. i M. Š., dakle, njezini djed i baka, te njezin otac S. Š., a zatim i ona bili u poštenom posjedu predmetne nekretnine, bez obzira što nisu upisani kao posjednici u posjedovnom listu. Pri tome se uvažava i činjenica da osoba A. B. koji je bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine od 1962. do 1995., kada je administrativnim postupkom kao posjednik upisana Republika Hrvatska, nije poznat navedenim svjedocima. Pored toga, tuženica u ovom slučaju Lj. M., zastupana po privremenom zastupniku, nije dokazala da bi prednici tužiteljice bili nepošteni posjednici. Zbog toga je zaključak ovog suda da su prednici tužiteljice ušli u posjed sporne nekretnine u vrijeme kada su ušli i u posjed čkbr. 1677/10 s kojom sporna nekretnina čini jedinstvenu cjelinu, 1966. godine.
8.2. U vrijeme kada su prednici tužiteljice ušli u posjed sporne nekretnine na snazi je bio austrijski Opći građanski zakonik, koji je u paragrafu 1468. propisao da se u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje, dosjelost svršuje tek poslije 30 godina. Paragrafom 326. propisano je da tko drži iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jesi onaj koji zna, ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje. S toga, što se tko prevario u samom djelu, ili što ne zna propisa zakonitih, takav može biti nezakonit (316) a pri svem tom pošten posjednik.
8.3. Od 1. rujna 1980. pa do 31. prosinca 1996. bio je na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1996), prema kojem je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću poštenim posjedovanjem bilo propisano vrijeme posjedovanja od 20 godina (članak 28.)
8.4. Kako su po ocjeni ovog suda prednici tužiteljice njezini baka i djed, a prema iskazima saslušanih svjedoka, bili u posjedu sporne nekretnine najranije od 1966., to je tada i počelo teći vrijeme dosjedanja te je do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima proteklo 14 godina, te se dosjedanje nastavilo i za vrijeme trajanja navedenog Zakona, koji je za stjecanje prava vlasništva tražio 20 godina poštenog posjedovanja, a to je vrijeme od 20 godina isteklo 1986. Tada su prednici tužiteljice postali vlasnici sporne nekretnine kao samostalni pošteni posjednici. Posjed je nastavljen od strane oca tužiteljice S. Š. koji je umro tijekom prvostupanjskog postupka, pa je posjed sporne nekretnine prešao na tužiteljicu kao njegovu nasljednicu.
8.5. Da posjednik nije pošten treba dokazati tuženik, a u tom pravcu tuženica Lj. M. nije ponudila nikakve dokaze, niti je iznosila tvrdnju da su tužiteljica i njezini prednici nepošteni posjednici. To što se nisu upisali u posjedovni list, iste ne čini nepoštenim posjednicima obzirom na činjenicu da saslušani svjedoci navode da su prednici tužiteljice nesmetano posjedovali spornu nekretninu, a čije granice u odnosu na čkbr. 1677/10 nisu vidljive jer čine jedinstvenu cjelinu.
9. Zbog navedenih razloga, a primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a ovaj sud je preinačio pobijanu odluku u točki II. izreke na način da je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
10. Točka I. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.
Koprivnica, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković v. r.
